Zbog toga što je kao ročni vojnik prije 17 godina tijekom straže na Brijunima obolio od pareze facijalnog živca, država će Josipu B. iz Splita morati isplatiti 31 tisuću kuna kao naknadu štete te još gotovo 40 tisuća kuna troškova postupka. Prema, nepravomoćnoj presudi Općinskog suda u Splitu, od tih 31 tisuću kuna šest tisuća odnosi se na duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, sedam tisuća kuna dobio je zbog naruženosti te 18 tisuća kuna zbog pretrpljenog straha, piše Slobodna Dalmacija.
- Dok sam kao ročnik stražario jedne dosta hladne noći u kojoj je puhao jak vjetar osjetio sam utrnuće lica, a ujutro sam primijetio u ogledalu svoj iskrivljeni izraz. Svi su primijetili da imam iskrivljeno lice i ostali ročnici su mi se rugali, ali su svi olako smatrali da će proći. Sutradan su već bili zabrinuti i ja sam o ovome obavijestio nadređenog koji mi je rekao da moram ići kod doktora, a što sam učinio čim sam dobio dopuštenje. Pregledala me je liječnica i poslala u Pulu u bolnicu gdje sam bio desetak dana, a zatim sam otišao kući na rehabilitaciju - kazivao je pred sudom oštećeni bivši ročnik, pojašnjavajući da su ročnici obnašali stražarsku dužnost tako da su 4 sata bili na straži, a zatim 8 sati bili slobodni.
Tadašnja liječnica postrojbe dr. Ružica Pavić Kevrić na suđenju je rekla da je slučaj pareze Josipa B. jedini u njezinoj praksi. Po njezinu mišljenju, on se ponašao neodgovorno prema zdravlju jer joj se zbog smetnji javio tek nakon šest dana od pojave simptoma, a kad ga je pitala gdje je bio do sada, odgovorio joj je da je bio za vikend kod kuće.
- Ono što je sudu nelogično iz iskaza svjedokinje jest kako nitko od tužiteljevih nadređenih nije uočio stanje tužitelja ako je ono stvarno toliko dugo trajalo i bilo tako zabrinjavajuće. Na ovo upućuje iskaz svjedokinje jer ona prvo navodi kako je tužitelja pitala kako je s takvom usnicom mogao piti i obavljati neke druge funkcije" da bi u drugom dijelu iskaza navela da je moguće da tužiteljev nadređeni nije primijetio ovu promjenu ako je "svatko zabavljen svojim poslom, kako to u životu biva". Ako je stanje tužitelja bilo tako uočljivo da je izazvalo zabrinutost liječnice sasvim je nelogično da takvo stanje nije bilo uočljivo tužiteljevu nadređenom prije pregleda - obrazložila je, među ostalim, u presudi sutkinja Irma Vladović.
- Jasno je da je tužitelj stražarsku dužnost obavljao na otočju u šumi dok su vladali izrazito loši vremenski uvjeti, a što potvrđuje i izvješće DHMZ-a. Iako sud drži da je tužitelj imao odgovarajuću opremu, činjenica je da je obolio u području lica za koje i nije predviđena zaštita i oprema. Bez obzira što ovakva bolest nije uobičajena, prema životnom iskustvu bilo je moguće pretpostaviti da bi obavljanje stražarske službe po lošem vremenu moglo utjecati na zdravlje ročnika. Također je utvrđeno da se tužitelj prilikom obavljanja dužnosti morao kontinuirano kretati neovisno o vremenskim uvjetima, a da se jedino u slučaju nevremena smio skloniti u stražarsku kućicu koja mu i nije mogla pružiti odgovarajući zaklon jer nije zatvorena sa svih strana - napisala je u presudi sutkinja, piše Slobodna Dalmacija.