Škola u Ludbregu iznimno raste iz godine u godinu. Dok drugi ukidaju strukovna zanimanja, kod njih je obrnuto, a učenici im stižu iz cijele sjeverne Hrvatske
U Srednjoj školi Ludbreg uobičajeni je školski dan u svibnju. Uobičajen za njihovu školu. Maturante su na školskim hodnicima zamijenili šefovi poduzeća sa sjeverozapada Hrvatske. Kalendar ravnatelja škole Josipa Zdelara svakodnevno je pun.
Poduzeća šalju skaute da vrbuju ludbreške maturante, strojarske računalne tehničare, CNS operatere, tehničare mehatronike... Za zanimanja koja se traže i za koja su potrebna nova znanja. Mlađima nude stipendije. Zbog toga su prije nekoliko godina ukinuli razred gimnazije i ekonomije pa radije školuju učenike za deficitarna zanimanja strojarske struke. Zadnji su gimnazijalci ludbreške diplome dobili 2019. Isplatilo se. Od 42 učenika koji su lani završila za strojobravara, tokara i CNC operatera, 39 je sljedeći dan radilo.
- Poslodavci su unaprijed tražili da potpišem diplome, što ne mogu - zadovoljan je ravnatelj škole Josip Zdelar. Na čelo škole došao je nekoliko mjeseci nakon njenog osnivanja 2013. Uskoro je izazvao pravu malu, školsku revoluciju.
U bespućima hrvatskog školstva Srednja škola Ludbreg snašla se sama. Ravnatelj se radije okrenuo podršci poslodavaca, nego "školi kao školi samoj". Pa se u kraju gdje tvornice vape za radnicima, a nisu to tvornice s jeftinom radnom snagom i nehumanim uvjetima rada, nego pogoni ozbiljnih međunarodnih tvrtki, odrekla "finih" zanimanja i posvetila proizvodnima. Najveći broj ludbreških srednjoškolaca direktno iz škole ulazi u radni odnos.
Odreći se opće gimnazije i ekonomije mnogim se ravnateljima čini kao svetogrđe, ni jedan prije ludbreškog niti poslije nije to napravio, upravo obrnuto.
Robotska ruka
- Znao sam da je to rizično, ali sam morao riskirati. To jednostavno nije funkcioniralo. Imali smo malo učenika, a Varaždin i Koprivnica sa svojim su gimnazijama jako blizu. I pogodili smo. Poslodavci traže kadar, mi ga školujemo. Sjever Hrvatske tradicionalno je proizvodni kraj, samo u ludbreškom je dijelu bilo 10.000 radnika. U nekom je trenutku raditi u proizvodnji postalo sramota - kaže Zdelar za Jutarnji. Pa dok poslodavci ulažu u nove tehnologije, Hrvatska nema kadra koji zna programirati robot sa strojem. U Ludbregu imaju robotsku ruku uz pomoć koje to uče.
Učenicima je tu sve na ruku i svake ih je godine sve više, dolaze iz cijele sjeverne Hrvatske. Škola je u samom središtu Ludbrega, u jednoj od nekoć gospodarskih zgrada baroknog dvorca Batthyany, blizu su i praktikumi.
Navala na upisima
U jednom je trenutku SŠ Ludbreg imala 32 učenika i bila pred zatvaranjem, a ove će ih godine imati tristotinjak. Ludbreg nema ništa bolju demografiju od ostatka Hrvatske, ali sve više školaraca dolazi u školu izvana. Računaju da će akademsku godinu 2023.-2024. imati 320 učenika, što će biti plafon.
Novi Marof i obližnje mu Varaždinske Toplice imaju jaka poduzeća koja trebaju radnike. Dok se Marof ponosi mladom gimnazijom, marofski se učenici za potrebe lokalnih poslodavaca školuju u Ludbregu. Međimurje i Prelog imaju jaku metalsku industriju, a ugostiteljsku srednju školu i bore se za razred ekonomista u koji se upisuje desetak učenika. Zato se međimurski petnaestogodišnjaci upisuju u SŠ Ludbreg. Doma imaju dobar posao s pristojnom plaćom.
Dok niz škola ukida razrede jer ih nema tko pohađati, ludbreška škola traži dodatne.
- Pet godina smo se borili za mehatroniku i lani smo je konačno dobili. Pet godina! Prošle godine smo tražili još jedan jer je, vidjeli smo prema navali na upisima, interes velik, ali zasad nam nisu odobrili povećanje kvote. Ne idu svi učenici na fakultete i nama je cilj da po izlasku iz škole imaju posla, to je poanta, a ne izdati svjedodžbu i baš nas briga - zaključuje ravnatelj Zdelar.