Inženjerka elektrotehnike Vedrana Valčić, majka koja je na sudu izborila prvu pravomoćnu presudu zbog diskriminacije na poslu temeljem materinstva, ne odustaje: njezina odvjetnica Bojana Ivanišević uputila je Vrhovnom sudu prijedlog radi dopuštenosti revizije presude jer njome, iako je Valčić sud dao za pravo, poslodavcu nije izrečena nikakva kazna.

- Tvrtka nije snosila nikakve posljedice za nezakonito ponašanje, što ohrabruje poslodavce da diskriminiraju svoje djelatnike. Daju se krila svim budućim diskriminatorima u odnosu na zaposlene majke s djecom - tumači odvjetnica.

Bolovanje zbog djeteta

Jutarnji list je nedavno pisao o presudi kojom je utvrđeno da je tvrtka Adacta, koja je u međuvremenu postala BE-tern, diskriminirala i uznemiravala Vedranu Valčić u odnosu na ostale radnike po osnovi obiteljskog statusa i materinstva jer je morala odlaziti na bolovanje. Presuda je donesena nakon 9 godina, 19 ročišta, 13 podnesaka i desetaka svjedoka. I Vedrani Valčić je donijela, kako sama kaže, Pirovu pobjedu. Vedrana Valčić s ugovorom konzultantice u Adacti na sudu je dokazala da ju je predsjednik Uprave Krešimir Mlinarić stavio na listu za odstrel samo zato što je kao majka morala odlaziti na bolovanje zbog pojačane potrebe za skrbi svog djeteta. Prisiljavao ju je da se sporazumno raziđu, uz prijetnje da će joj život u tvrtki postati nepodnošljiv. Kad na to nije pristala, "nudio" joj je degradaciju, upola manje plaćeni posao na određeno vrijeme, mimo njezina iskustva i znanja. Valčić je na kraju odselila iz Hrvatske, no odlučila je ne odustati.

Presudu je dobila, no sud nije prihvatio zahtjev za naknadom nematerijalne štete koju bi trebao isplatiti poslodavac uz argument da nije dokazala koju je i koliku štetu doživjela kao posljedicu uznemiravanja, na što je utjecalo i to što je povukla zahtjev za medicinskim vještačenjem.

U svom zahtjevu za revizijom odvjetnica dokazuje da vještačenje nije bilo ni potrebno te da je naknada štete trebala biti izrečena automatski. Poziva se na dvije važne stvari. Prva je pravomoćna presuda Županijskog suda u Zagrebu od 10. rujna 2013. kojom je sud T. K. presudio naknadu nematerijalne štete od 15.000 kuna zbog diskriminacije po dobnoj osnovi. T. K. se, naime, javio na natječaj za posao diplomiranog pravnika koji su objavile Hrvatske šume, a nisu ga primili unatoč tome što je ispunjavao sve zakonske uvjete samo zato što je imao 60 godina.

T. K. je to da je otpisan kao prestar imao crno na bijelom. Hrvatske šume poslale su mu dopis da je natječaj na koji se prijavio poništen. U obrazloženju je navedeno da iako formalno udovoljava uvjetima, iz njegove molbe "proizlazi da već godinama ne radi u struci, a s obzirom na životnu dob, ne zadovoljava u potpunosti potrebe radnog mjesta". Sud je presudio da T. K. pripada "pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to zbog povrede prava na čast i dostojanstvo koja su povrijeđena radnjom diskriminacije" u visini od 15.000 kuna, bez da je T. K. trebao dokazivati štetu.

Stručna mišljenja

Druga je stručno mišljenje profesora dr. sc. Željka Potočnjaka, tada suca Ustavnog suda, i dr. sc. Ivane Grgurev, više asistentice zagrebačkog Pravnog fakulteta, koji u analizi "Odgovornost za neimovinsku štetu zbog diskriminacije na radu" naglašavaju da diskriminacija ipso facto (samo po sebi) dovodi do neimovinske štete. Autori smatraju da u tim sporovima "treba izbjeći dugotrajna i skupa psihijatrijska vještačenja".

Zakon, upozorava odvjetnica Ivanišević, ima prekršajne odredbe koje su dobro osmišljene, predviđene su visoke novčane kazne pravnim osobama, ali su u praksi potpuno neefikasne - postupke vode suci koji za to nisu obučeni i slučajevi nerijetko odu u zastaru. Nema, koliko ona zna, niti jedna pravomoćna presuda u prekršajnim postupcima da su novčano kažnjene tvrtke.