Da, priča o svemirskoj luci u Udbini možda zvuči pomalo nadrealno, ali zašto ne bismo iskoristili tu priliku?! Nama ovdje fali života, fali nam ljudi. A švicarska tvrtka “Swiss Space Systems” (S3) ima 75 zaposlenih, imaju proračun od 240 milijuna eura i već rade na sličnom projektu u Švicarskoj, dakle, nije to samo gola ideja – govori za Slobodnu Dalmaciju Ivan Pešut, načelnik općine Udbina, i pokazuje sliku u gradskoj vijećnici s dramatičnim prizorom iz Krbavske bitke: “Vidite kakve smo nekad bitke ovdje imali, a sad vodimo razvojne bitke!”
– U početku bi se tu zaposlilo oko 200 ljudi, ali mi nemamo radne snage za sve što svemirski centar treba. Pa i sad gotovo 30 posto radnika zaposlenih u našoj poslovnoj zoni putuje iz drugih sredina. A ovdje će trebati visokospecijalizirana radna snaga, dakle, na potezu je i znanstvena zajednica, fakulteti, privatnici i, dakako, država – dodat će Zlatko Brkić, Pešutov zamjenik zadužen za razvojne projekte.
Airbus i shuttle
– Ni mi nismo mislili da je to nešto ozbiljno dok nam dr. Slobodan Danko Bosanac, eminentni fizičar s Instituta “Ruđer Bošković”, nije objasnio o čemu se tu radi – kaže Brkić.
Dakle, ne bi s piste koju je izgradila još JNA, a sada je dio vojarne “Josip Jović”, polijetale nikakve rakete, nego airbus A300, koji bi za nekih 90 minuta u zraku, na oko sedam do 10 kilometara iznad zemlje, ostvarivao efekt bestežinskog stanja.
– U drugoj fazi avion bi na sebi ponio shuttle, koji bi se potom vinuo još više, da bi onda sa 700 kilometara iznad zemlje izbacivao u orbitu satelite teške do 250 kilograma. To nas posebno zanima jer ima i industrijski potencijal, budući da bi se dio konstrukcije trebao sklapati upravo ovdje – kazat će Brkić.
– E sad, ima tu puno preduvjeta: pista je u vlasništvu MORH-a, dakle, trebalo bi riješiti koncesiju. Ova je vojarna, istina, ocijenjena kao perspektivna, no svi znamo kakve su naše vojne financije, pa očekujemo da i vojska pronađe svoj interes u razvojnoj dimenziji ove priče, u koju bi se u početku uložilo 50 milijuna eura. Treba vidjeti i u kakvom je stanju pista, može li uopće s nje polijetati avion težak 80 tona – vidi se da je načelnik Pešut već razmotrio sve detalje.
Doduše, ima “detalja” u samoj Udbini koji se ne uklapaju u ovu, još uvijek SF priču: u općini nema ni jednog hotela gdje bi stručnjaci mogli odsjesti tijekom pripreme projekta, ali to mjesne čelnike, čini se, zasad ne brine.
Strah od usijanih glava
Trenutačno im je važnije da imaju konsenzus: Slobodan Bjelobaba, predsjednik Općinskog vijeća iz redova SDSS-a, potvrdio nam je da su i oni “suglasni”. I inače, kad su na dnevnom redu manje spektakularne teme, HDZ i SDSS odluke donose gotovo jednoglasno, kao pravi koalicijski partneri. Time se hvale i jedni i drugi. SDSS ima većinu u Vijeću (pet vijećnika), HDZ tri, dok SDP, HSS i HSP imaju po jednoga.
Ali politiziranja, vele, nema. Jer su za njih, uglas će, “životni problemi ispred svega”. Pa i ispred pitanja dvojezičnih ploča. Naime, s obzirom na zastupljenost srpske manjine u ovoj općini (51,1 posto od ukupno 1874 stanovnika), u Udbini su ostvareni uvjeti za postavljanje dvojezičnih ploča. Prije rata u općini je živjelo 4950 stanovnika, uglavnom srpske nacionalnosti.
