Da mi je neka vračara nekim ludim slučajem prije samo godinu dana prorekla kako ću u drugom dijelu 2020. pisati o tome kako su cenzura i autocenzura iznova postali problemi suvremene civilizacije, vjerojatno bih se nasmijao, slegnuo ramenima i rekao: Luda baba. U 2019. još sam naivno vjerovao kako bilo kakve cenzure i autocenzure mogu biti samo aveti prošlosti, koje će polako izumirati na svim nacionalnim razinama.
Činilo mi se kako ćemo čak morati osnovati nekakav zoološki vrt kako bismo djeci mogli pokazivati ta nasilna cenzorska čudovišta iz prošlosti, ali onda je došao Covid-19 i cenzure su se vratile u raznim i, naravno, vrlo opasnim oblicima. Cenzure ništa dobro nisu donosile u povijesti, a povijest se počela ponavljati kroz stihiju koja se otrgla kontroli. U 2020. počeli su ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....