Broj nezaposlenih opet je, baš u jeku turističke sezone, premašio brojku od 300.000. Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, jučer je na burzi bilo prijavljeno 300.360 ljudi, a nudilo im se 4314 slobodnih radnih mjesta.
No, tek se na jesen očekuje ozbiljan rast broja nezaposlenih. Uzimajući u obzir najavljena masovna otpuštanja u javnim poduzećima, prestanak posla za sezonske radnike i nepromijenjeni trend otpuštanja i gašenja privatnih tvrtki, prognoze govore da bi do kraja godine na burzi moglo biti i do 340.000 ljudi, čime će biti ponovno dosegnut - ako ne i premašen - krizni rekord broja nezaposlenih zabilježen u veljači ove godine. Tada je na HZZ-u bila prijavljena 342.951 osoba.
Ritam otpuštanja
- Broj nezaposlenih će se povećavati, no Vlada će do 1. siječnja sljedeće godine donijeti nove mjere aktivne politike i nadamo se da će one dati rezultata - kratko je rekao ministar rada Mirando Mrsić.
Svake se godine - bez obzira bile one prosperitetne ili krizne - nezaposlenost značajno spusti tijekom travnja, svibnja i lipnja, kad se zapošljavaju sezonski radnici. U srpnju i kolovozu obično stagnira ili blago raste jer se sezonci ne zapošljavaju, ritam ostajanja bez posla je isti kao i u ostalim mjesecima, a na burzu se dodatno javljaju i srednjoškolci koji su završili obrazovanje, nisu našli posao niti upisali fakultet.
Jesensko ubrzanje
No, pravi bum na burzi događa se u rujnu i listopadu, kad sezonci ostaju bez posla, a javljaju se i maturanti koji ni na jesenskom roku nisu došli do indeksa. Isto se očekuje i ove godine, što je najavio i ministar Mrsić još prije mjesec dana, nakon što je broj nezaposlenih počeo rasti brže nego inače. I jesenski bi rast mogao biti veći nego prošlih godina, s obzirom na to da je ministar prometa Siniša Hajdaš Dončić najavio više od tisuću otkaza u HŽ-u, predsjednik uprave HEP-a Zlatko Koračević govori o 1000 otkaza na jesen i ukupno 3500 do kraja mandata ove Vlade, iz HAC-a će morati otići 500 ljudi...
- Do sada izgubljena radna mjesta gotovo su isključivo radna mjesta nestala iz privatnog sektora, jer se u javnom sektoru i javnim poduzećima zapošljavanjem volontera broj zaposlenih čak neznatno i povećao. Privatni sektor gubi i dalje, a ako Vlada doista krene u reforme i restrukturiranje, moramo očekivati ozbiljan val ljudi na burzi. U tom je sektoru minimalno 30.000 zaposlenih viška - kaže dr. Željko Lovrinčević iz Ekonomskog instituta.
Stravična cijena
O padu broja nezaposlenih u ovoj se godini, dakle, ne može ni govoriti. A smanjenjem broja zaposlenih, odnosno onih koji plaćaju poreze i doprinose, doći će do još goreg omjera zaposlenih i umirovljenika, koji je već sada, upozoravaju stručnjaci, financijski neodrživ.
- Jedino ako Vlada u potpunosti odustane od reformi i restrukturiranja, odnosno ako nabavi kredite i odluči zadržati postojeće stanje, neće doći do drastičnog povećanja broja nezaposlenih. No, ako to učini, cijena koju ćemo platiti za dvije-tri godine bit će stravična - objašnjava dr. Lovrinčević. Upozorava kako je realno ogroman višak zaposlenih i u lokalnim samoupravama i u gradskim komunalnim poduzećima, odnosno na razini koja još nije ni taknuta.
- O tome se još nije ni počelo suvislo govoriti te se ti zaposlenici nadaju da će proći bez posljedica, a to nije održivo. Vidjet ćemo što će Vlada, koja je samu sebe zapravo razvlastila nad tim segmentom, učiniti jer je u lokalnim sustavima prostor za uštede ogroman - kaže analitičar.
Mala vjerojatnost
Projekcije najboljeg i najgoreg scenarija pokazuju da će do kraja 2012. broj nezaposlenih na burzi rada biti najmanje 320.000, a mnogo je vjerojatnije da će se kretati oko 340.000. Najbolji scenarij napravljen je na temelju prosječnih stopa rasta broja nezaposlenih od rujna do prosinca tijekom prosperitetnih 2007. i 2008. godine. Kad bi se i ove godine dogodio rast kao i tih godina - što je doista malo vjerojatno - u prosincu bismo zabilježili oko 322 tisuće nezaposlenih. Mnogo je vjerojatnije da će nezaposlenost rasti po stopama iz kriznih 2010. i 2011., ako ne i višim stopama. U tom slučaju do Nove godine na burzi će biti prijavljeno gotovo 340.000 osoba.
- Ovaj je drugi scenarij mnogo, mnogo vjerojatniji, a očekujem da će u siječnju ili veljači sljedeće godine brojka nezaposlenih dosegnuti 350.000 - kaže dr. Lovrinčević.
