Tko je omogućio Stipi Latkoviću da na Vruji bespravno izgradi resort? Tko je taj resort legalizirao i na osnovi kakvih dokumenata? Tko je suodgovoran za devastaciju prirode i ruganje sa zakonima kakvo čak ni u Hrvatskoj nikad nije zabilježeno? Pitanja su to na koja, čini se, konačno dobivamo odgovore. Nisu to, istina, potpuni odgovori, ali ipak daju naznake odmotavanja klupka koje se počelo motati još prije dvadeset godina kad je poduzetnik iz Žeževice doveo prvi bager da u privatnom interesu radi na društvenoj zemlji, piše Slobodna Dalmacija.
Odgovore su potražili u Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, kod Županije splitsko-dalmatinske, a čuli su se i s gospođom koja je potpisala legalizaciju Latkovićevih bespravno izgrađenih objekata na Vruji.
Idemo redom - u Ministarstvu kojim upravlja Darko Horvat tvrde da je tvrtka "Point", a njoj je vlasnik Stipe Latković, ozakonila ugostiteljske objekte na području Vruje. Navode kako je riječ o objektima koje je početkom 80-ih prošloga stoljeća sagradila negdašnja tvrtka "Dalma" i kako ih je Latković kupio od "Agrokora", no taj vam je dio, vjerujemo, već poznat pa vas danas njime nećemo zamarati.
'Predmet je u postupanju'
U Horvatovu ministarstvu, nimalo se ne trudeći biti jasni, spominju i kako se u jednom trenutku Republika Hrvatska uknjižila kao vlasnik dijela nekretnina na Vruji, pa navode i kako je "Agrokor" tužio Republiku Hrvatsku, kako je Republika Hrvatska izgubila spor te kako je "manji dio nekretnina na kojima su izgrađeni ozakonjeni objekti bio upisan kao općenarodna imovina, zbog čega je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu poduzelo dužne radnje i upisalo vlasništvo Republike Hrvatske i na tim česticama".
Rekosmo, sve jasno, je li tako?
Idemo dalje. Što se tiče ozakonjenja građevina na predmetnoj lokaciji, "a prema informacijama s kojima raspolaže ovo Ministarstvo" (doslovno su tako napisali, ne bi da slučajne prolaznike pitamo, a ne tijelo koje upravlja državnom imovinom!?), ključno je bilo "rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, ispostave u Omišu, od 9. svibnja 2014. godine". Tim rješenjem, koliko znaju u Ministarstvu, ozakonjene su dvije manje zahtjevne zgrade i jedna pomoćna zgrada, a uz njih je ozakonjen i bazen.
Tvrtka '"Point", zaključuju u Ministarstvu na osnovi informacija kojima raspolažu, ishodila je rješenje o utvrđivanju građevne čestice te im se obratila sa zahtjevom za kupnju zemljišta u skladu s odredbama Zakona o upravljanju državnom imovinom.
"Predmet je još uvijek u postupanju te će se po prikupljanju svih relevantnih informacija i dokumentacije donijeti odluka o raspolaganju uz naplatu korištenja za proteklo razdoblje", zadnja je rečenica u dopisu koji smo dobili iz Zagreba, s adrese Ulica Republike Austrije 20.
Kriva je - referentica!
Ukratko, mogli smo i bez ovog silnog citiranja. Mogli smo vam jednostavno reći kako u Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine smatraju kako je Županija splitsko-dalmatinska odgovorna za sve što se događa s Vrujom. Okej, otišli smo i do njih. A tamo - a bili smo u Upravnom odjelu za graditeljstvo i prostorno uređenje koji vodi pročelnik Marijo Radevenjić - tvrde kako je za sve na Vruji kriva referentica njihove omiške ispostave. Tadašnja referentica. Gospođa je danas u mirovini.
Radevenjić nam je stvari ovako kronološki posložio:
- Godine 1983. izdana je građevinska dozvola za izletište Dalma-hotela Omiš na predjelu Vruja. Pristup je moguć samo morskim putem.
- Godine 2011. izdana je dozvola za rekonstrukciju tog objekta u istim gabaritima (umjesto izletišta uređuju se sobe).
- Godine 2014. prema Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ozakonjuju se tri zgrade i bazen pored već izgrađene legalne zgrade.
Pročelnik napominje i kako "bespravno izgrađen pristupni put nikad nije ozakonjen, niti je o tome vođen postupak, a nemamo saznanja postoji li na tom lokalitetu još bespravno izgrađenih građevina". Dodaje potom i vrlo važnu rečenicu: "Svi navedeni akti izdani su u ispostavi ove službe u Omišu, a za njihovu zakonitost u potpunosti je odgovoran referent koji ih je izdao i ovjerio, kao i u svim drugim predmetima koji se rješavaju u upravnom postupku", piše Slobodna Dalmacija.
