ZAGREB - Zamislite da vam plaća padne deset do dvadeset posto i da se toliko smanje ionako mizerne mirovine. Zamislite da vam stigne 20 posto veći račun za plin, 20 posto veći račun za struju, da PDV ode na 26 posto, da vam ukinu dječji doplatak jer su revizijom otkrili da na njega ipak nemate pravo...
Sve to moglo bi nam se dogoditi u 2012. godini, a možda još i mnogo gore, bez obzira na to tko će pobijediti na izborima. Krivac za daljnji pad standarda je otužna makroekonomska slika Hrvatske koja izgleda ovako: samo za otplatu kamata na vanjski dug u 2012. moramo potrošiti dvije milijarde kuna više nego u ovoj godini, što znači da ćemo imati dvije milijarde kuna manje za nešto drugo. Javni dug će, s jamstvima brodogradnji, iznositi 60 posto BDP-a, a i bez tih jamstava bit će 52,8 posto BDP-a, tri postotka više nego ove godine.
I vanjski će dug biti nešto veći u odnosu na BDP. Porast će i deficit proračuna, unatoč štednji koju će Vlada provoditi, jer ne može odjednom toliko uštedjeti koliko ova država može potrošiti.
Na sve to nam ozbiljno, ali ozbiljno prijeti pad kreditnog rejtinga, što bi Hrvatsku stropoštalo među potpuno nesigurne zemlje, u takozvani “junk” ili smeće. A takvima se novac ne daje, ili im se daje po vrlo, vrlo visokim kamatama.
Udvaranje biračima
Uza sve te nevolje na domaćem terenu, još ćemo morati gledati kako drugima u regiji ide znatno bolje: EBRD im predviđa gospodarski rast od 3,2 posto, dva ili čak tri puta veći nego nama.
Stoga je plašenje MMF-om iz usta nekih političara smiješno, jer bit ćemo sretni da se bilo tko, pa makar to bio i MMF, uopće želi s nama ozbiljno pozabaviti i da ima vremena baviti se jednom malom i nebitnom državom, dok su u problemima divovi poput Italije i Španjolske.
Domaći se ekonomisti najviše boje političkog “lako ćemo” i “riješit ćemo”, kombiniranog sa strahom od loše reakcije birača na promjene. Udvaranje biračima moglo bi donijeti, prognoziraju ekonomisti, divlju devalvaciju i realni pad plaća 30 posto. Dodatno strahuju od jačanja ideja o monetarnom rješavanju domaćih problema, dakle o tiskanju novca koje bi nas trebalo izvući iz nevolje jer bi nas ta “topčiderska filozofija”, kako je nazivaju, gurnula u brzi bankrot.
Pametan reprogram
Budu li političari, pak, dovoljno hrabri da zagrizu u problem i temeljito ga prožvaču, opet nam 2012. neće biti bolja, nego čak gora od ove, jer rješavanje hrvatskog problema podrazumijeva rezove i štednju, koji će u prvom koraku još smanjiti BDP. Primjerice, ako se plaće u javnom sektoru smanje deset posto, znači da je toliko novca manje u potrošnji, a osobna potrošnja čini više od polovice hrvatskog BDP-a.
Samo će takva štednja, ne samo u plaćama, nego i u drugim najvećim izdacima, uvjeriti strane kreditore da nam opet posude novac bez kojega ne možemo preživjeti i bez kojega ne možemo sačuvati stabilnost kune.
Naravno, možda ti rezovi uopće neće biti potrebni, a Hrvatskom poteče blagostanje, ako nekom čarolijom strani investitori otkriju da smo im neodoljivo privlačni, pa odjednom otvore dva pogona za proizvodnju automobila, dva za proizvodnju robota, deset krasnih IT kompanija na predivnim jadranskim otocima i obali, pet novih tvornica slatkiša i konzervi ribica i slično.
No, to je, kako kaže jedan ekonomist “lala land”, a ne stvarnost. U stvarnosti su mnogi drugi u okruženju stranim ulagačima privlačniji, pa njima podižu stopu zaposlenosti i životni standard.
- Jedini je izlaz da Hrvatska pametno reprogramira svoje financije za sljedećih sedam do osam godina, da napravi ozbiljan plan razvoja i razduživanja te da na tim osnovama razgovara s MMF-om i sa svima drugim relevantnim institucijama. U godinu dana ne možemo ništa napraviti, ali možemo pokrenuti, kaže dr. Žarko Primorac iz Deloitte Hrvatska, koji danas na savjetovanju ekonomista u Opatiji govori o 2012. kao godini konsolidacije.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA