Zapaljiv smo narod, malo nam treba pa da se pretvorimo u „moralne vertikale“ i osuđujemo sve bez obzira na nepoznavanje činjenica, piše Slobodna Dalmacija. Netko je napisao dobro „neograničen Internet uz ograničeno razmišljanje je jako nezgodna kombinacija“. Zbog čega smo krenuli ovako? Pa da bi pokazali kako nije dobro „govor mržnje“ opravdavati „novim govorom mržnje“. Društvene mreže otvorile su širom vrata svima za iskazivanjem mišljenja. No ponekad nije dobro krenuti oštro „na prvu“, a ne saznati činjenice.
Tako je na Facebooku prije dva dana osvanula objava s fotografijom, prilično zabrinjavajućeg opisa, razbijene Škode zagrebačkih tablica u Splitu. I opis u tekstu „čemu mržnja, gdje mi to živimo“. Stvarno, gdje mi to živimo, je li moguće da bi netko morao mijenjati tablice na vozilu jer dolazi u drugi grad kako mu se ne bi oštetilo vlasništvo. Na prvi pogled, bez poznavanje situacije – jako zabrinjavajuće. I još više od toga jer gotovo tisuću komentara u osudi ovog „zločina“ je prešlo sve granice pristojne komunikacije.
A prava priča zapravo ide ovako.
Bio je ponedjeljak ujutro kada je Matej iz Velike Gorice svojom Škodom zagrebačkih tablica došao u Splitu na promociju diplome svoje djevojke koja je u gradu pod Marjanom studirala. Mladi su ljudi došli autom, možda i koji dan ranije, ljeto je, vrijeme i za dobar provod. No tog ponedjeljka su svoje vozilo ostavili na gradskom parkiralištu kod Starog placa. Na povratku su imali što i vidjeti, njihova Škoda je razbijena, staklo na stražnjim vratima potpuno uništeno. Jedino oštećeno vozilo na parkiralištu. Razlog – nepoznat?
Toga jutra u 10 sati bejzbolaši splitske Nade imali su svoj uobičajni trening na Starom placu odmah u susjedstvu parkirališta. Iako uvijek dobro osiguraju ogradu igrališta i treniraju na sasvim suprotnoj strani tog ponedjeljka ujutro jedna je od petstotinjak ispucanih loptica preletjela ogradu i završila na stražnjim vratima Škode. I probila staklo.
Matej je po dolasku na parkiralište obavijestio policiju o oštećenom vozilu, napravljen je i zapisnik, uzeti podaci. No jednako tako krenule su i objave po društvenim mrežama. Sigurno se pronašlo barem 500 krivaca za ovaj nemili incident. Uz nevjerojatnu količinu „izlijevanja žuči“, prozivanja „tovara“, stalnog izmišljenog sukoba „sjever-jug“, nepotrebnog vrijeđanja…
„Virtualni ratnici“ sigurno ne poznaju Sergija Vujnovića, tajnika baseball kluba Nada, velikog sportaša koji je u tišini dva dana obilazio policijsku postaju i pokušavao doći do podataka Mateja iz Velike Gorice. I čitao je jednako tako portale i komentare. No ono što je najvažnije u cijeloj priči svoj je plan proveo do kraja.
- Dogodilo se stvarno nenamjerno, od petstotinjak loptica jedna je „pobjegla“, preletjela ogradu. Napravili smo štetu, priznajemo, željeli smo odmah doći do vlasnika vozila, platiti sve u potpunosti. I ispričati se na doživljenoj neugodnosti. Malo nas je pogodilo u medijima da je riječ o nekakvoj mržnji, ma nema mjesta tome. Kako nekome može uopće pasti na pamet takva stvar. Ovo je bilo zaista slučajno, krivi smo i nadoknadit ćemo sve – ispričao nam je Sergije Vujnović i dodao:
- Osobno sam razgovarao s Matejom, ispričao se, kazao mu što se zapravo dogodilo. Bio sam u policiji, potpisali smo izjavu, dali sve podatke, dobit će zapisnik o cijelom događaju tako da može prijaviti sve osiguranju i sva će šteta biti podmirena. Događa se, ali one priče o nekakvoj mržnji ili gdje mi to živimo su stvarno nepotrebne.
Sve je eto riješeno, nema potrebe dalje raspirivati priču, jednako kako je loptica pogodila Škodu zagrebačkih tablica nezgoda se mogla dogoditi i nekom drugom vlasniku. Od tristotinjak automobila tamo parkiranih jedan je imao „nesreću“ da ga pogodi baseball lopta. Taman dok se splitski bejzbolaši spremaju za finalnu seriju domaćeg prvenstva.
- Nismo ni mi najsretniji jer nam je igralište u centru grada, strepimo nakon svake ispucane lopte. Da se nas pita bili bi daleko od Starog placa i ovakve se situacije sigurno ne bi dogodile. Nadamo se u skoroj budućnosti biti negdje daleko , na kraju grada, da se ne bi dogodila neka slična situacija - kaže Vujnović.
„Virtualni ratnici“ mogu odahnuti, odmoriti svoje prste od tipkovnica u želji da osude baš sve i svakoga, bez obzira što nemaju baš nikakvih saznanja niti činjenica o događaju. Važno je da su „svoje rekli“, zauzeli stav i komentarima koji nemaju veze s događajem postavili pitanje „gdje mi to živimo“. Pa eto, u najljepšoj zemlji na svijetu, gdje nema mjesta netoleranciji, ali i gdje se nezgode događaju. Bez namjere da se nekoga ošteti, bez mržnje jer netko dolazi iz metropole u biser Jadrana, piše Slobodna Dalmacija.