A onda još jednu, možda i važniju: "Prema prostornim planovima grada Omiša i općine Zadvarje objekti se nalaze unutar planiranog geološkog spomenika prirode, a izvan građevinskog područja naselja".
Te za kraj najvažniju: "Zbog sumnje u zakonitost izdanih akata svi predmeti su izuzeti od strane građevinske inspekcije odnosno DORH-a, a nakon završenih izvida tih državnih tijela javnost će biti obaviještena o rezultatima i daljem postupanju te možebitnim sankcijama".
Ukratko, da smo vas htjeli poštedjeti ovog silnog citiranja, mogli smo reći kako Državno odvjetništvo upravo istražuje sva postupanja na Vruji te kako bi bilo baš zanimljivo pitati predsjednika Zorana Milanovića kako se u to uklapa njegov zaključak kako je nedavni prosvjed na tom jedinstvenom lokalitetu balvan-revolucija koju su organizirali paraziti koji mrze uspješne hrvatske poduzetnike, kakav je nesumnjivo i Stipe Latković.
'Sve je bilo po zakonu'
Za kraj, naravno, šlag. Razgovarali smo s referenticom koju Županija, prozvana od Ministarstva, proziva da je Latkoviću legalizirala bespravnu gradnju tamo gdje se to ne smije. Ukratko, gospođa Vesna Morović, koja je te 2014. vodila omišku ispostavu Upravnog odjela za prostorno uređenje, tvrdi da je sve radila po zakonu. Ipak, šteta bi bila ne citirati je.
Gospođo Morović, vi ste Stipi Latkoviću legalizirali bespravnu gradnju na Vruji?
- Jesam, jer sam jedino tako i mogla postupiti. Dobila sam zahtjev za legalizaciju i sve sam napravila u skladu sa zakonom.
U Županiji tvrde da ste legalizirali objekte izvan građevinskog područja, a unutar spomenika prirode.
- Teško mi je ovako napamet govoriti, jer ipak je dosta dana od tad prošlo, ali znam da ni milimetra nisam odstupila od zakona.
Jeste li upoznali Stipu Latkovića?
- Bio mi je jednom u kancelariji, ali inače je sve poslove vezane za Vruju za njega određivao jedan radnik, visok neki tip.
Je li itko ikad urgirao kod vas za Latkovića?
- Nikad, nitko.
Znači, sve odluke ste sami donijeli?
- Tako je.
Zašto ste bespravnom graditelju i besprizornom devastatoru prirode, koji je u neposrednoj blizini objekta na Vruji razrovao na tisuće kvadrata državnoga zemljišta, omogućili legalizaciju?
- Zakon je tako rekao, a ne ja.
Ne piše baš tako u zakonu...
- Slažem se ja s vama, nikad ja ne bih tamo dozvolila da se išta gradi, ali...
Pa zašto ste dozvolili?!
- Morala sam, zakon tako kaže.
A Županija kaže da čitav slučaj i DORH istražuje, je li vas tko od istražitelja zvao?
- Nije, ali nema problema, neka zovu, nemam što kriti.
Što bi se dogodilo da ste Latkoviću odbili legalizirati bespravnu gradnju?
- On bi se žalio, a Ministarstvo bi prihvatilo njegovu žalbu.
Jeste li sigurni?
- Jesam.
U tom slučaju barem potpis na legalizaciji ne bi bio vaš.
- Ja sam legalist, ne mogu protiv sebe. A ne mogu ni protiv zakona, ma koliko god bila svjesna da gradnja na takvome mjestu nije u redu. Vaša logika mi je jasna, ja je odobravam, ali ona nema pokriće u papirima.
Znate li da ste izdali rješenje o legalizaciji osobi koja nema ni vlasnički list za nekretnine kojima raspolaže?
- Ne znam, niti sam to morala znati. Kad je legalizacija u pitanju, ne gleda se vlasništvo, nisu to imovinskopravni odnosi.
Šalite se?
- Ne, vi slobodno možete doći legalizirati susjedovu kuću. Ili bilo čiju. U papirima koje morate priložiti ne traži se vlasnički list.
Nemojte mi reći da je takav zakon?
- Je, baš je takav.
Krasna nam je država.
- Slažem se s vama.
A kako je onda moguće da je legaliziran "Latkovićev" lukobran na pomorskome dobru?
- Nije legaliziran!
Je, kažu u Županiji.
- Nije, o čemu pričate!? Garantiram životom da nije!
Pomalo, pomalo, život referenta u Hrvatskoj danas malo vrijedi.