Možda da se ne zezamo s ozbiljnim stvarima. Nije ono neki dan bio plan za ubrzanje obnove Zagreba, nego hitna pomoć akciji koja je odumrla prije nego što je počela. Ne postoji nikakvo normalno objašnjenje zašto se na više od 11 tisuća zahtjeva donijelo 20 odluka, od kojih su tri za rušenje kuća, a ostale za isplatu novčane pomoći. Nije to stvar složenosti i zahtjevnosti, nije to pitanje znanja nego, banalno, nevažnosti obnove za Ministarstvo. Ako se obnova sada, nakon dogovora Tomaševića i Vanđelića, pokrene, onda će se znati da je do sada na djelu bila opstrukcija. Vanđelić vodi Fond koji isplaćuje lovu, Tomašević kao gradonačelnik samo asistira, ali sva je efikasnost obnove na Ministarstvu. Vidi se to na Baniji. A to nije...