Suočeni s kroničnim nedostatkom radnika hrvatski poslodavci sve se glasnije zalažu za ukidanje kvota kojima je država ograničila zapošljavanje stranih državljana. U Ministarstvu rada i mirovinskoga sustava ovih su dana Globusu potvrdili kako se razgovara o takvom rješenju koje bi moglo zaživjeti već od iduće godine po uzoru na neke druge države EU, pa i nama najbližu Sloveniju. Po tom, među hrvatskim gospodarstvenicima već prozvanom slovenskom modelu, poslodavac bi radnike određenih zanimanja, ako ih ne može naći preko Zavoda za zapošljavanje, mogao dovesti iz inozemstva, i to onoliko koliko mu treba.
Danas je broj stranih radnika kojima je na zahtjev poslodavca država spremna izdati radnu dozvolu ograničen kvotama, što znači da je točno u broj propisano koliko se stranaca može zaposliti na određena deficitarna radna mjesta. Te su kvote, u skladu sa zahtjevima poslodavaca, u posljednjih nekoliko godina drastično povećane – s oko 9000 u 2017. na gotovo 39.000 u 2018. godini, da bi se, prilikom planiranja potreba za uvozom radne snage za ovu godinu, taj broj gotovo udvostručio na 65.000. No u nekim sektorima, ponajviše građevinarstvu i turizmu, ni to, očito, uskoro neće biti dovoljno da bi se zadovoljile potrebe za radnom snagom. Stoga tvrtke jedino rješenje vide upravo u ukidanju kvota za zapošljavanje stranaca u nadi da će ih tako lakše privući u Hrvatsku sa svih strana svijeta.
U razgovore o novim zakonskim rješenjima, doznajemo u Ministarstvu, uključeni su predstavnici države, poslodavaca, ali i sindikata koji načelno nisu oduševljeni uvozom radne snage jer smatraju da se time ruši cijena rada i da nije dobro da hrvatski državljani za boljim plaćama i uvjetima rada odlaze u inozemstvo dok k nama dolaze ljudi iz siromašnijih zemalja spremni raditi za niske plaće od samo nekoliko tisuća kuna. U Ministarstvu rada također uporno ponavljaju kako je glavni cilj postići što veću zaposlenost hrvatskih radnika. Poslodavce predstavlja Hrvatska gospodarska komora, koja je veliki zagovornik liberalizacije uvoza radne snage.
Savjetnik za radnu politiku i zapošljavanje u HGK Davorko Vidović, bivši SDP-ov ministar rada, kaže:
“Vjerujem da bi beskvotni uvoz radnika mogao uskoro zaživjeti. Plan je da do lipnja s Ministarstvom rada pripremimo zakon po tom modelu na kojem radim već pet godina i da ide na izglasavanje u Sabor možda već prije ljetne stanke. Ako ti treba radnik kojeg nema u Hrvatskoj, nađeš ga u inozemstvu, MUP ga provjeri, otvoriš mu račun u banci i dobiva radnu dozvolu i pravo privremenog boravka na godinu dana koja se može produžiti”, otkriva Vidović.
Davorko Vidović
Prema njegovim riječima, slovenske tvrtke rade u Hrvatskoj i obratno s obzirom na to da su obje države članice EU te dobivaju poslove pod istim uvjetima. Međutim, hrvatske su tvrtke u nepovoljnijem položaju jer zbog kvota teže dolaze do radnika, što je posebno primjetno u građevinskom sektoru koji tradicionalno i u Sloveniji i u Hrvatskoj zapošljava velik broj radnika iz Bosne i Hercegovine. Tako radnici iz BiH grade po Hrvatskoj za slovenske tvrtke i plaćaju porez Sloveniji, a hrvatske tvrtke ne mogu konkurirati za isti posao – niti u Hrvatskoj, a kamo li u Sloveniji – jer nemaju dovoljno radnika.
“To je apsurdno, a naš je sustav još uvijek trom. Napravio sam analizu po kojoj je Hrvatska u zadnjih deset godina, od 2008. do danas, izgubila pola milijuna radnika, od čega 230.000 prirodnim putem jer se smanjuje broj mladih, a povećava broj starijih ljudi. Ostalo je posljedica iseljavanja. Nema tko raditi. To je postao ključni problem hrvatskog gospodarstva. Ne oskudijevaju samo građevinarstvo i turizam, nego svi. Poljoprivreda i prerađivačka industrija dramatično su suočene s nedostatkom radne snage”, naglašava Vidović te dodaje kako se hrvatske tvrtke moraju što bolje pripremiti za novi tektonski poremećaj koji će uslijediti 1. srpnja iduće godine, kad Austrija svoje tržište rada otvara za hrvatske radnike kao posljednja država EU u kojoj su Hrvatima još potrebne radne dozvole.
