Desničarske budaletine posljednjih mjeseci sve vatrenije vole svoju zemlju, a uskoro neće moći ni podstanarski živjeti u njoj. Pogledajte samo Željka

Statistika kaže da mladi u našoj zemlji do svoje trideset treće godine žive s roditeljima. Napose je s mladim muškarcima, ako se takve uopće više može zvati mladima, stanje nešto i gore. Muškarci se prosječno još s trideset pet s majkom i ocem susreću na hodniku kad odlaze noću mokriti. Na užas ukućana, oni sve do zore puštaju vodu iz vodokotlića, lupaju vratima kuhinjskih ormarića, šumno dišući vježbaju sklekove i trbušnjake ili gledaju porniće na internetu. "Željko, dušo, stavi slušalice!" preklinje ga majka, teška srčana bolesnica, iz susjedne sobe.

Nije neobično da dvije ili tri generacije u nas žive u jednosobnom stanu što ga je djed dobio samoprijegorno radeći kao skladištar u nekom trgovačkom poduzeću. Djed je davno umro, trgovačko je poduzeće netrago...