Bio je 17. lipnja 2011., kada je tinejdžer iz okolice Kutine po imenu Danijel Bezuk na Facebooku objavio nešto što je nazvao "vic". A glasi:
Učiteljica: Ivice, ajde mi reci jedan stih...
Ivica: Trči Srbin livadicom, ja ga ganjam sikiricom.
Učiteljica: Sjedi, 3.
Ivica: Zašto 3?
Učiteljica: Da si ga ulovio, dobio bi 5.
Kao 13-godišnje dijete Bezuk je 2011. godine objavio link na video s YouTubea u kojem se glorificiraju snajperisti. Uz njega je stavio komentar:"Ala, da sam jedan od njih. Da skidam Srbe". Nekoliko tjedana kasnije, 15. travnja, ljutito je napisao: "Nepravda u Haagu", uz dodatak "Ante Gotovina, svi smo uz tebe".
Pet godina kasnije, sada već kao punoljetni mladić, slikao se početkom 2018. godine i u zimskoj kamuflažnoj odori sa snajperskom puškom izrađenom od drveta. Pozivajući ljude na Facebooku da lajkaju fotografiju, napisao je da je na njoj pripadnik "Belih orlova na braniku otadžbine", što je po njegovu mišljenju "jedna od najzaštićenijih vrsta u Republici Hrvatskoj".
Prošli ponedjeljak, 22-godišnji Danijel Bezuk iz kalašnjikova je pucao po Markovom trgu u Zagrebu, ranio policajca koji osigurava Vladinu zgradu, a nakon pola sata izvršio samoubojstvo. I tako je završila tragična priča momka o kojem susjedi govore da je bio "dobar", ali gdje uvid u njegov "život" na društvenim mrežama precizno pokazuje da je od rane dobi koketirao s ekstremizmom i nasiljem. I, što je zabrinjavajuće, čija je smrt pokazala da brojni ljudi u Hrvatskoj, posebno mladi, opravdavaju nasilje.
Prema stručnoj klasifikaciji među mlade spadaju osobe do 30 godina i među spomenutom populacijom u posljednje je vrijeme zabilježen sve više nasilja pa i brutalnih ubojstava. Neki zločini bili su pojedinačni, a pojedini, masovni i organizirani, ali zajedničko je da su počinitelji bili mladi.
Tako je 21. kolovoza 2019. grupa maskiranih pripadnika Torcide pretukla goste kafića Petko u selu Uzdolju pokraj Knina, jer su gledali utakmicu Crvene zvezde, a skupina BBB-a 30. kolovoza pojavila se u istom selu s transparentima protiv Milorada Pupovca. U međuvremenu je riječka Armada organizirala veliki protest protiv privođenja jednog svog sugrađanina osumnjičenog za napad na postarijeg srpskog povratnika. Također, nekoliko mjeseci ranije u Splitu su huligani napali vaterpoliste Crvene zvezde.
U ljeto 2018., javnost je ostala zgrožena kad je objavljena priča da je Darko Kovačević Daruvarac brutalno premlatio 18-godišnju djevojku u jednom zadarskom kafiću. Spomenuta djevojka ipak je ostala živa, za razliku od njezine vršnjakinje Kristine Krupljan, koju je 22-godišnji David Komšić zaklao u autu, tako što ju je nožem ubo 88 puta.
Ali dok su posjetitelji društvenih mreža jednoglasno osuđivali Kovačevića i Komšića, nerijetko zahtjevima da im se presudi po kratkom postupku, Internet je gorio od podrške Filipu Zavadlavu, koji je u siječnju ove godine ubio trojicu navodnih članova splitskog narkomiljea. Iako je ubojica, Zavadlav je dobio na stotine poruka podrške pa čak i klub obožavatelja.
