Prvu liturgiju u zagrebačkom Sabornom hramu Preobraženja Gospodnjeg otkako je izabran za poglavara Srpske pravoslavne crkve, patrijarh Porfirije služio je u Nedjelju bludnog sina. Sasluživali su mu episkop bihaćko-petrovački Sergije i svećenstvo zagrebačkog Sabornog hrama.
Po otpustu svete liturgije, patrijarh se obratio liturgijskom sabranju i iskazao zahvalnost Bogu i saborskim ocima koji su ga izabrali i uzveli na tron "svetih i velikih predstojatelja Srpske crkve, mučenika i služitelja Božjih, na čelu sa Svetim Savom".
- Sveti Sava, kojeg mnogi neće razumjeti, jer ga tumače iz svoje perspektive, bio je sav Hristov. On je čitavim svojim bićem čeznuo za Kristom. Ta čežnja ga je odvela na Svetu Goru, u mučeništvo. Budući kroz molitvu u samoći sa živim Bogom razumio je da je crkva tijelo Kristovo, narod Božji, a da je za narod Božji neophodno ne voditi samo računa o svom duhovnom komforu, o svom miru, nego da to iskustvo mira i susreta sa živim Bogom treba svjedočiti čitavom svijetu, svim narodima, jer su svi narodi Božji.
Svjestan svojih slabosti, preporučujem se vašim molitvama, a ljubav osjećam kao podstrek na hrabrost i spremnost ne da se junačim i rješavam probleme ovoga svijeta, već da s braćom episkopima, svećenicima i svima vama svjedočim Krista, rekao je okupljenima.
Govorio je i o svom dolasku na tron zagrebačko-ljubljanskog mitropolita 2014. godine i kazao da je, kada je došao u Zagreb, osjećao strah, jer je došao u nepoznatu zemlju i prostor, ”u vremenu kojem je neposredno prethodilo bezumlje. Neka nam Gospod zbog takvih zabluda svima oprosti. Hristos je naše ogledalo, naša mjera, naš kriterij. On je i smisao našeg postojanja. Duboko znam, a naučio sam se tome i od vas”, rekao je okupljenima, ”da crkva Kristova postoji ne da bi dijelila, ne da bi stvarala konfrontacije, nego da bi sabirala u Kristu. Tko to razumije srcem, umom i dušom svojom, taj je riješio smisao svog postojanja”.
- Dolazeći tada ovdje, bio sam opterećen i raznim informacijama koje su dolazile izvana, možda i sa svojim osobnim predrasudama, ali tada sam iskreno rekao: ja sam Srbin i volim svoj narod, ali iznad toga i prije toga jesam, a još više želim biti Kristov, da budem kršćanin, a to znači da čujem njegovu riječ da svi jedno budu. Tada sam rekao da ću se truditi da svakoga dana sve više volim sve narode, jer znam da će me Gospod po tome ocjenjivati, kazao je.
- Sam Gospod me je na svakom koraku uvjeravao da je on gospodar povijesti i da naš pogled mora biti uperen ka njemu, da čitavim svojim bićem, svojim rukama i tijelom moramo se uhvatiti za njegove noge. Kad njega postavimo u centar svoga života, sve drugo osvijetljeno njegovim prisustvom dobivat će drugačiji sadržaj, drugačiju formu od one koja se stječe na prvi pogled, rekao je patrijarh.
- Od vas sam se rukom opipljivo naučio toj istini. Doživio sam ljubav na svakom koraku, prije svega, naravno, od pravoslavnih vjernika Srba. Ali ništa manje i od drugih, koji su me neprestano razoružavali i oslobađali kako onoga što sam izvana slušao tako i onoga što je iznutra možda kao predrasuda dolazilo, rekao je, te dodao da je ”razoružavan” bio i u susretima s običnim ljudima u kafićima, s radnicima na Ilici, a i s ljudima na visokim pozicijama.
Svjestan da ”će zvučati možda čudno”, rekao je da je istu onu ljepotu susreta s likom Božjim u ljudima koje je sretao, a ušli su u kalendar svetih, doživljavao i u susretima s ljudima s teritorija Eparhije zagrebačko-ljubljanske.
- Zahvalan sam Bogu na svim tim trenucima, ali prije svega na divnim ljudima, i pravoslavnim Srbima i Hrvatima katolicima i nekatolicima, i onima koji tragaju za Smislom. Zahvalan sam Bogu na susretanju s braćom Židovima, kojih ovdje nema mnogo, s muslimanima, Bošnjacima, s Romima, kojih ima raznih vjera, s braćom Rusima, s kojima smo se zajedno okupljali u ovom hramu i molili se Bogu, kazao je.
Rekao je da zbog svega toga osjeća dužnost da makar svakog dana kaže po jedno Gospode pomiluj ”za pravoslavne Srbe u Hrvatskoj i za sve ljude u Hrvatskoj, sa željom da Kristov mir, Kristova ljubav budu sadržaji života svih ljudi”.
Patrijarh je kazao da će ostati administrator Eparhije zagrebačko-ljubljanske onoliko koliko to bude volja Svetog Arhijerejskog Sabora i naglasio da se ranije trudio, ali i da će se još više u budućnosti truditi da ništa i ni o čemu ne odlučuje sam, nego da sve bude izraz saborne volje. Najviše će biti u Beogradu, ali će dolaziti i u Zagreb, pa će biti prilike za razgovor, zajedničku molitvu pa i ”da se jedni drugima požalimo”.