StoryEditor
APEL

DJELATNICI VRTIĆA TRAŽE REVIZIJU DOBIVENIH UPUTA 'Mjere su neprovedive. Odgojitelji ne mogu preuzeti odgovornost za sigurnost djece u vrtiću'

 Damir Krajač / CROPIX

Nezadovoljni uputama za ponovni početak rada dječjih vrtića i jaslica, odgojitelji predškolske djece okupljeni na platformi SIDRO uputili su javni apel HZJZ-u, Stožeru civilne zaštite, Ministarstvu znanosti i obrazovanja te osnivačima dječjih vrtića da provedu “reviziju Upute za sprječavanje i suzbijanje epidemije Covid-19 za ustanove ranog i predškolskog odgoja uz konzultiranje pedagoške struke i na temelju procjene realnog stanja i mogućnosti u većini vrtića u Republici Hrvatskoj te donesu odluku o sigurnom povratku djece u vrtiće”. Naglasak je pri tome na sigurno, jer iz onoga što su odgojitelji napisali proizlazi da se djeci, roditeljima i odgojiteljima prema sadašnjim uputama ne može garantirati sigurnost.

“Veći dio preporuka navedenih u uputi ne smatramo provedivim na način iza kojega bismo mogli profesionalno stajati niti smo u mogućnosti preuzeti odgovornost za sigurnost i zdravlje djece”, poručuju odgojitelji koji su u podužem otvorenom pismu naveli brojne sporne stavke spomenute upute. U prvom redu ističu kako su fizičko i socijalno distanciranje te pojačana osobna i higijena prostora neostvarivi, a kad je riječ o fizičkoj distanci, upozoravaju da je fizička i socijalna blizina te njega djeteta jedna od specifičnosti predškolskog odgoja kojom “odgojitelj u izravnoj interakciji s djetetom ostvaruje emocionalnu prisnost i povezanost”.

Bez struke

“Fizička i socijalna blizina djece međusobno te djece s odgojiteljem osnove su kvalitete odgojno-obrazovnog procesa, ali i osjećaja bazične sigurnosti djece, što nerijetko uključuje i zagrljaj. U tom smislu, inzistiranje na fizičkoj i socijalnoj udaljenosti moglo bi imati nepovoljan utjecaj na razvoj djece, a možda izazvati i neke ozbiljnije psihičke i emocionalne posljedice.” Velikim problemom smatraju i vjerojatnost da s djecom neće raditi njihovi matični odgajatelji s kojima su već ostvarili socioemocionalnu povezanost. Nejasno im je i kako bi osoblje vrtića moglo određivati koje bi devetero djece trebalo “uživati privilegij ulaska u vrtić, dok ga druga neće imati”. To bi, ističu, moglo dovesti do odstupanja od “centralnog dijela njihove profesionalne etike, a to je osiguranje jednakih prava za svu djecu”. Pridržavanjem uputa morali bi, poručuju, odstupiti od svega što su smatrali glavnim alatima svoje profesije. Kad je riječ o higijenskim zaštitnim mjerama, ističu da su one teško provedive i što se tiče direktnog izlaska iz prostorija u dvorište ili na terasu. Nije im jasno ni tko bi trebao obavljati dezinfekciju soba i toaleta, jer u njih ne smije ulaziti nitko osim odgojitelja, a poticanje djece da prolazeći kroz hodnik ništa ne dodiruju je “neprovedivo, jer nije u dječjoj prirodi”.

Navode i kako osoblje predškolskih ustanova nema alate kojima bi mogli utvrditi zdravstveni status djece i njihovih obitelji te donijeti odgovornu odluku o nužnosti pohađanja vrtića te ističu kako “nije zadatak odgojitelja uvjeravati roditelje kako djecu ne bi trebali dovoditi u vrtić niti provjeravati je li njihova odluka da ih dovode opravdana”.

Iz uputa iščitavaju i da se odgovornost za ishod pokušava prebaciti na onoga tko te preporuke treba provesti u praksu, a to su roditelji i djelatnici vrtića, od kojih se “traži djelovanje u zoni krajnje nepoznatog i nesigurnog”.

“Stavljeni smo u situaciju u kojoj se od nas traži da organiziramo odgojno-obrazovni rad u vrtiću na način koji u mnogo čemu kolidira s našim poznavanjem struke, profesionalnom odgovornošću i realnim kapacitetima. Uvjereni smo da bi se određeni dio ovog problema izbjegao da je u sastavljanju Upute sudjelovala naša struka, a koliko nam je poznato, to nije bio slučaj. Ističemo da ne izbjegavamo povratak na naša radna mjesta, već posve suprotno od toga, želimo se što prije vratiti u svoje ustanove i nastaviti s našim radom. Međutim, izražavamo duboku zabrinutost zbog činjenice da vrtići u ovom trenutku nisu spremni za povratak djece i djelatnika na način koji bi mogao odgovoriti na specifične zahtjeve odgoja i obrazovanja niti zadovoljiti zdravstveno-higijenske standarde nužne za očuvanje zdravlja i života djece, njihovih obitelji i djelatnika vrtića.” Nas je pak zanimalo što o svemu misle i roditelji. Majka jednog osječkog vrtićanca kazala nam je da su ona i suprug već bili odlučili svoga sina vratiti u vrtić, a onda su pročitali pismo odgojitelja koje im je ukazalo na neke stvari o kojima nisu razmišljali.

Opasnost

- Zato smo odlučili da ga prvi tjedan nećemo slati, ali drugi vjerojatno hoćemo. U tom periodu pratit ćemo kako funkcionira povratak djece u vrtiće, ali, još važnije, pratit ćemo epidemiološke pokazatelje i kretanje broja oboljelih, pri čemu se nadamo da ćemo u sljedeća dva tjedna imati ukupno jako malo bolesnih. Ako se nastavi ovako s minimalnim brojem ili bez oboljelih, odvest ćemo ga u vrtić - kazala nam je naša sugovornica, koja je svjesna i potencijalne opasnosti.

- Jasno mi je da odgojiteljice uza sav trud neće uspijevati djecu cijelo vrijeme držati na fizičkoj distanci i to razumijemo, ali uzdam se u savjest roditelja da ipak neće slati dijete koje je bilo u kontaktu sa zaraženom ili Covid suspektnom osobom. Također, pouzdano znam da se vrtići dezinficiraju i s te strane nemam straha. Štoviše, mislim da je dijete vjerojatno tamo zaštićenije nego u našem domu, jer smo i suprug i ja zaposleni i u kontaktu smo s drugim ljudima, pa bi se prije mogao zaraziti od nas nego u vrtiću. Isto tako, vidim koliko je za našeg sina na određeni način štetno što je ovoliko dugo izoliran od vršnjaka. Dakle, kada sve zbrojimo i oduzmemo, mislim da ćemo ga vratiti u vrtić - kazala je Osječanka.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. lipanj 2020 17:19