Optužno vijeće zagrebačkog Županijskog suda jučer je potvrdilo optužnicu u slučaju Planinska protiv bivšeg premijera Ive Sanadera, poznatog mesara Stjepana Fiolića, bivšeg ministra regionalnog razvoja Petra Čobankovića, direktora Inženjerskog biroa Mladena Mlinarevića i dvije pravne osobe.
To je već četvrta optužnica USKOK-a protiv Sanadera, koja je potvrđena na sudu. Peta optužnica tužiteljstva, vezana uz slučaj HEP Dioki protiv Sanadera, Roberta Ježića i Ivana Mravka, povučena je prije nego što je došla pred optužno vijeće, ali najvjerojatnije zato da bi se do kraja istražile druge optužbe protiv Sanadera i Ježića koje su još u fazi istrage.
U sudnici se jučer sve odvijalo prema očekivanjima. Za razliku od Sanadera koji negira krivnju u aferi Planinska, Fiolić i Čobanković izjavili su da su krivi. Naime, već u fazi istrage obojica su iznijela priznanja, tereteći pritom bivšeg premijera.
Nagodbi zasad nema, iako je prema neslužbenim informacijama Čobanković blizu nagodbe s USKOK-om. Spekulira se da bi se moglo raditi o nagodbi prema kojoj bi Čobanković dobio godinu dana zatvora. Ako se to dogodi prije pripremnog ročišta, dakle prije početka samog suđenja, Petar Čobanković mogao bi postati svjedok u ovom postupku.
Iako je i njegov stranački kolega Stjepan Fiolić u sličnoj procesnoj situaciji, iznio je priznanje i očitovao se da se smatra krivim, čini se da u njegovu slučaju nagodba ne dolazi u obzir. On se može nadati da će mu sud na kraju suđenja te okolnosti uzeti u obzir kao olakotne i izreći mu blažu kaznu. Bivši saborski zastupnik HDZ-a Stjepan Fiolić prodao je 2009. zgradu u Planinskoj ulici u Zagrebu Ministarstvu regionalnog razvoja, na čijem je čelu tada bio Čobanković. Ugovorena kupoprodajna cijena temeljila se na procjeni vještaka iz Ineženjerskog biroa Mladena Mlinarevića.
Kao posrednik u ovoj kupoprodaji pojavio se Hypo Leasing Kroatien, ali samo da bi se prikrilo kako saborski zastupnik vladajuće stranke prodaje nekretninu ministarstvu. Međutim, nije se radilo o “pukom” sukobu interesa, već je utvrđeno da je ta nekretnina prodana po napuhanoj cijeni.
Umjesto stvarne tržišne vrijednosti od oko 4 milijuna eura, Čobankovićevo ministarstvo, uz odgovarajuću odluku Vlade, prihvatilo je cijenu od 8 milijuna eura. Budući da je zgrada kupljena putem financijskog leasinga, s rokom otplate od 120 mjeseci, ukupni trošak za državni proračun zapravo iznosi 11,5 milijuna eura. USKOK stoga tereti okrivljenike za štetu od nepunih 38 milijuna kuna. A da je pritom oko 17,5 milijuna kuna završilo u džepu Ive Sanadera.
Odmah na početku USKOK-ove istage u aferi Planinska, Petar Čobanković odlučio je sve priznati. U svojoj obrani izjavio je da je to učinio na izričit zahtjev Ive Sanadera. Potanko je govorio o nizu sastanaka sa Sanaderom i Fiolićem vezano uz kupoprodaju ove nekretnine ističući da je obojicu upozoravao da se radi o prevelikoj cijeni.
Nakon što je uhićen i pritvoren Stjepan Fiolić, stvari se počinju još nepovoljnije razvijati kako za Fiolića, tako i za Sanadera. Najprije su istražiteljli prilikom pretrage Fiolićeve kuće pronašli dva elaborata o procjeni vrijednosti zgrade u Planinskoj izrađena pola godine prije zaključenja kupoprodajnog ugovora. U jednom elaboratu procijenjena vrijednost bila je 30,5, a u drugom 32,2 milijuna kuna. Fiolić je nakon uhićenja priznao da je za prodaju zgrade Ministarstvu naručio izradu trećeg elaborata.
Izradu uvećane procjene dogovorio je s Mladenom Mlinarevićem, koji je onda od stalnog sudskog vještaka Mate Bitange zatražio da napravi odgovarajuću procjenu.
Na koncu je samo zemljište procijenjeno na 31,2 milijuna kuna. Fiolić je ubrzo ispričao “cijelu istinu”. Među ostalim, i kako je iz sefa uzeo ušteđevinu i novac, stavio ga u kartonske kutije Mesnica Fiolić i odnio Sanaderu. Radilo se o 10 milijuna kuna i milijun eura.
Fiolić otkrio gdje je krio slike Bukovca
Stjepan Fiolić istražiteljima je ispričao i kako je na Sanaderov zahtjev, prije nego što je bivši premijer u prosincu 2010. pobjegao iz Hrvatske, na svom imanju pohranio neke njegove umjetnine.
Fiolić je istražiteljima pokazao gdje je sakrio te umjetničke slike, među kojima su bila i djela Vlahe Bukovca za kojima se otprije tragao, jer je bilo poznato da ih je Sanader imao u svojoj zbirci.
Okrivljeni Ivo Sanader, pak, negira da je učinio bilo što protuzakonito i tvrdi da Fiolić laže, da od njega nije primio ni kune.
Međutim, tužiteljstvo tvrdi da je upravo Sanader 2. travnja 2009., prije početka zatvorenog dijela sjednice Vlade, članovima Vlade prezentirao kako je sklapanje spornog kupoprodajnog ugovora u interesu Ministarstva regionalnog razvoja, te je tražio da se glasovanje o tome uvrsti kao dopunska točka na toj zatvorenoj sjednici Vlade.
Sanader je potom otišao, a Vlada je izglasala traženu odluku, temeljem čega je Čobanković već sljedećeg dana sklopio kupoprodajni ugovor za zgradu u Planinskoj.
I Fiolić i Čobanković ispričali su sudu da je Sanader od početka sudjelovao u “projektu” prodaje Planinske.