'Dagnje kupuju za osam, a prodaju za 150 kuna, a poslužuju juhu iz vrećice. Meni je inspekcija dolazila pet puta, a kad će na Jadran?'

Eh, što je divno biti ugostitelj na Jadranu. Otvoriš lokal u kakvoj neambicioznoj špelunki. Sam si improviziraš ventilaciju. Odmah na početku sezone postigneš dogovor s lokalnim sanitarcem da te ostavi na miru. Potom tri mjeseca bogatim britanskim tinejdžerima umjesto jadranske prodaješ zamrznutu patagonijsku lignju za 160 kuna po porciji bez priloga, zatvoriš negdje krajem rujna te ostatak godine pripremaš novi prevarantski meni za sljedeću godinu.

Tako to barem izgleda iz perspektive zagrebačke ugostiteljice Josipe Perković, 45-godišnje vlasnice restorana Fini kutić na zagrebačkoj Martinovki, koji je u samo godinu i pol dana koliko posluje postao jedan od omiljenih lokala, i to puno dalje od granica ove gradske četvrti.

“Ma gledajte, želim ovdje javno reći da je ugostit...