Tijekom ove krize ta brojka, koja čini određenu psihološku granicu, još nije dosegnuta: najveća zabilježena nezaposlenost bila je u veljači ove godine i iznosila je malo manje od 343.000 ljudi. Najveći broj nezaposlenih prijavljenih na burzu od uspostave samostalne Hrvatske bio je tijekom krize početkom dvijetisućitih, za vrijeme prve SDP-ove, odnosno koalicijske Vlade, a svoj je vrhunac dosegnuo u prva četiri mjeseca 2002., kad je premašio 400.000 i u ožujku te godine iznosio vrtoglavih 415.352 ljudi na HZZ-u. U posljednjih petnaest godine najmanji broj onih koju su preko burze tražili posao zabilježen je u 2008., “godini blagostanja”, kad se brojka nezaposlenih spustila ispod 220.000. Od tada broj nezaposlenih konstantno raste, s bitnim porastom od sredine 2009., da bi početkom 2010. godine ponovno prešao 300.000.
Socijalni transferi
A analitičari ne ulijevaju puno nade da će sadašnja politika uspjeti stvoriti mogućnost da te stotine tisuća ljudi bez posla u skorijoj budućnosti u Hrvatskoj ponovno dobiju radnu knjižicu.
- Politika može možda kvalitetnije preusmjeriti socijalne transfere, ali ne vidim neke druge mogućnosti. Kao i mnogo puta u hrvatskoj povijesti kad politika i hrvatsko društvo nisu bili u stanju sami riješiti svoje probleme, ljudi će egzistenciju potražiti negdje drugdje, odnosno doći će većeg do odlaska ljudi u inozemstvo, što će s ulaskom u EU biti još jednostavnije. Dio nezaposlenih riješit će se tim putem, kao što se dogodilo i početkom stoljeća i nakon 1971. godine. To je, naravno, iznimno loše za nas, s brojnih aspekata - kaže dr. Lovrinčević.
Komentar Viktora Vresnika:
Skok broja nezaposlenih može biti znak pozitivnih reformi, ali nije
Kreditni rejting i nezaposlenost nisu nužno povezane kategorije i pad zaposlenosti ne treba shvatiti kao naznaku daljneg pada kreditnog rejtinga države. U hrvatskom je slučaju, međutim, izvjesno da bi posljedica svakog daljnjeg pada kreditnog rejtinga i njegova spuštanja ispod investicijske razine bio rast nezaposlenosti ubrzanim ritmom.
Kreditni rejting je procjena sposobnosti kompanije, financijske institucije ili države da uredno servisira svoje kreditne obaveze. Što je ocjena viša, niža je cijena novca koji se posuđuje na tržištu. Niži rejting znači i teže uvjete zaduživanja. Padne li rejting ispod investicijske razine - a to bi se dogodilo u slučaju daljnjeg snižavanja kreditnog rejtinga Hrvatskoj - država u pravilu gubi mogućnost zaduživanja na slobodnom tržištu i postaje ovisna o pomoći međunarodnih financijskih institucija.
Da bi države i u krizi mogle sačuvati što povoljnije uvjete zaduživanja, ali i otplate starih dugova, one se, jednako kao i velike kompanije, moraju prilagoditi kriznim uvjetima. Njihove službe moraju postati produktivnije. To, zapravo, znači da manje zaposlenih mora za jednaku, a ponekad i za manju naknadu isporučivati jednaku ili veću količinu usluga koje danas pruža relativno velik broj zaposlenih. U hrvatskom slučaju, podizanje produktivnosti u državnom sektoru pretpostavlja njegovo temeljito restrukturiranje. To, pak, znači da će na nekim radnim mjestima unutar državnih službi ubuduće trebati više, a na drugima manje zaposlenih. Neke od najvećih državnih kompanija zato su već najavile smanjivanje broja zaposlenih. Kada bismo promatrali samo statistiku nezaposlenosti, mogli bismo, nažalost pogrešno, zaključiti da je država već započela s procesom restrukturiranja i da je višak nezaposlenih na burzi zapravo jamstvo zadržavanja investicijskog rejtinga države. Iz prakse, međutim, znamo da je većina današnjih nezaposlenih, odbijemo li od te statistike svježu radnu snagu i iz stručnih škola i s fakulteta, radna mjesta izgubila poglavito u privatnom sektoru.
Iako kreditni rejting neke države prije svega ovisi o procjeni sposobnosti državne administracije da na zdrav način upravlja novcem prikupljenim od poreznih obveznika, svako njegovo rušenje neizbježno dovodi i do povećanja cijene zaduživanja privatnih kompanija i poduzetnika. Jednako tako, svaki veći gubitak poslova u privatnom sektoru neizbježno rezultira smanjenom naplatom poreza i potencijalno većom rupom u državnoj blagajni. Rezultat je povećana opasnost od rušenja kreditnog rejtinga, rasta cijene zaduživanja i novog vala nelikvidnosti i nezaposlenosti.