OSIJEK - Čak 284 od 597 Osječana u dobi od 6 do 60 godina svoj grad ne smatra gradom snova. Rezultat je to ankete koju su provele studentice Učiteljskog fakulteta u Osijeku okupljene u skupini Dje.V.E./Djevojke vode evidenciju, koje su pet mjeseci pod mentorstvom asistentice mr. Jelene Kovačević radile na projektu Kobajage - Grad snova.
- Tražili smo od Osječana da nam kažu što je za njih grad snova i da odgovore je li Osijek njihov grad snova, a sve to zbog činjenice da je Osijek već godinama okarakteriziran kao grad u kojem se ništa ne događa, a vrijeme kao da stoji.
Mladi najzastupljenji
Želja nam je bila istražiti uzroke zbog kojih je to tako, ali i učiniti nešto da se takva atmosfera promijeni i da se naš grad probudi - objašnjava Kovačević motive studentica za realizaciju ovog projekta.
- Na žalost, rezultati su potvrdili da ovaj grad ima velikih problema jer od 597 Osječana koje smo ispitali njih 313 smatra Osijek svojim gradom snova, dok ih 284 ne smatra, a možda je najporaznije to što su ispitanici uglavnom bili djeca i mladi u dobi od 6 do 19 godina - rekla je Kovačević i dodala da su se ispitanici u svojim odgovorima na pitanje što bi Osijek za njih bio grad snova najviše bavili onim što im realno nedostaje: novcem, šoping-centrima, razonodom, zabavom, kulturnim životom...
- Isticali su zapravo ono što nisu osobine grada snova, već stvarnoga grada. Tako su primjerice o gradu govorili kao o nekoj osobi - da je pošten, lijep i dobar.
No, s druge strane primjetne su te promjene koje se događaju ovisno o dobi ispitanika i kako im se mijenjaju želje i prioriteti. Kad si dijete, najvažnije ti je da imaš igralište, tobogan, potom sa 14-15 godina u kritičnoj fazi navode da žele legalizaciju marihuane, dostupnost alkohola i cigareta, da imaju vozačku dozvolu, a onda se za 5-6 godina to mijenja i mladi u dobi od 19 i 20 godina podržavaju zabranu alkohola, cigareta itd. maloljetnicima.
Kasnije, u srednjoj i starijoj dobi, ljudima su prioriteti kulturni život, zaposlenost, financije - istaknula je Kovačević. Izdvojili smo samo neke primjere koje su ispitanici naveli o svom gradu snova.
Svatko ima svoje želje
Tako bi neki u najmlađoj dobi željeli da je grad pun vitamina, dinosaura i sladoleda... Školarci pak žele da nema škole ili da je samo petkom ili barem četiri puta tjedno, žele grad bez zločina i ubojstava, mita i korupcije, ali i jeftiniju struju (11-godišnjak).
Žele da “petaši” opet dobiju besplatne laptope, da svi idu u crkvu i da prvašići na početku školovanja dobiju dar dobrodošlice te da klupe nisu potrgane. Neki ne žele cajke, a neki ih baš žele. Jedan je 16-godišnjak poželio posebne tramvaje za umirovljenike koji idu na tržnicu, a ispitanik u dobi od 17 godina da oluci ne cure.
Nitko ih nije primijetio
Apatija grada vidljiva je i kroz fotografije, odnosno videouradak koji su Dje.V.E načinile u sklopu projekt, pa su se tako kroz plesne pokrete pojavljivale na različitim lokacijama u gradu, i to odjevene u crno, što je inače njihov zaštitni znak u svim projektima koje su radile.
- Bile su prepoznatljive i vizualno upadljive, no na žalost reakcije ljudi nije bilo.
Tu i tamo bi ih netko fotografirao, ali uglavnom su ljudi prolazili pokraj njih kao da i nisu tu, pa je bilo jasno da kada se ovdje i pojavi neka inicijativa, vrlo brzo pada u vodu, a grad ne da stagnira, nego se vraća unatrag.
Stoga možemo zaključiti da nam je svima potrebno puno rada i učenja da bi grad oživio - zaključila je Kovačević i dodala da će njihov projekt uskoro biti prezentiran u Osijeku, nakon što je premijeru imao na multimedijskom festivalu TEST u Zagrebu.
Osječke su učiteljice ovisne o umjetnosti
Dje.V.E. su Irina Oršolić, Darija Vranješević, Ema Grundler, Marina Martinović, Doris Dundović, Ana Lauš, Karolina Muha, Ana Leko, Tena Wetag, Sonja Vranić i Maja Grden, a njihova mentorica ističe da je posebno zadovoljna što su se ove djevojke kao buduće učiteljice odlučile na kontinuirano umjetnički djelovanje, iako im ta grana nije na prvom mjestu.