U ožujku 2020., na početku epidemije, svi su puhali u isti rog. Politički akteri svih boja, kao i građani najrazličitijih svjetonazora. Bili smo u strahu, nismo znali koliko je virus stvarno moćan, bojali smo se za svoj i živote svojih obitelji, prijatelja i kolega. Na balkonima se pljeskalo doktorima i sestrama koji se, kako se tada naglašavalo, herojski bore na prvoj crti bojišta. Između života i smrti samo oni stoje.
Prvi val je prošao, a zbog niskih koronabrojki i rijetkih smrtnih ishoda većina građana oslobodila se paralizirajućeg straha, otišla na ljetovanje, nastavila živjeti normalno, kao i prije epidemije. Međutim, nakon nekoliko nelogičnih, selektivnih i nekonzistentnih odluka Nacionalnog stožera civilne zaštite (recimo, gledanje kroz prste...