U najvećim bi se problemima mogli naći poslodavci s varaždinskog i međimurskog područja koje je geografski najbliže Austriji pa ljudi mogu svakodnevno odlaziti tamo na posao i vraćati se kući jer od Čakovca ili Varaždina do Graza automobilom ne treba više od sat i pol vremena. A upravo u tim dvjema razvijenim županijama na sjeveru Hrvatske poslodavci zadnjih godina jedva izlaze na kraj s nedostatkom radnika. Iz Maribora, navodi Vidović kao primjer, svakodnevno u Graz na posao putuje 17.000 ljudi kao što mnogi stanovnici pograničnih dijelova Hrvatskog zagorja i Međimurja rade u Sloveniji.
A tu je i odljev tzv. upućenih radnika – onih zaposlenih u hrvatskim tvrtkama koje rade u drugim državama EU – o kojem u Hrvatskoj nitko javno ne govori. U samo pet godina od ulaska Hrvatska u EU njihov se broj upeterostručio. Prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, s 10.227 u 2013. godini porastao je na 49.647 osoba u 2018. Oni, istina, poreze i doprinose plaćaju u Hrvatskoj, no svejedno sve više nedostaju na domaćem tržištu rada. Najviše je, doznajemo, riječ o građevinskim i montažerskim tvrtkama koje uredno dobivaju poslove na natječajima u državama EU. Većina tih radnika hrvatski su državljani kojima za rad u EU nisu potrebne radne dozvole, no oko dva posto njih su stranci iz zemalja koje nisu u EU i njima poslodavac mora ishoditi radnu dozvolu. Riječ je o oko tisuću radnika koji su u Hrvatsku došli na temelju kvota za uvoz radne snage, a zapravo ne rade u Hrvatskoj iako je sve uredno i po zakonu.
“Borba za radnike problem je cijele Europe. Stare kapitalističke zemlje s razvijenim ekonomijama u velikoj su prednosti jer mogu ponuditi veće plaće od postsocijalističkih zemalja. Češka trenutačno ima oko 200.000 nepopunjenih radnih mjesta. U Hrvatskoj su plaće počele rasti i radni uvjeti se radikalno poboljšavaju. Sve je više ugovora na neodređeno vrijeme. No radnika će sve više nedostajati. Kvote će postati nebitne”, govori Vidović i upozorava kako će hrvatski poslodavci sve teže dolaziti i do radnika iz susjednih zemalja, prvenstveno BiH i Srbije, odakle ih je sada najviše. Iako bi u Njemačkoj dobili veću plaću, nekima od njih je Hrvatska i dalje privlačna ponajprije zbog sličnog jezika i kulture, a pogotovo zbog blizine onima koji žive u pograničnim područjima i svaki dan idu na posao preko granice.
“Bosna i Hercegovina se ispraznila. Srbija se također brzo prazni jer je iz nje u posljednjih 10-ak godina otišlo milijun ljudi. Naši poslodavci sve su više orijentirani na daleke destinacije kao što su Indija, Pakistan, Bangladeš i Filipini čijim državljanima Hrvatska može biti atraktivno mjesto za privremeni rad”, kaže Vidović.
Prema najnovijim podacima MUP-a, koji je zadužen za izdavanje radnih i boravišnih dozvola, među strancima koji su ih dobili daleko su najbrojniji državljani BiH, kojima su lani izdane 17.953 dozvole, a ove je godine taj broj već i premašen. Slijede državljani Srbije, kojih je lani u Hrvatskoj radilo 11.644, a i ove će godine njihov broj rasti s turističkom sezonom. U značajnom je porastu broj radnika s Kosova – koji su treći najbrojniji – s prošlogodišnjeg 2151 na više od 4000 u samo prva tri ovogodišnja mjeseca. Slično je i s državljanima Albanije – lani ih je bilo 1286, a ove godine samo do sredine ožujka zaposleno ih je 1360. Među brojnijima su i radnici iz Sjeverne Makedonije, kojih je lani bilo 2283, a od udaljenijih zemalja najviše radnika stiže nam iz Ukrajine – 1234 prošle godine i 1040 u samo prva dva i pol mjeseca ove. U Hrvatskoj je lani radilo i 620 Kineza i 133 Rusa, 208 Crnogoraca…. Kada uzmemo u obzir samo državljane nabrojenih devet država koji su najbrojniji, ispada da su 2015. u Hrvatskoj bila zaposlena 1334 stranca, a 2018. njih 37.590, što znači da se uvoz radnika u samo tri godine povećao čak 28 puta. Teško je naći bolji pokazatelj koliko Hrvatska vapi za radnicima.
