Miroslav Jeličić iz Osijeka Tomislava Salopeka je upoznao na poslu, ali vrlo brzo su postali prijatelji. Zajedno su bili na terenima daleko od kuće, ali su skupa odlazili i na utakmice obožavanog im Dinama.
Oprostio se od njega dirljivim pismom koje prenosimo u cijelosti:
'Nekako u ovo vrijeme prije pet godina smo se upoznali. Meni je to bio prvi teren, a tebi već tada 'ko zna koji. Hvala ti što si mi u tim trenucima moje izgubljenosti u novom okruženju pomogao da mi pustinja ne izgleda toliko pusto...
Hvala ti što si me nasmijavao, komunicirao sa mnom, hvala ti što si mi na onom tvom ploteru isprintao veliki grb NK Osijeka, hvala ti što nisi bio jedan od onih gunđala u kampu koji su prigovarali zašto nisam kupio svima Mars i Snickers već samo Quattro čokoladicu već si uvijek bio zahvalan, hvala ti što si redovno stavljao komentare na moje slike iz Libije. Hvala ti što si mi dao one kontakte i založio se za mene.
Hvala ti što si uopće ušao u moj život. Hvala ti što si bio Ti!
Znam da ne mrziš ove ljude što su ti to napravili jer znaš dobro da to nije Islam. Znaš dobro da ti ljudi nisu svjesni koliko je Islama bilo oko nas u kampu i kolikim Arapima, kršćanima iz Afrike i svima koji su radili s nama, smo omogućili da uz nas imaju plaću i kruh. Sigurno nisu svjesni kolikim svojim helper-ima si ti bio helper, pomagao i nerijetko radio posao umjesto njih...
Znam da ćeš od gore čuvati svoju dječicu, znam da ćeš i dalje jednako strasno navijati za svoj Dinamo... Čuvaj mi neko dobro sjedalo na nebeskom stadionu! Pa do ponovnog viđenja...
Falit ćeš nam Sadiki'