Otkako je Jutarnji list u srpnju 2019. godine donio dirljivu priču o preslatkoj četverogodišnjoj djevojčici Mili i njezinih 114 “čupavih bandita”, pasa, štošta se u ovom privremenom psećem smještaju, koji, doduše, nema službeni status azila, promijenilo nabolje.
Mnogi dobri ljudi sa svih strana Hrvatske pokrenuli su se, međusobno se organizirali da pomognu azilu kako već mogu. I dok su jedni uplaćivali sredstva direktno na žiroračun Udruge za zaštitu životinja Anima Dvor (OTP Banka, IBAN: HR5224070001100005210), drugi su sjeli u auto i osobno posjetili kuću Ivane Begović i Adrijana Pavlovića, Milinih roditelja, u čijem su dvorištu svoj dom pronašli mnogi nepoželjni psi iz tog kraja, ali i šire.
Učinila je to i grupa Riječana koji se međusobno poznaju iz psećeg parka u jednom gradskom kvartu, pa su otišli skroz do Dvora na Uni s paketima pseće hrane, dekicama, igračkama, zdjelicama i ostalim. Jedna druga skupina ljubitelja pasa, ovaj put zagrebačka, također je nedavno posjetila Anima Dvor, i to s oko 400 kilograma pseće hrane i nešto novca.
Kontejner za otpad
- Od prikupljenih sredstava i uz pomoć dobrih ljudi uspjeli smo podići još tri boksa za naše pse i poplaćati nešto veterinarskih troškova koji su golemi i stalni. I da, više nemamo 114 pasa, stigli su nam još neki, a neke smo u međuvremenu udomili. Trenutno smo na njih 120 - navodi Ivana Begović, još jednom zahvaljujući svima onima koji su pomogli i pomažu, pa nas opet podsjeća na to da ovaj privremeni pseći smještaj Općina nije prepoznala, zbog čega ne dobivaju proračunski novac iako je prvo službeno pseće sklonište tek u Sisku.
- Tako je, i dalje nemamo status službenog azila, iako mi se čini da nas mnogi tako shvaćaju, jer jedino smo mjesto od granice do Siska na kojem se može ostaviti nepoželjni pas. Taj nedostatak statusa izaziva nam mnoge probleme, ali najveći je kontejner za biološki otpad, koji nam Općina ne želi postaviti ispred dvorišnog ulaza. Ne znam kako da vam opišem taj problem. Jedan jedini kontejner bi nas spasio, a ne da moram prikupljati sve po dvorištu, a onda ne znam kamo s tim. Riječ je o 120 pasa, koji imaju fiziološke potrebe svaki dan, dva puta - navodi Ivana Begović, pa još jednom napominje da se kod njih uvijek može udomiti pas.
Grupa dobrotvora potegnula je čak iz Zagreba da predaju razne potrepštine
Prioriteti prije zime
- Naravno, naše pse dajemo samo u sigurne ruke, isključivo kod ljudi za koje znam da će se dobro ponašati prema toj životinji. Imali smo nekih neugodnih iskustava, pa sada više pazimo. Želim iskoristiti priliku i pozvati ljude na udomljavanje. Imamo prekrasnih pasa, ali moramo ubrzati procese udomljavanja jer ne znamo gdje bismo više s njima. Evo, baš nedavno nam je ispred vrata ostavljena kujica s tri štenca, stara tek nekoliko dana. To nam se događa na tjednoj bazi - komentira Ivana pa se osvrće i na, kako kaže, jednu krasnu ekipicu koja im je upravo ovih dana pristigla u pomoć.
- Nevjerojatna ekipa, pravi ljudi od akcije. Donijeli su nam 450 kg papice za pse, kao i financijsku pomoć od čak 6500 kuna. Prije njih dolazili su i drugi dobri ljudi. To će nam sve itekako olakšati razdoblje koje slijedi. Počeli smo s još nekim radovima i širenjem prostora za naše peseke, tako da ćemo od tog novca platiti majstora i jednog pomoćnog radnika koji radi s njim. Posla koji se mora napraviti prije zime još je mnogo, a imat ćemo i ogroman trošak cijepljenja, tako da ćemo prikupljena sredstva rasporediti za te prilike.
Treba prikupiti i još dekica te ostalih potrepština za zimu kako bi svi banditi mogli biti na toplom i suhom. Želim zahvaliti svim ljudima koji nam pomažu, od sveg srca. Nema tih riječi kojima bih opisala koliko nam veselja donose. To su nevjerojatni pojedinci, beskrajna im hvala - kaže Milina majka Ivana Begović te dodaje da je i dalje svaka pomoć dobrodošla. Naime, njihovi psi jedu i do 40 kilograma hrane dnevno, a i dalje moraju cijepiti sve one koji nisu to prošli, kao i čipirati ih.
- Dodatno, trebamo napraviti i betonski plato za nove boksove, ali i sagraditi ostavu za hranu, karantenu, septičku jamu. Sve to prijeko je potrebno kako bismo mogli zatražiti registraciju skloništa. Uglavnom, svaka pomoć je i više nego dobrodošla i baš svaka uplata nam jako puno znači. Sav novac usmjeravamo na prave stvari, u što se može uvjeriti svatko tko nas posjeti. Bez dobrih ljudi, mi smo nemoćni - navodi Ivana Begović.
Milina miljenica
A Mila, kako li se ona snalazi među tim mnoštvom životinja? Djevojčica se među toliko pasa ponaša posve opušteno i prirodno. Kada smo posjetili prihvatilište za pse Anima Dvor u srpnju, ona je hodala uokolo po prostranom dvorištu noseći u rukama svoju miljenicu, štenicu Cici. Ona je, kako nam je pojasnila njezina majka Ivana, njezin najdraži pas iako gotovo sve raspoznaje po imenu i s njima se druži.
- Vivi, Sagaaa, Fridaaaa, Pumpkin, Jolieeee - vikala je tada Mila po dvorištu, cijelo vrijeme pazeći na svoju Cici. Ostale je pse hranila i davala im piti, a kako je u srpnju Dvor na Uni vrlo vruć, malena je priređivala tim psima i hladne kupke, pazeći da svaki dobije svojih pet minuta u malom improviziranom bazenčiću.
Dvor na Uni, međutim, više nije tako vruć. Temperature padaju s jeseni, a tek dolazi zima koja će taj kraj okovati u led. Čupavi Milini banditi lakše će prezimiti uz vas, pomozite im.