Sada se nešto slično događa i s Danijelom Bezukom, kojega hvale društvene mreže, a opravdavaju političari kao vukovarski gradonačelnik Ivan Penava i Karolina Vidović-Krišto, saborska zastupnica Domovinskog pokreta. Teroristički čin mladića pomračene svijesti predstavlja se kao "otpor sistemu" i "izraz nemoći malog čovjeka", istina, preradikalan, ali - razumljiv. Pritom se obilno iskorištava činjenica da je Bezukov otac bio branitelj i relativizira podatak da je mladić odrastao okružen oružjem i standardnim pričama o "ugroženosti Hrvata u Hrvatskoj". Što je, po svemu sudeći, predstavljalo pogonsko gorivo u odlukama o napadu na Vladu i suicidu.
Međutim, prvi put reagirala je HDZ-ova vlast i premijer Andrej Plenković.
U srijedu je Plenković najavio da je temeljna zadaća istražitelja ustanoviti kako je došlo da takve radikalizacije mladog čovjeka, odnosno izloženosti informacijama koje su ga potaknule na napad. - Ne mogu ni u koga uprijeti prstom, ali moramo se zapitati tko su akteri u političkom životu koji potiču mržnju, koji daju nevjerojatne izjave, poput gospođe Vidović Krišto i Ivana Penave. Te izjave su za svaku osudu, neprihvatljive, nevjerojatne.
Tu postoji odgovornost različitih medijskih aktera, brojnih drugih, onih koji u svojim emisijama potiču nesnošljivost i mržnju. Postoji i odgovornost medijskih aktera koji svojim emisijama potiču mržnju između Hrvata i srpske manjine. Vjerojatno ima onih kojima se ne sviđa politika koju vodimo, ali uvjereni smo da radimo ono što je trebalo učiniti. Smatram da se ovim fenomenom u društvu moramo pozabaviti temeljitije nego što je to bilo dosad. Ovo je problem ekstremizma, ne uvezen, nego domaći proizvod kojim ćemo se baviti u razdoblju koje dolazi - rezimirao je premijer Plenković.
Ignoriranje zločina
Predsjednik Vlade je u pravu, iako s višegodišnjim zakašnjenjem jer osobno je tolerirao desne ekstremiste, čak i u svojoj stranci, poput Steve Culeja. Međutim, slagali se ili ne s Plenkovićem, relevantna istraživanja pokazuju zabrinjavajuće antidemokratske trendove kod mladih generacija Hrvata. Ali, službena politika je sve to ignorirala sve dok (doslovno) nije zapucalo pred njezinim vratima. Jer, moglo se, da se željelo obračunati s onima koji potiču mlade na radikalizam.
"Mladi u Hrvatskoj nezainteresirani su za politiku, smatraju političare korumpiranima, a iako većinom podržavaju demokratski sustav vladavine, nemali dio pokazao je zabrinjavajuću sklonost autokratskim sustavima", pokazalo je još prije pet godina istraživanje provedeno u sklopu međunarodnog projekta MYPLACE, u kojem su sudjelovali i znanstvenici s Instituta Ivo Pilar. Istraživanje je trajalo od lipnja 2011. do rujna 2015. godine, a istraživalo se građansko, političko i društveno sudjelovanje mladih u 14 europskih zemalja te posebice to kako prošle, sadašnje i buduće "sjene" totalitarizma i populizma u Europi oblikuju ovo sudjelovanje mladih.
Rezultati koji se odnose na Hrvatsku pokazali su da su mladi vrlo nezadovoljni politikom i političarima - oko 75 posto ih smatra da su "političari korumpirani" i da "bogati imaju previše utjecaja na politiku". Ujedno više od 65 posto mladih karakterizira manjak povjerenja u političke institucije. Posebno je zabrinjavajući podatak u pogledu njihove podrške demokratskim i autokratskim uređenjima. Naime, većina mladih izrazila je pozitivno stajalište o višestranačkom sustavu i sustavu s opozicijom, ali samo nešto manje njih pozitivno je vrednovalo sistem sa snažnim vođom kojeg ne ograničavaju parlament i vojni režim.
Vrlo slične rezultate pokazalo je još jedno empirijsko istraživanje mladih u Hrvatskoj provedeno 2018.
na uzorku od 1500 ispitanika u dobi između 14 i 29 godina. Vlasta Ilišin, znanstvena savjetnica na Institutu za društvena istraživanja, koja vrijednosti i stajališta mladih istražuje od kraja 80-ih godina, vjeruje da rezultati - koliko god nisu dobri - ipak ne pokazuju da su mladi u Hrvatskoj naklonjeni političkom radikalizmu ili ekstremizmu. Ili, nisu gori od svojih vršnjaka.
