ZAGREB - Na razgovor o spašavanju dužnika u švicarskim francima u Ministarstvo financija napokon su stigle i ‘velike ribe’. Kako neslužbeno doznajemo, s odmora su se vratili predsjednici i članovi uprava banaka, a pridružio im se i guverner HNB-a dr. Željko Rohatinski , pa je danas u Ministarstvu financija održan sastanak na visokoj razini.
S njima plan spašavanja dužnika dobiva već čvrste konture koje se ipak razlikuju od onoga što je tražila Vlada i čime je proteklih dana prijetila bankama. Prema sadašnjim idejama, taj će plan imati pet koraka ili pet bitnih elemenata.
U prvom koraku banke smanjuju kamate na kredite u švicarskim francima, i to će se dogoditi jako brzo. Još će ovih dana trajati natezanje o veličini tog smanjenja, jer su u igri opcije od 0,5 do 1,5 postotnih bodova, no vjeruje se da će se na kraju dogovoriti za razinu od oko jednog postotnog poena, što znači da će kamata od, recimo, 5,5 posto pasti na 4,5 posto.
Iznos nije definiran
Drugi korak je uvođenje bankama poreza na aktivu na kredite u švicarskim francima, a koliki će taj porez biti također još nije definirano. Premijerkin ekonomski savjetnik Željko Lovrinčević ovih je dana medijima govorio kako bi on mogao biti od dva do tri posto.
Kako kredita u švicarskim francima za građane ima u protuvrijednosti od oko 30 milijardi kuna, samo bi se na tom dijelu aktive od poreza ubralo 600 do 900 milijuna kuna. Hoće li on vrijediti i za aktivu na kredite u švicarcima za gospodarstvo, nije poznato.
I taj drugi korak bit će proveden relativno brzo. Specifičnost tog poreza jest da će prihodi od njega biti strogo namjenski, dakle neće se jednostavno uliti u proračun i koristiti za sve što državi ustreba. Time će biti ispoštivani i uvjeti EU da se ne smiju uvoditi opći nego samo namjenski porezi.
Socijalni kriteriji
U trećem koraku donijeli bi se kriteriji za pomoć ugroženim dužnicima. To bi, kao što smo već pisali, bili oni koji su digli najviše sto tisuća eura kredita, na rok od najmanje 20 godina, koji su tim novcem kupili prvu nekretninu i koji svoj kvadrat nisu platili više od 1900 ili možda 2000 eura. Time se želi izbjeći da se jednako pomaže i onima kojima je ugrožen ostanak u prvom vlastitom domu kao i onima koji su kreditom kupovali luksuz.
Taj model bi obuhvatio dvadesetak ili tridesetak tisuća dužnika, a ne njih sedamdesetak tisuća koliko ih ima stambene kredite u švicarcima.
Dakle, ti koji ispunjavaju socijalne kriterije svoje bi kredite otplaćivali prema tečaju švicarskog franka od najvjerojatnije 6 kuna, a ne 5,8 kuna kako je tražila vlada. Razliku bi im djelomice nadomjestile same banke preko već spomenutog poreza na aktivu, a dijelom bi se ona knjižila kao dug u tzv. balon varijanti. Mana modela jest da će dužnici koji pristanu na takav model svoje rate kredita plaćati prema tečaju franka od 6 kuna i ako on padne ispod te vrijednosti, a plaćat će ih po tom tečaju sve dok ne pokriju akumulirani dug iz vremena višeg tečaja.
Četvrta bitna točka modela jest da se svima koji ne ispunjavaju socijalne kriterije također omogući olakšanje u otplati kredita fiksiranjem tečaja, no njima će se sva razlika u tečaju knjižiti kao dug, naravno uz kamatu, i platit će je na kraju otplate.
Ideje se razrađuju
Peta bitna stvar jest da će svi ti modeli biti unijeti u novi zakon koji bi jednako vrijedio za valutne klauzule u švicarskim francima kao i za one u drugoj valuti. To znači da, ako jednog dana i euro skoči iznad podnošljivih razina, dužnici s kreditima u eurima također mogu računati na fiskirani tečaj i pomoć države u otplati.
Sve su ovo samo ideje koje se još razrađuju, no na njihovu tragu vjerojatno će biti i konačno rješenje, koje bi, kako se očekuje, moglo biti poznato sljedećega tjedna. Model je očito ispod razine zahtjeva koje je premijerka prošli tjedan odrješito iznijela u javnost.