„Vjerojatno će ovo ići dalje prema političkoj radikalizaciji. Plenković je pustio kočnice i odlučio napraviti proslavu u Zagrebu da ne bi netko drugi s desnice na tome politički profitirao. Tomašević je pokazao minimum političnosti i na konferenciji za novinare u ponedjeljak je više nastupao kao činovnik nego kao političar, što bi trebao biti”, kaže za Jutarnji list dr. sc. Stevo Đurašković, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
Biti političar, dodaje on, podrazumijeva imati čvrst stav o svemu što je politika.
„Važni su vrtići, škole, vodovod i bajsovi, ali su važna i svjetonazorska pitanja, pogotovo ako netko krene u direktnu ofenzivu protiv vas. Tomašević se na konferenciji za novinare skrivao iza odluke Skupštine. Trebao je jasno reći da Marko Perković Thompson zagovara fašističke vrijednosti, koketira s fašizmom kroz ustaški pozdrav i druge izjave, zbog čega je Gradska skupština donijela takvu odluku. I dalje je o Thompsonu suvišno govoriti. To bi bila liderska pozicija, da postane lider ljevice i da onih 20.000 ljudi koji su hodali u antifašističkim prosvjedima dobiju nadu da postoji lider koji će ih povesti. Iako je na sve ovo prisiljen, Tomašević bi od toga mogao imati više političke koristi od Plenkovića. Plenković sanira štetu koju predviđa za sebe i pokušava zadržati politički položaj. On se samo brani od toga da mu se u stranci ili izvan nje ne podvuče neka desna opcija koja bi mu mogla biti prijetnja”, komentira Đurašković.
Prema njegovu mišljenju, Tomašević se mogao nametnuti kao lider da je bio rezolutniji.
„Politička vulgarnost sasvim je nešto drugo od rezolutnosti. Dok ljevica i centar počivaju na beskrvnoj tehnokraciji ili običnoj političkoj vulgarnosti kavanskog tipa, kao što to čine Zoran Milanović ili Siniša Hajdaš Dončić, Plenković bi mogao vladati narednih 500 godina kada bi bio živ”, zaključuje Đurašković.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....