Bilo je pitanje trenutka kad će eksplodirati: domovi za djecu pucaju po šavovima, udomitelji, umjesto o najviše troje, brinu i za sedmero djece, socijalni radnici već mjesecima upozoravaju i pišu iz svih krajeva Hrvatske Ministarstvu rada i socijalne politike da nemaju gdje smjestiti zlostavljanu i napuštenu djecu jer više nigdje nema mjesta. No, ne događa se ništa.
Jučer je eksplodiralo: psihologinja Valerija Kanđera, stručnjakinja s višedesetljetnim iskustvom u zagrebačkom centru za socijalnu skrb, objavila je nešto prije 15 sati status na Facebooku:
‘Djevojčica 6 i pol godina. Lice porculanski glatko, okrugle smeđe oči umiljate mace s najdužim trepavicama na svijetu, kike omotane ružičastim gumicama i osmijeh koji ne silazi s lica. Ministre, trebamo žurni, žurni smještaj ove prekrasne djevojčice! Tridesetijedna ustanova u Republici Hrvatskoj ne želi je primiti na smještaj. Nijedan tim za udomiteljstvo u Republici Hrvatskoj nije dao pozitivan odgovor o smještaju. Kada smo je preuzeli iz dječjeg vrtića specijaliziranog za djecu s razvojnim teškoćama, odgojiteljica je plakala u nemoći, a moja socka i ja suze smo gurale nazad da se vrate tamo odakle su krenule. Evo, sada se nalazi u mojem uredu Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb. Koji je promijenio ime pa više nije Centar. Ali koji je centralizirao sve što se dalo centralizirati bez smisla i logike. Evo, to je reformirano. Ali nema smještaja za djevojčicu koja se upravo glasno smije u mojem uredu koji dijelim s još dva psihologa. Radno vrijeme nam je do 15.30. Kamo ćemo onda s prelijepom djevojčicom koju sudbina nije pomazila, a sustav se bahato poigrava?‘
Kako neslužbeno doznajemo, od prošlog se tjedna zna da djevojčica treba smještaj. Majka joj je navodno u ustanovi zatvorenog tipa, otac na nepoznatoj adresi, a šira obitelj najavila je da će djevojčicu u ponedjeljak dovesti u vrtić i da neće doći po nju. Još prošlu srijedu o svemu je obaviješteno Ministarstvo rada i socijalne skrbi, koje vodi ministar Marin Piletić, no rješenje nisu našli.
Obilaženje ustanova
Stvar je završila tako što su vozač centra, socijalna radnica, psihologinja i djevojčica nakon završetka radnog vremena krenuli u fizički obilazak ustanova. U Domu za djecu Zagreb uputili su ih u obližnji Centar za odgoj i obrazovanje Slave Raškaj, koji se bavi pružanjem usluga korisnicima oštećena sluha te korisnicima s komunikacijskim teškoćama iz spektra autizma, no tamo više nisu zatekli nikoga od vodstva i stručnih radnika koji bi mogli odobriti prijem djeteta.
Osim toga, Centar Slave Raškaj djecu prima na smještaj samo tijekom radnih dana, a ne i vikendom, pa to ne može biti trajnija solucija. Stručni radnici s djetetom su se uputili prema ustanovi na zagrebačkom Prekrižju koja je, pak, specijalizirana za brigu o osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj populaciji učenika s teškoćama u razvoju - a ne i o predškolcima.
Na putu do Prekrižja presreo ih je poziv da se ipak vrate u Slavu Raškaj te da će oni primiti djevojčicu, a da će se za vikend, ako djevojčica ostane tamo, smjenjivati njihovi stručni radnici kako bi brinuli o djevojčici koja će tamo, čini se, biti jedino dijete.
- Imamo kapacitet za 61 dijete, a trenutačno ih na smještaju imamo 76. Nemamo stručne kapacitete za prijem djeteta s autizmom, osobito u situaciji ovakve prekapacitiranosti kad se ionako suočavamo s ozbiljnim manjkom stručnjaka. Činjenica je da ustanova za manju djecu s autizmom, koliko mi je poznato, ne postoji. Posljedica je to i tzv. transformacije ustanova, zbog čega je dio ustanova za djecu s teškoćama prestao pružati usluge smještaja, a nije pronađena alternativa - kaže Jasna Ćurković Kelava, ravnateljica Doma za djecu Zagreb, koja na problem nemogućnosti smještaja djece, golem pritisak iz cijele države, pa čak i "liste čekanja" upozorava već jako dugo.
U tijeku je, kaže, priprema za otvaranje još jedne ustanove kapaciteta 25 djece na Jarunu, no to ne treba očekivati prije Nove godine: prostor treba urediti te treba naći stručne radnike, medicinske sestre i predškolske odgajatelje, kojih na tržištu nema - osobito onih zainteresiranih za rad u ustanovi socijalne skrbi.
Sve manje udomitelja
U sklopu reforme sustava socijalne skrbi već godinama se provodi proces transformacije tijekom kojega bi se klasični domovi trebali gasiti, a skrb o djeci preuzimati udomiteljske obitelji, što je neusporedivo bolje za razvoj djeteta. Međutim, Hrvatska provodi samo prvi dio plana: ustanove se smanjuju, a udomitelja je sve manje i sve su stariji.
Situacija je eskalirala prije četiri godine, nakon "slučaja Pag" kad je otac, u obitelji pod nadzorom Centra za socijalnu skrb, bacio četvero djece s balkona na beton. Nakon što su utvrđeni propusti u radu Centra za socijalnu skrb, broj djece koju socijalna služba izuzima iz bioloških obitelji višestruko se povećao: jednostavno ne žele riskirati. Zagrebački Dom za djecu godišnje je imao oko 120 zahtjeva za smještaj, a nakon Paga taj je broj narastao na 600. Istodobno s takvim trendom smještajni kapaciteti za djecu ne rastu - upravo suprotno.
Prema posljednjim podacima, u domovima je trenutačno 671 dijete bez odgovarajuće roditeljske skrbi, a u udomiteljskim je obiteljima još 1874 djece.