- Mladi mogu biti radikalniji onoliko koliko se radikalizira čitavo društvo. Činjenica je da su okolnosti i u svijetu i u Hrvatskoj takve da pogoduju radikalizaciji, ali ne bih rekla da su ovdašnji mladi radikalniji nego u drugim zemljama Jugoistočne Europe i dalje. U tom kontekstu, Danijel Bezuk nije jedinstvena pojava, jer ste i u miroljubivoj Norveškoj imali masovnog ubojicu, a terorizma ima posvuda. Razumije se da je agresija loša, ali to što se dogodilo zapravo otvara pitanje društvenih mreža na kojima vidimo iskaze podrške teroristima - drži Vlasta Ilišin.
Upravo to je dodatni problem - toleriranje nasilja među mladima. Postoje i dokazi za ovo: "Više od 15% hrvatskih srednjoškolaca u dobi od 14 do 18 godina šamar ne smatra nasiljem, ne bi prijavilo nasilje u vezi te smatra da je provokativno odjevena žena kriva za silovanje". To su podaci iz istraživanja provedenog u srednjim školama na uzorku od 233 učenika u sklopu projekta "(Ne)budi mi (ne)prijatelj!" iz 2018. godine, koji je uz pomoć sredstava Europskog socijalnog fonda promovirao volonterski program prevencije nasilja među mladima.
Također, u Hrvatskoj je 58 posto mladih u dobi od 16 do 26 godina doživjelo nasilno ponašanje u partnerskim vezama, više od dvije trećine doživljavalo je takva ponašanja dulje vrijeme, a najčešće je riječ o psihičkom nasilju, objavio je Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI) u studenome 2018. godine. U najkraćem - problem postoji, iako se o tome rijetko govori.
Dakle, koliko je očekivano nasilje kod mlađih osoba u državi kao što je Hrvatska, s obzirom na tranziciju, ratne traume, korupciju i slične probleme tranzicijskih društava?
U velikom broju slučajeva nasilje kod mladih proizvod je okoline u kojoj žive. Društva u tranziciji osobito su izložena većim ekonomskim i društvenim nejednakostima, izraženoj korupciji, nepotizmu i klijentelizmu, većem stupnju siromaštva i naglog opadanja društvenog statusa, smatra Siniša Malešević, pročelnik Odsjeka za sociologiju na Sveučilištu u Dublinu. Ali ima još razloga:
- U slučaju Hrvatske tu je i ratno iskustvo koje je ostavilo različite oblike transgeneracijskih trauma. Međutim, važno je istaknuti da kontinuirana glorifikacija rata i militarizma također igraju važnu ulogu u pojavama nasilja. Militarističko patrijarhalni diskurs, koji je i dalje vrlo prisutan, kreira okolnosti gdje se veliča toksična muškost i gdje se mladi muškarci jedino mogu dokazati u militarizmu i nasilju. Nije slučajno da zato vidimo česte slučajeve obiteljskog nasilja. Mnogi mladi ljudi s pravom su nezadovoljni svojom pozicijom u društvu i ne vide kako bi mogli napredovati u Hrvatskoj. U situaciji gdje su korupcija, nepotizam i klijentelizam sveprisutni, vrlo je teško vidjeti bolju budućnost. Mnogi zato odlaze vani, a neki se radikaliziraju i postanu nasilni", objasnio je Malešević.
Danijel Bezuk gotovo je arhetipski primjer teze koju iznosi zagrebački sociolog s adresom u Irskoj, koji se bavi temama poput nasilja i društvenih konflikta. Bezuk je još kao 12-godišnjak pisao desničarske postove, veličao Thompsona, vrijeđao Srbe, i njegova akcija i smrt, koliko god bili tragični, otvaraju pitanje kakva bi trebala biti društvena strategija na tom planu, jer to nije izoliran slučaj.
