SISAK - Pripadnici Danskog bataljuna (DANBAT-a), koji su 8. kolovoza 1995. godine svjedočili masakru devet hendikepiranih osoba srpske nacionalnosti u predvorju škole u Dvoru, znali su odmah da nemilosrdni ubojice nisu bili pripadnici Hrvatske vojske. Pripadnici UN-a u Dvoru 8. kolovoza 1995. godine zabilježili su da se u tome gradu još uvijek vode borbe između pripadnika srpskih snaga i Armije BiH, dok je HV zauzeo sve dominantne položaje oko Dvora i ne ulazi u grad.
U izvješću stoji da su 8. kolovoza 1995. pripadnici Danskog bataljuna vidjeli egzekuciju hendikepiranih i starijih osoba. Dalje piše da danski plavci ne znaju jesu li to učinili pripadnici vojske RSK ili Armije BiH. Istražujući slučaj pokolja bolesnika ostavljenih u zgradi osnovne škole u Dvoru, došli smo do hrpe dokumenata koji govore o aktivnostima DANBAT-a u Dvoru, Hrvatskoj Kostajnici i Majuru.
Treba i akumulatora...
Dokumenti koje smo dobili od hrvatskih branitelja s toga područja, a koje su oni skupili nakon Oluje i čuvaju ih do danas, otkrivaju da su Danci bili vrlo široke ruke u opskrbi gorivom, rezervnim dijelovima za automobile i strojeve, kao i lijekovima, hranom i drugom opremom za stanovništvo okupiranog područja.
Tako je, na primjer, u dopisu “Skupštine opštine Caprag” od 21. studenoga 1993., koji je potpisao tadašnji predsjednik te tvorevine Milan Živković, od “Danbata/Unprofor” i “Čete Čarli” u Majuru zatraženo da održavaju zimsku službu na području samozvane “opštine Caprag”, te da za te potrebe osiguraju 10 akumulatora, 10 guma za kamione, 200 litara antifriza, 150 litara motornog ulja i četiri para lanaca za gume.
Na istu adresu, istoj jedinici UNPROFOR-a, Živković deset dana poslije, 30. studenoga 1993., šalje zahtjev za dodatnih tisuću litara dizela i 100 litara benzina.
Živković napominje da “kod zadnjeg točenja goriva 29. 11. 1993. godine nismo bili u mogućnosti preuzeti 220 litara dizel-goriva obzirom da su u momentu točenja goriva strojevi bili angažirani na pročišćavanju komunikacija. Stoga vas molimo da nam hitno dopremite nepreuzetu količnu goriva”.
Koliko je goriva danski bataljun UNPROFOR-a isporučio Srbima na okupiranom području, vjerojatno se nikada neće doznati. No, riječ je o stotinama tisuća litara. Dio toga goriva bio je humanitarna pomoć, ali dobar dio, kažu naši izvori, bio je predmet šverca. Hrvatski časnik, teško ranjeni branitelj, jedan iz grupe od koje smo spomenute dokumente dobili na uvid, ogorčen je što se sada, 20 godina poslije, danski “plavac” ne sjeća ili se ne želi sjetiti da jadne starce nisu ubili hrvatski vojnici.
Registrator za Bajića
Naš sugovornik kaže da je pripremio cijeli registrator izvornih dokumenata o švercu, isporuci goriva i druge opreme te gradnji evakuacijskih putova koje su Srbima gradili pripadnici UN-a, a koji će ovog tjedna predati glavnom hrvatskom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću.
Srbima gradili ceste, davali vitamine i radioopremu
O količinama isporučenog goriva svjedoči i dokument od 26. svibnja 1994. koji su “Skupština opštine Caprag” i njezin tadašnji predsjednik Vanja Zdjelarac poslali danskom bataljunu UNPROFOR-a u Hrvatskoj Kostajnici. U dopisu stoji: “Prema našem dogovoru od 25. 5. 1994., dostavljam vam tražene podatke”.
Ti su traženi podaci količina dizela D-2 potrebnog za okupirano područje, a riječ je o ukupno 31.338 litara. Iz dokumenta od 19. studenoga 1993. godine vidljivo je također da su pripadnici UNPROFOR-a na dvorskom i kostajničkom području bili redoviti opskrbljivači lijekovima, sanitetskim materijalom i vitaminskim pripravcima, te da su im gradili putove i mostove. Iz izvještaja o radu “Srpskog radija Kostajnica” vidljivo je da je taj radio mogao raditi zahvaljujući tome što su “pripadnici danskog bataljuna opremom plaćali emitovanje na vlastitom jeziku”.