Dvojezične ploče već su bile postavljene na zgradi Općine i Kulturno-informativnog centra, ali ih je Nepoznat Netko “sredio” i tako poslao “pismo da dvopismeni nismo” još tamo u listopadu 2013. godine.
– Unatoč tome, ovdje su međunacionalni odnosi za primjer! Evo, ja sam u Udbini manjinac, a izabran sam već drugi put, i glasovima većinskog, srpskog naroda – kaže Pešut.
– Meni ne smeta da moje ime piše i na arapskom, ali samo da se ne razbijaju. Strah nas je usijanih glava. I zato smo sa SDSS-om dogovorili da malo pričekamo – dodaje načelnik. Bjelobaba potvrđuje.
– Čekamo da se razvije svijest ljudi, ne želimo proizvoditi animozitete jer mi ovdje nemamo problema. Nikada nitko normalan neće praviti probleme zbog ćiriličnih ploča, ali uvijek će biti i ekstrema – kaže Bjelobaba, naglašavajući kako je najvažnije da “nema nezaposlenosti”.
Malo nezaposlenih
– Mi smo vam u tome kao Bavarska! Nemamo više od pet do šest posto nezaposlenih, bez posla je između 60 i 70 ljudi – ponosan je Pešut, prije svega na proizvodne objekte u poslovnoj zoni, koja zapošljava oko 130 radnika.
Što na sve kažu tzv. obični ljudi?
Nije lako ni naići na njih ovih dana s minusom na termometru: idiličnu tišinu, noću vjerojatno sablasnu, poremeti tek završetak nastave u osnovnoj školi. Inače je gotovo nemoguće susresti potencijalnog sugovornika.
Ipak, pomoglo nam je zubato sunce, pa smo naišli na Ivu Petričevića i njegova sina Kristijana te Dragu Krešića, doseljenike iz Kaknja. “Sunčaju” se na slabo prometnom raskršću. Iako u Udbini nema ekološke udruge, čini se da bi baš oni mogli biti zametak nekakve eko-oporbe velikom projektu.
– Oni bi doveli svemirski centar ovdje?! Da je to bezopasno, ne bi ga dovodili baš nama! – oprezan je Drago. Nadovezuje se Ivo.
– Ja sam 20 godina radio u rudniku i znam što je zagađenje. Zašto ne kažu koliko bi to zračilo? To bi bilo gore zlo od termoelektrane što su je htjeli napravit dolje u Pločama! Najmlađi Kristijan (24) samo sliježe ramenima, njemu je prije svega do posla, jer samo sezonski radi u lokalnoj pilani. U istoj toj pilani je radni vijek proveo i Milan Mašić, 80-godišnjak koji nema ništa protiv svemirskog centra, iako priznaje da ne zna što bi to bilo.
– Nisam ti ja imo kade gledat televiziju i filmove, puno sam radio pa ne znam! – iskreno će Mašić.
Nek dođu i svemirci
Ništa o centru ne zna ni Milka Perić, znana i kao Crvenkapa, jer ni ona ne gleda TV. Ali zbog drugog razloga – ona, naime, godinama živi u kući bez struje.
– Što radim navečer? Kad ne hodam okolo, sjedim. A volim gledat i avione na nebu. Tako da će mi taj svemirski centar baš dobro doći. Ja sam za sve što će podići Udbinu! Neka dođe tko hoće, mogu i svemirci, ja sam sa svima u dobre!
Mladi Udbinjani nisu baš voljni javno komentirati najavu svemirskog centra. Kao da su već oguglali na zvučna obećanja. Svi su na internetu, sve prate, pa je svemirski centar već zamijenjen novim dnevnim senzacijama.
Uostalom, lijepo nam je kazao načelnik Pešut – ovo je zapravo mala Bavarska. Dobro, možda ponetko još nema struje, ali nećemo zanovijetati. Uostalom, ako smo se ičemu nadali, najmanje smo se optimizmu nadali baš u Udbini, piše Slobodna Dalmacija .