Kad netko već kao dijete izražava takva radikalna stajališta, objasnio je Malešević, to je uglavnom indikator okoline u kojoj odrasta. Mladi ljudi često se nastoje potvrditi u dominantnim vrijednostima sustava i sredine u kojoj žive, i ako su nezadovoljni, onda su skloni radikalizirati postojeće vrijednosti ili ih odbaciti u potpunosti. Tako se formiraju različite supkulture mladih. - U ovom slučaju vidimo sklonost prema radikalnoj desnici koja glorificira nasilje prema drugima.
Kao i druge supkulturne grupe, i ova se reproducira i živi u društvenim medijima, na koncertima radikalno desničarskih glazbenika i u sličnim aktivnostima. Dva nedavna slučaja ekstremno desničarskog nasilja u svijetu - terorističke akcije Brenton Tarranta u Christchurchu na Novom Zelandu prošle godine i Andersa Breivika u Norveškoj u 2011., imali su vrlo sličan obrazac. Taj put k radikalizaciji i nasilju sličan je i kod mladih džihadista u Europi - u svim tim slučajevima riječ je o nezadovoljnim mladim ljudima koji se okreću nasilju kao rješenju nepodnošljive situacije u kojoj se nalaze i za koje optužuju druge - državu, manjine, većinsko društvo itd. - objasnio je Siniša Malešević.
Sličnosti s Irskom
Do sličnih rezultata došli su Vlasta Ilišin i suradnici u istraživanju koje je publicirano prije dvije godine. Pokazalo se da su mladi iznimno nezadovoljni situacijom u Hrvatskoj, a kao i u MySpaceovu istraživanju, istovremeno su skloni autoritarnim vođama. S treće strane, tu je i iznimno nepovjerenje prema političkim i društvenim institucijama. Ali, Vlasta Ilišin napominje kako treba kazati da je to opći trend, a ne samo u Hrvatskoj.
Kako prevladati takvu situaciju?
- Obrazovanje je na prvom mjestu. Ovdje mislim na građanski odgoj u najširem smislu, što uključuje gradnju komunikacijske i političke kulture. Osim toga, mediji, stranke i javne institucije trebale bi promovirati pošten odnos prema društvu i političkom životu. Ali treba znati da je to dugoročan posao u koji bi se uključilo puno aktera - predlaže Vlasta Ilišin.
I ona i Malešević navode da radikalizam među mladima nije ekskluzivno hrvatski specifikum. On već dva desetljeća živi u Irskoj, području koje također ima dugu povijest međuetničkih sukoba i mržnje, doduše puno više u Sjevernoj Irskoj. Zato će reći da postoje neke sličnosti Hrvatske sa Sjevernom Irskom, gdje je dugotrajni nasilni konflikt ostavio posljedice na društvo.
- Neki mladi ljudi su žrtve transgeneracijskih trauma i kulta nasilne borbe vezane za iskustva IRA-e, UDA i drugih paravojnih formacija. Iako većina paravojnih skupina više nije aktivna, postoje male radikalne skupine koje nastoje nastaviti konflikt. Neke od tih skupina povezane su s kriminalnim podzemljem. Prošle godine jedna je takva skupina (New IRA) ubila mladu novinarku - Lyru McKee. Znači i u Sjevernoj Irskoj postoji supkultura koja glorificira nasilje i neki nezadovoljni mladi ljudi pripadaju tom svijetu i pokazuju sklonost nasilju - kaže Siniša Malešević.
Njemačka je klasičan primjer političkog nasilja. Od ujedinjenja 1990. državne službe koje su nadležne za to zabilježile su 85 smrtno stradalih u desničarskom nasilju, a posljednjih godina sve češći su napadi na političare. Jedan desničarski ekstremist u listopadu 2016. zario je nož u grlo Henriette Reker, neovisnoj kandidatkinji za gradonačelnicu Kölna. Napadač je kao motiv naveo njezinu izbjegličku politiku. Reker je za dlaku izbjegla smrt, a sljedećeg dana izabrana je za gradonačelnicu Kölna. Nije to bilo sve jer je 2. lipnja 2019. ubijen političar Walter Lübcke. Ubio ga je desni ekstremist zbog njegove blagonaklone politike prema strancima.
