U svlačionici košarkaške dvorane u poljskom Wroclavu liječnik Jaroslav Soudil baš je završavao svoj nagovor. Ispred njega sjede i slušaju ga Dražen Petrović, Dino Rađa, Velimir Perasović, Stojko Vranković, Žan Tabak i ostali.
- Ako možete, dečki, bilo bi lijepo - rekao im je.
Upravo im je ispričao priču o malom Josipu. Dječaku koji se rodio te 1993. godine, i to samo pet dana nakon što mu je otac poginuo u ratu. Mali Josip i njegova majka ostali su sami. I košarkaši su dali riječ da će pomoći. Samo nekoliko dana kasnije tragično je poginuo Dražen i priča koju je ispričao liječnik Soudil nekako je ostala po strani. Iako shrvan i neutješan zbog Dražena, Dino je odlučio.
Mali Josip imat će sve što treba.
Tih dana u nesretnom mjesecu lipnju 1993. započelo je neobično prijateljstvo proslavljenog hrvatskog košarkaša Dina Rađe i Josipa Silovića, sada 21-godišnjeg studenta medicine u Osijeku, prijateljstvo koje ni u jednom trenutku nije bilo prekinuto bez obzira na to što je Rađa dugi niz godina igrao u NBA i Grčkoj.
Cijelo to vrijeme Rađa je pomagao Josipu i njegovoj majci i to vješto skrivao od javnosti. I danas o tome teško priča.
- A zašto o tome pričat - pita me Dino Rađa.
- To je moja osobna stvar i za to nitko ne treba znat. Nikad nije problem pomoći. Ali me užasno živciraju oni koji stalno žicaju. Onda im ti daš novac, a uopće ne znaš da je i stigao onome kome je potreban. Za Josipa sam bio siguran i to je to - kaže.
Čim mu je liječnik Soudil ispričao priču o tragediji u obitelji Silović, Rađa je nazvao njegovu majku i ponudio im pomoć.
Josipu su o Dinu Rađi prvo pričali majka i njegova baka. Gotovo do 1999. Josip se i ne sjeća da su se vidjeli.
- Imao je obaveza - rekao nam je Josip pa se prisjetio kad su se i službeno upoznali.
Josipa i njegovu majku Dino Rađa novčano pomaže već više od 20 godina. No, kada o tome pitate Josipa, on će reći kako je to najmanje važno.
- Nije to nikad bilo pitanje novca. Puno više od toga je kad vas takva veličina kao što je Dino Rađa nazove pa pita: ‘Kako si?’ Pa kad vas pozove na ljetovanje, pa od njega tražite autograme za svoje prijatelje. A onda vam se javi na fejs i napiše da je vidio da sam bio u noćnom izlasku i da sljedeći put budem malo oprezniji. Na takvim stvarima ne znaš ni kako zahvaliti - priča Josip pa skoro kroz suze nastavlja: On mi je više od starijeg brata.
Za Rađino skrbništvo nad Josipom doznala je i ekipa 8. kata, HRT-ove emisije koju vodi Danijela Trbović. Rađa će danas o tome i prvi put govoriti.
Za Jutarnji je rekao da skrbi za još nekoliko djece, ali da o tome ne želi pričati jer su još maloljetna. O Josipu ima samo riječi hvale. Prije nekoliko godina primio ga je i u Splitu, gdje ga je upoznao sa svojom obitelji.
- On i njegova majka su krasni ljudi. Josip je dobar mladić, vrhunski student i to potvrđuje da je liječnik Soudil onda imao pravo - kaže Rađa.
A dr. Jaroslav Soudil, koji danasi živi u Bilju, dodaje: - Jednom smo s reprezentacijom bili u Španjolskoj i zatekli velik broj djece izbjegle iz Hrvatske. Dino ih je vidio i samo rekao: Ajmo dici podijeliti dnevnice, što će to nama! Tako je i bilo. Takav je Dino! - kaže Soudil.
Nema danas ribe, jedemo ko Slavonci!
- Kad je Dino 1999. godine došao igrati košarku u Zadar, pozvao je mene i moju majku na ljetovanje u Kukljicu na otok Ugljan.
Tamo su bili svi košarkaši na pripremama. Sjedili smo majka i ja za stolom zajedno s Dinom i njegovom Viktorijom. I onda je Dino, dobro se toga sjećam, zatražio od konobara da preskoči ribu - neka nam pripreme slavonsku hranu jer mi ipak dolazimo iz Osijeka. To me oduševilo - smije se Josip. (G. M.)