Stotine mrtvih, tisuće ranjenih, uništeni grad, vape za pomoći svake vrste. Eksplozija epskih razmjera razorila je Bejrut, a slike užasa mame suze i onima najtvrđeg srca. Ljudima treba pomoć. Nevolja ne poznaje granice pa tako ni ljudska empatija ako smo ljudi. Bejrut u ovom trenutku vapi za pomoći svake vrste, od lijekova do šatora za prvu ruku, jer tisuće su ostale bez krova nad glavom.
Svijet obećava, a prve pomoći već stižu ranjenom gradu. Na žalost, izgubljene živote nište ne može nadoknaditi, ali zato briga o živima mora biti svekolika. Srećom, s eksplozijom “eksplodirala” je empatija bez koje bi svijet nestao u vrlo kratkom vremenu.
No, ima i onih koji su na svijet došli kao “empatički invalidi”, a onda to pokušavaju “prodati” javnosti kao “zdrav razum”. Primjerice, da novi saborski zastupnik i gradonačelnik Svete Nedelje, Dario Zurovec, nije stanovnik Hrvatske nego Libanona, brzo bi riješio problem eksplozije i onih koji su u njoj stradali baš kao što je to predložio Zagrepčanima nakon potresa u kojem je bila jedna ljudska žrtva, ali srećom su stradali uglavnom zidovi. Recept je jednostavan, kaže Zurovec - sami pali, sami se ubili, pa neka se i sami oporavljaju kako znaju i umiju!? Na njegovu ruku neka ne računaju.
Naime, mlađahnom je zastupniku očito teško razmišljati o tuđoj nesreći, bio to potres ili eksplozija, jer njegova je mantra da svatko mora brinuti o svojoj imovini, a neka elementarna a kamoli eksplozivna nesreća,ne može biti razlog da mu iz džepa netko otima pare, a prije toga nije osigurao imovinu. Vjerojatno bi ove nevoljnike u Bejrutu prvo inkvizicijski ispitao kako su došli do stana, koliko su ga platili, jesu li ga obnavljali, možda i iznajmljivali, a onda bi im stavio olovku u ruke i rekao - nemate za obnovu?
Prodajte to zemljište na kojem vam je bio stan i kupite si novi ne baš u Bejrutu, ali možda u nekom klancu planine Libanon. Naime, Zagrepčanima je predložio da se moguće presele negdje “na periferiju”, a možda i u Jošane gdje su, po njemu, kuće jeftine ako ne mogu obnoviti “svoju nekretninu svojim novcem”. U njihove bi stanove, mladi Zurovec, valjda uselio ljepše, mlađe i bogatije neke nove Zagrepčane.
Dugo se u javnom prostoru nisu čule tako nevjerojatni izljevi neosjećanja s onima koji su u nekoliko sekundi ostali bez krova nad glavom kao što je to najprije zaustio gradonačelnik Zagreba, a onda i saborski zastupnik koji voli mafijaški književni opus “koji mu je dobro došao za politiku”!? Kaže - treba paziti leđa pa je vjerojatno zato brzo naučio da je nepotizam put u sigurno “zaleđe”.
Osim toga, jasno mu je i kako politiku koristiti za vlastiti probitak. Najprije je imao HDZ-ovu iskaznicu, pa se priklonio Prgometu, a potom je da bi ušao u Sabor, sklopio savez s Marijanom Puljak i Dalijom Orešković. No, kad je sjeo u saborsku klupu, dao je petama vjetra i napustio i njih. Iz pozicije “neovisnog zastupnika” očito traži nišu u koju će utrčati, a pri tom “lupa” nogama i rukama po Zagrepčanima i njihovim ranama.
S obzirom na to da Zurovec još ima istomišljenika u Hrvatskoj po kojima je zagrebački potres jedina elementarna nepogoda koja ne traži solidarnost, njegova je politička karijera, moglo bi se reći, osigurana. No, prije nego li Zagrepčani ostanu bez pomoći, Zurovec mora objasniti kad će i kako oteti kuće poplavljenima u Gunji ili novac koji iz fonda elementarnih nepogoda dobivaju poljoprivrednici kad im tuča ili mraz oberu grožđe ili šljive jer i oni nisu bili osigurani, a riječ je i o privatnoj imovini’.
Dok se on bude bavio otimanjem, Zagrepčani će sigurno onoliko koliko mogu pružiti pomoć i empatiju ranjenom Bejrutu jer upravo je to temelj ljudskosti bez koje je u ranoj mladosti očito ostao zastupnik Zurovec.