Policijska statistika pokazuje kako je u 2018. godini od mogućih 29.769 dozvola za novo zapošljavanje stranaca izdano 23.429, dok je od previđenih 50.100 za ovu godinu u prva četiri mjeseca zaposleno 19.516, čemu treba pridodati 15.000 stranca koji otprije imaju radne dozvole i samo ih produžuju. Kad gledamo po djelatnostima, najviše je stranaca lani u Hrvatskoj bilo zaposleno u graditeljstvu – 12.143 od 13.835 koliko ih je bilo predviđeno kvotom. Od ukupno predviđenih 7930, u turizmu i ugostiteljstvu je posao dobio 6671 strani državljanin. U metalskoj industriji moglo ih se dovesti 1800, a bilo ih je 1178. U prometu je radilo 1205 stranca od mogućih 1415. Slijede brodogradnja te prehrambena i prerađivačka industrija. Ni u jednoj djelatnosti, dakle, kvota nije bila dokraja ispunjena. U prva četiri mjeseca ove godine za graditeljstvo je izdano 10.336 radnih dozvola od predviđenih 17.800, za ugostiteljstvo 6179 od mogućih 15.611, u prometu 811 od 2314…
Podatak da je od početka ove godine, u samo četiri mjeseca, novih radnih dozvola izdano podjednako kao i tijekom cijele prošle godine potvrđuje da stranaca koji žele raditi u Hrvatskoj ima više nego ikada. Turistička sezona samo što nije počela i u narednih mjesec dana mogu se očekivati najveće gužve na MUP-ovim šalterima. Stoga je MUP, kako bi ubrzao rješavanje zahtjeva, od 15. travnja omogućio da se šalju i elektroničkim putem na posebne e-mail adrese svih 20 policijskih uprava i još 16 policijskih postaja u kojima je prošle godine i od početka ove godine vladala najveća navala. U MUP-u ističu kako poslodavcu koji podnese zahtjev e-mailom u roku od pet radnih dana odgovaraju je li zaprimljeni zahtjev potpun odnosno što je potrebno dopuniti, a po okončanju postupka ga telefonom ili e-mailom obavještavaju gdje i kada može preuzeti dozvolu rada i boravka za svog novog zaposlenika stranog državljanina.
U narednim mjesecima bi, doznajemo, prvi put u većem broju od barem nekoliko stotina, u Hrvatsku trebali stići radnici s Filipina koji su najviše zainteresirani za poslove u turizmu. Uza sve to poslodavci se i dalje žale da im je najteže naći kvalitetne radnike bez obzira na to odakle su iako tvrde da im nude puno bolje uvjete nego prijašnjih godina.
Davorko Vidović smatra kako Hrvatska, na svu sreću, još nije iscrpila sve potencijale domaće radne snage.
“Imamo nisku stopu aktivnosti stanovništva - samo 62 posto radno sposobnog stanovništva radi. Velik je postotak nezaposlenih iznad 55 godina. Poslodavci takve potencijalne radnike mogu educirati za razna zanimanja jer je dokazano da stariji radnici mogu jednako brzo učiti kao i mladi, a za te edukacije se može dobit novac iz EU fondova. Drugi rezervoar su mladi koji u Hrvatskoj kasno ulaze u svijet rada i stoga trebamo uvesti tzv. dualno obrazovanje kakvo imaju recimo Njemačka i Švicarska, po kojem se učenici zapošljavaju čim upišu školu za neko strukovno zanimanje. Svoju školsku praksu obavljaju za plaću. Sve više hrvatskih tvrtki ima ugovore sa školama čiji učenici kod njih odrađuju praksu i čim završe školovanje dobivaju posao. Osim toga, u Hrvatskoj je registrirano 510.000 osoba s invaliditetom, od kojih je 300.000 u radnoj dobi i mogu raditi stotine poslova”, naglašava Vidović.