Ali, sve češće nasilje izazivaju i doseljenici, najčešće arapsko-afričkog porijekla. Njemačka se našla u šoku kad su potkraj lipnja u Stuttgartu stotine uglavnom mladih ljudi različitih nacionalnosti u centru grada vodile prave ulične bitke s policijom, u središnjoj ulici u centru demolirani su parkirani auti, razbijani su izlozi prodavaonica, a neke su i opljačkane. Šteta je procijenjena na više milijuna eura.
Ubrzo je slična eksplozija nasilja uslijedila u Frankfurtu i postalo je jasno da se ne može za sve kriviti pandemija. To je pojasnio Dirk Baier: "Među mladima kuha. Korona je dovela do visokog stupnja frustracija, ali tu je moralo biti još sastojaka", tumačio je čelnik Instituta za delinkvenciju i prevenciju kriminala iz Züricha. A ti "sastojci" se zapravo skupe gotovo svaki vikend: nezadovoljstvo, neizvjesna budućnost, loš ili nikakav posao.
S druge strane, Hrvatska je prilično sigurna država, tvrde institucije koje su zadužene za čuvanje mira i sigurnosti. - Sigurnosna situacija u Hrvatskoj je stabilna i ne postoje vidljivi potencijali veće destabilizacije sigurnosnih prilika - ustvrdili su nedavno stručnjaci Sigurnosno obavještajne agencije (SOA) u svom godišnjem izvješću. Najveće prijetnje su terorizam, pritisak migranata na granice, a ponajviše kibernetički napadi. Usprkos svim izdvojenim opasnostima, SOA u izvješću ističe da je Hrvatska "sigurna i trenutačno ne postoje naznake niti vidljivi potencijali značajnije destabilizacije sigurnosnih prilika".
SOA-ina procjena nije bez temelja jer u četverogodišnjem razdoblju (2015. - 2018.) u Hrvatskoj je zabilježeno prosječno godišnje 2850 nasilnih smrti, od kojih je 3/4 nastalo nesretnim slučajem. Među uzrocima neprirodne smrti vodeći su padovi, zatim samoubojstva te utapanja, a visok udio smrtnih ishoda posljedica je prometnih nesreća. Ono čega nema jesu - politički motivirana ubojstva.
Poremećene vrijednosti
Suicid je kod nas relativno česta pojava te nas svrstava u zemlje sa srednje visokom standardiziranom stopom. To upućuje na potrebu bolje prevencije, ranog otkrivanja i adekvatnog liječenja suicidalnih osoba.
- Duševni poremećaji se često uočavaju poslije dugo vremena, a s obzirom na to da je pokušao ubiti druge ljude, a onda izvršio samoubojstvo, očito je da je Danijel Bezuk imao psihičkih problema. Neću ulaziti u to kakvih i koliko dubokih jer o tome zasad nemamo nikakve podatke, ali nije baš normalno pucati po drugim ljudima samo zato što niste dobre volje. Ipak ne bih rekla da su mladi u Hrvatskoj radikalniji od svojih vršnjaka u inozemstvu jer ovakve slučajevi se događaju i u drugim zemljama - satra psihologinja Mirjana Krizmanić.
Prema njezinu mišljenju, nasilje nije posljedica političkih stajališta nego sve očitijeg nedostatka kućnog odgoja. - Znam da imam dosta godina, zbog čega vas ljudi proglase konzervativnom, ali sve sam sigurnija da je kućni odgoj kod nas već dugo zanemaren, a upravo vrijednosti koje dobijete doma temelj su kasnijeg ponašanja u životu. Na žalost, roditelji djecu sve rjeđe uče da trebaju biti pristojna, pozdravljati druge, ne psovati niti se tući, nego ih odgajaju da uvijek moraju dobiti što požele. I tako, na kraju dobijete društvo poremećenih vrijednosti u kojem se ni nasilje ne doživljavao kao nešto što je neprilično - zaključila je Mirjana Krizmanić.