Na kraju, ostaje pitanje: zašto se toliko čekalo? Svi golemi historijski nesporazumi, bijes neprosvijećena puka, neugodna pitanja i ugodni neodgovori, sve se moglo izbjeći da su nam odmah, dakle na vrijeme, rekli ono što je kardinal Josip Bozanić konačno rekao nekidan, na posvećenju oltara Crkve hrvatskih mučenika na Udbini, piše Boris Dežulović za Slobodnu Dalmaciju .
“Što govore ljudi i što kažete vi: što je i tko je Crkva? Na to pitanje čuju se još raznolikiji odgovori, a nerijetko su ispunjeni isključivo zemaljskim tumačenjima koja ne dohvaćaju bit i ne vode u razumijevanje”, rekao je zagrebački nadbiskup. “Svjedoci smo napada i nametanja viđenja Crkve kao zemaljske tvorevine!”
Godinama, desetljećima već, skeptici, neznabošci i antikristi “napadaju i nameću viđenja Crkve kao zemaljske tvorevine”, sve je mjereći zemaljskim metrom i tražeći joj građevinske dozvole, knjigovodstvene bilance, porezna rješenja, bankovne ispise, katastarske izvode, sudske pravorijeke, prihode, rashode, račune, natječaje i ugovore, godinama i desetljećima podižu “nametači viđenja Crkve kao zemaljske tvorevine” vrlo zemne i prizemne kaznene prijave za bespravnu gradnju, seksualno zlostavljanje djece, nasilničko ponašanje, pronevjere i utaje, optužuju nametači Crkvu za bahato razbacivanje novcem, zlatom i oniksom – “što je Crkva?, dioničko društvo?”, pitaju oni ironično - a kardinal Bozanić samo se prepredeno smješkao, čekajući valjda da ovi pomisle kako su pobijedili, pa na kraju zamolio za malo tišine.
Muk na cijeloj Zemlji
- Što je i tko je Crkva? Svjedoci smo napada i nametanja viđenja Crkve kao zemaljske tvorevine!
Nastao muk na cijeloj zemlji, što bi rekao kakav evanđelist, zbunjeno gledaju napadači i nametači, malo u kardinala, malo jedan u drugoga.
- Kako to mislite, Vaša uzoritosti? Zar Crkva nije zemaljska tvorevina?
- Nije, naravno – blago se nasmiješila Njegova uzoritost. - Crkva je tvorevina nezemaljska, nadzemaljska i izvanzemaljska, cijela duhovna i nematerijalna.
- Čekajte, čekajte, po tome bi ispalo da ne spada pod zemaljske i ljudske zakone?!
- Nikad i nije.
- Znači... - mucaju potpuno klonuli napadači i nametači, a točno u očima vidiš kako im tonu sve lađe, sve topovnjače i krstarice kojima su krenuli udariti na Crkvu. – Znači, ništa zakoni i sudovi, urbanistički zavodi, dječja prava, financijska policija...?
- Ništa. Za nas to ne važi.
- Ali novac, zlato, dragulji, mramor, mesing, dionička društva, golf tereni, pedofilija i hot-line... – očajnički se hvataju nametači – nije li sve to vrlo zemaljski?
- Ništa, nula bodova – smireno i s lakoćom pobijao je časni kardinal svaku pojedinačnu optužbu. - Crkva jednostavno nije zemaljska tvorevina.
- Ali... ali kako? - koprcao se u kardinalovu sažaljivu pogledu posljednji preostali skeptik, pa na rubu nemoćna plača pokazao na silos iza kardinalovih leđa.
- Evo, na primjer, Crkva hrvatskih mučenika, zar nije to sami armirani beton, zar nije to Vaše djelo?
Prebacivanje odgovornosti
“Jasno je da mi, kršćani, ovaj dom ne vidimo isključivo kao svoje djelo, jer sve što kao vjernici činimo uvijek činimo kao dionici božansko-ljudskoga djela, kao nova stvorenja, kao novi Božji narod”, efektno je na kraju poentirao zagrebački nadbiskup, pozdravljen oduševljenim klicanjem mnoštva.
Neće svi to tumačiti kao Objavu, bit će i dalje onih što nameću viđenja Crkve kao zemaljske tvorevine, pa i onih što će kardinalov povijesni govor tumačiti kao kukavičko prebacivanje odgovornosti na Spasiteljeva leđa – “ovaj dom ne vidimo isključivo kao svoje djelo”, zapravo ga ne vidimo uopće kao svoje djelo, to je u potpunosti Njegovo djelo, On je to sagradio, Njega pitajte, Onoga tamo, pokazivat će biskupi na mladog poduzetnika u jednostavnoj bijeloj haljini - ali zar bi bilo prvi put? Krist je otkupio sve naše grijehe, otkupio je on i mnogo veće grijehe nego što je gdjekoja bespravna gradnja, pokoji milijun eura na kakvom off-shore računu ili malo seksa u sakristiji.
Eto, recimo, digla ova nevjernička stoka kuku i motiku na Ministarstvo obrane, što je usred najveće krize ikad naumilo naručiti projekt velebne crkve Vojnog ordinarijata. Raspada se mlada hrvatska država kao da joj je hiljadu godina, ljudi-insekti kopaju po kontejnerima, nema posla, nema novca, nema nade, nema budućnosti, nema karata za Real, nema ničega, ali ima Boga: eno Ga u birokratskim labirintima Ministarstva obrane, ureda za građevinarstvo i urbanističkog zavoda, baulja Gospodin s golemom fasciklom pod lijevim pazuhom, u desnoj mu ruci pršut, bombonjera i ukusna papirnata vrećica s bocom viskija i kovertom, obilazi kancelarije i šaltere Zemljišnoknjižnog odjela, pa na trafici pred Općinom kupuje dvije taksene marke po dvadeset kuna.
- Opet?! - pita Ga prodavačica.
“Jasno je da mi, kršćani, ovaj dom ne vidimo isključivo kao svoje djelo”, reći će sutra vojni ordinarij Juraj Jezerinac o veličanstvenoj vojnoj katedrali Blaženog Oka Šuškovog u Novom Zagrebu. “Mi smo dali radnu snagu, a građevinsku i projektnu dokumentaciju, dozvole, ugovore i financije, to je vodio Spasitelj, mi nemamo ništa s tim.”
- Pozivam sada svjedoka Josipa Bozanića iz Zagreba, Kaptol 31, po zanimanju zagrebačkog nadbiskupa – teatralno će u zagušljivoj sobi Posljednjeg Općinskog suda reći gospodin odvjetnik.
- Vaša uzoritosti, vama je jasno da ste kao svjedok dužni govoriti istinu i samo istinu? - upitat će ga strogi sudac.
- Jasno, časni suče.
- Vrlo dobro. Što imate reći o izgradnji crkve Vojnog ordinarijata?
- Na to pitanje čuju se još raznolikiji odgovori, a nerijetko su ispunjeni isključivo zemaljskim tumačenjima koja ne dohvaćaju bit i ne vode u razumijevanje – reći će svjedok Bozanić. - Svjedoci smo, naime, napada i nametanja viđenja Crkve kao zemaljske tvorevine.