Imena prof. Željka Sutlića i prof. Bojana Biočine već su bila naširoko poznata. Bili su već etablirani liječnici iz najveće hrvatske bolnice, KBC-a Zagreb. Mogli su ostati tamo i graditi karijeru, ali u travnju 1995. odlučili su se na korak koji im je mogao karijeru odvesti u dva smjera - onom uzlaznom putanjom, kojom je i otišla, ili na drugu stranu prema neuspjehu. KBC Zagreb u to je vrijeme jedini imao kardijalnu kirurgiju i već su sedam godina radili transplantacije srca.
No, oni su odlučili otići u Dubravu, koja je tek tada iz opće bolnice postajala Klinička bolnica.
- Sve je počelo prelaskom s Rebra, a osnovni cilj bio je napraviti novu kardijalnu kirurgiju. U to se vrijeme radilo oko 350 operacija srca i cilj je bio da se to digne. Osobno sam bio frustriran jer sam svaki tjedan potpisivao barem jedno rješenje za liječenje u inozemstvu, bilo za djecu ili odrasle. I to je bilo frustrirajuće. Odlučio sam da to neću potpisivati i da naši pacijenti neće morati ići van - rekao je prof. Sutlić prilikom obilježavanja 30 godina transplantacije srca u KB Dubravi.
Bio je 30. svibnja kada se Dubrava pripremala za prvu transplantaciju. Naravno, sudjelovalo je desetak stručnjaka raznih struka.
Izv. prof. prim. dr. sc. Igor Rudež, pročelnik Zavoda za kardijalnu i transplantacijsku kirurgiju i voditelj transplantacijskog programa KB-a Dubrava, u to je vrijeme bio specijalizant na Rebru.
- Moji mentori prof. Sutlić i prof. Biočina od tamo su prešli u Dubravu i 1995. godine osnovali kardijalnu kirurgiju, a godinu kasnije sam ja došao i od tada sam tu - kazao je prof. Rudež.
No, i on se svježe sjeća prve transplantacije i to zato što je tamo bio mimo svih pravila.
- Točno znam datum. Nedugo nakon što su dr. Sutlić i dr. Biočina došli ovamo, ja sam bio dežuran na Rebru i Sutlić me zamolio: ‘Možeš li doći?‘ I onda sam ja zamolio kolegu da me mijenja na dežurstvu i inkognito došao ovdje, što nisam ni smio, ali bio sam na prvoj transplantaciji - kaže.
Od tada je u Dubravi presađeno 265 srca, a veliku većinu presadio je upravo prof. Rudež, koji je i organizirao simpozij posvećen toj obljetnici na kojem su se prisjetili kirurga, liječnika i sestara koji su sudjelovali u prvoj transplantaciji 1995.
Prof. dr. Hrvoje Gašparović, kardiokirurg s KBC-a Zagreb, naveo je kako su KB Dubrava i KBC Zagreb dvije stožerne bolnice kod transplantacije srca.
- Transplantacija srca je perjanica naše medicine. Ovo je rad gdje sudjeluje puno ljudi, od liječnika, perfuzionista, sestara, koordinatora i ako jedan od tih kotačića ne bude dobar, nema dobrog posla. Transplantacijski program danas uključuje multiorganske operacije, a nemojmo zaboraviti da je Hrvatska samo jedna od tri zemlje u svijetu koja ima broj transplantacija srca 10 na milijun stanovnika - navodi prof. Gašparović.
- Vidimo da transplantacija srca nije samo medicinski čin, medicinska tehnika, nego sinergijski pothvat cijelog sustava. Dakle, puno ljudi je uključeno tu, puno različitih specijalnosti, puno sudionika koji moraju funkcionirati odlično da bi cijeli proces završio za pacijenta dobro - rekao je ravnatelj bolnice prof. dr. sc. Ivica Lukšić te dodao kako je riječ o činu nade, no isto tako je rekao kako bez donora nema ni transplantacija.
- Moramo razvijati svijest o donorstvu i velika hvala svima koji se odluče za taj čin - zaključio je prof. Lukšić.
Događaju je prisustvovala i ministrica zdravstva Irena Hrstić, koja je naglasila kako ljudi čine medicinu, a zgrade su ono što trebamo.
- U samo 30 godina od prve transplantacije došlo je do jednog rutinskog operativnog programa koji je zlatni standard, koji je perjanica same medicine kao takve. Mislim da je to izuzetno častan posao i mislim da vam na tome sigurno treba čestitati – zaključila je ministrica zdravstva Irena Hrstić.
Komentari
0