ZAGREB - Slučaj Amerikanke koja je ukrcala sedmogodišnjeg posvojenog sina na avion za Moskvu i poslala ga natrag u rusko sirotište iz kojeg ga je prošle godine posvojila jer je on za nju “preteško” dijete šokirala je svijet.
Sestru bolje prihvatili
Međutim, slučajevi roditelja posvojitelja koji se odreknu svoje djece nisu tako rijetki kako se čini - i trenutno u jednom zagrebačkom domu za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi živi 13-godišnji dječak kojeg su njegovi posvojitelji “vratili” nakon devet godina, također uz objašnjenje da se oni više ne mogu s njim nositi!
- Radi se o dječaku kojeg su roditelji posvojili zajedno sa sestricom kad je dječak imao četiri, a djevojčica tri godine. Čini nam se da se od samog početka djevojčica bolje snašla i da je bila bolje prihvaćena u posvojiteljskoj obitelji. Dječak je bio življe, nemirnije dijete i kad je došao u pretpubertetsku dob, roditelji se nisu snašli. Prije pola godine doveli su ga natrag u dom i rekli da više ne mogu s njim - priča Jasna Ćurković-Kelava, ravnateljica Dječjeg doma Zagreb. Dječak je, dodaje, teško primio odvajanje od roditelja i sestre, no u domu se nadaju da će se ipak vratiti jedinoj obitelji koju poznaje.
- Naš stručni tim na čelu s psihologinjom intenzivno radi s roditeljima i obitelji i nadamo se da će se dječak uskoro vratiti kući - kaže Ćurković-Kelava.
Posvojenje je konačno
Naš Obiteljski zakon, koji regulira i posvojenje, od 2003. godine ne poznaje mogućnost razvrgavanja posvojiteljstva - posvojenje je konačan, neraskidiv čin u kojem posvojitelji postaju roditelji, cijela rodbina roditelja postaje rodbina djeteta, a posvojeno dijete u svakom je smislu izjednačeno s biološkim. Međutim, i posvojitelji, baš kao i biološki roditelji, mogu se loše brinuti o djetetu ili odbiti brinuti se o njemu i ostaviti ga u domu, kao što su to učinili roditelji 13-godišnjaka.
- Slučajeva raskidanja posvojenja je bilo, iako to nikada nije bila masovna pojava ili trend. Kad dođe do raskida posvojenja ili odbacivanja posvojene djece, to su nemjerljive traume - kaže Ćurković Kelava.
Prisjeća se kako su jedne godine imali u domu čak troje djece koja su došla iz posvojiteljskih obitelji. Dvoje se, kaže, nakon stručnog rada s roditeljima vratilo u posvojiteljske obitelji, a jedna djevojčica nikada više nije uspjela postići nikakav kontakt s roditeljima.
Željela je umrijeti
- Radilo se o djevojčici koja je bila posvojena sa šest godina, dakle u dobi u kojoj se sjeća i biološke obitelji i razloga zbog kojih nije s njima. Posvojitelji su je poslali natrag u dom kad je bila sedmi razred. Bila je najtraumatiziranije dijete u domu jer se nije mogla nositi s odbacivanjem. Postala je autodestruktivna, željela je umrijeti - priča ravnateljica. Dijete su spasili udomitelji, kod kojih je konačno pronašla sigurnost. Danas je ona djevojka u ranim 20-ima, studira i pomaže djeci iz doma.
Treći slučaj koji ističe vezan je uz posvojitelje koji su dijete vratili već nakon 15 dana, i prije nego što je odluka o zasnivanju posvojenja postala pravomoćna. Naprosto su došli i objasnili da oni nisu tako zamišljali svoje roditeljstvo i da nisu stvoreni za djecu.
- Zato se mi zauzimamo da se u Obiteljski zakon ugradi odredba po kojoj bi svi posvojitelji obavezno morali proći stručnu pripremu. Uz to, predlažemo da se propiše i razdoblje adaptacije tijekom kojeg bi stručne službe pratile i podupirale posvojitelje - predlaže Ćurković-Kelava.