Jedni ljeto provode na jedrilici ploveći iz Sukošana prema Pašmanu, Kornatima, Dugom otoku i Ugljanu, drugi po najvećim vrućinama pješače 100 kilometara kroz Hrvatsku kako bi dobili potpuni oprost. Jedni dane provode u pjesmi i kupanju u moru, drugi čitaju Bibliju u potpunoj šutnji i bilježe svoje misli u duhovni dnevnik, a treći kose Kupreško polje. Jedni spavaju u raskošnim privatnim vilama, drugima je na tjedan dana postelja u zloglasnom bivšem zatvoru. Odvjetnici, liječnici, marketinški stručnjaci i bankari redoviti su polaznici tih susreta iza kojih stoje dobro organizirane udruge i karizmatični pojedinci poput patera Ike Mandurića i don Damira Stojića te Opusa Dei, ali i političari i moćni poduzetnici.
Dobro došli na ljetne katoličke kampove kojih će ovo ljeto na hrvatskoj obali biti barem 50-ak, na kojima će biti najmanje 20.000 vjernika i na kojima se svake godine okrenu deseci milijuna kuna.
U neke se niti ne može ući jer su programi zatvoreni za ekskluzivno društvo, a za druge je, pak, zbog velike potražnje potrebno pisati pismo motivacije.
Za jedne su to mjesta uzoritog druženja i zabave za mlade kroz koje se molitvom i katehezom približavaju Bogu, za kritičare je riječ o trening-centrima za buduće ideologe “konzervativne revolucije” i mjestima gdje se djeci pere mozak. Za jedne ljetni katolički kampovi služe kako bi mladi utažili svoju želju za Bogom, kako bi proveli vrijeme s istomišljenicima u molitvi i druženju, sklopili prijateljstva i pronašli ljubav - u sebi, u drugima i u Bogu. Za druge je, pak, to mjesto susreta za one povlaštene, članove tajnih organizacija, sekta koje čine ljudi opasnih namjera ili, ako se radi o mlađim članovima, djeci tih istih, koju se visokopozicionirani roditelji trude držati odvojene od “obične” grešne djece.
Gdje su nestali muževi
Što su zapravo katolički kampovi, kako je tamo ljetovati, tko stoji iza njih i koliko se novca okrene svako ljeto pokušali smo otkriti u razgovoru s organizatorima i polaznicima kampova, upućenim sugovornicima, teolozima i svećenicima.
Pozornost na ljetne kampove ovih je dana usmjerio kontroverzni isusovac, pater Ivan Ike Mandurić, koji je kroz poduži Facebook post pod naslovom “Gdje su nestali muževi?” reklamirao kamp Kupreška vrata za mladiće, koji organizira Magis.
Objašnjava da “muškarac stisnut u četiri zida vlastitoga doma nikada neće spoznati što u sebi nosi” te da je on u takvom prostoru “inferioran ženama i jedino što može postići jest da je svednevice razočarava”.
“Gdje je tu briga za Domovinu, zavičaj, selo, grad, državu, svijet? Jedan muškarac, da bi sebe osjetio i otkrio, mora izići daleko od doma i vidjeti kako tamo stvari stoje. On je taj koji ima zov uspeti se na najviše planine koje ga okružuju i na najudaljenije pučine i tamo svijet staviti pod kontrolu. Jer, kad opasnosti dođu do praga obiteljskog doma, onda ni njonjavi muškarac koji u njemu prebiva, i koji je do tada uredno slušao svoju ženu, neće moći zaštititi ni svoju ženu, ni dječicu, ni svoj parkić, ni kućicu, ni tepih, ni šoping, ni svoja idilična popodneva, ni igrice sa sinčićem...”, napisao je pater Ike.
- Namjera je objave, vjerujemo, poziv i muškarcima i ženama na veći društveni angažman i izvan kruga obitelji, uz obavljanje svih zajedničkih dužnosti unutar obitelji. Magis ne smatra da muškarac nije pozvan obavljati kućanske poslove, da se žena može ostvariti samo u obitelji i ne smije sudjelovati u društvenom životu, ne vjerujemo u podjelu poslova na isključivo muške i ženske, što pokazuje i djelom u svojim kampovima, te da se pravim muškarcem postaje dolaskom na Kupres. Ukratko, Magisovi stavovi nisu sve one interpretacije poziva koje kolaju javnim prostorom izvučene iz konteksta, nego upravo ovo što smo naveli - rekli su nam u Magisu koji u Hrvatskoj djeluje od 2014. godine.
Na čelu je Vitomir Šimić, kao predsjednik Magisa. Riječ je o diplomiranom ekonomistu koji je javnosti poznat kao bivši voditelj zagrebačkog ureda Mosta. Šimić je javno ustao protiv “metkovskog lobija”, spremno pruživši potporu Vlahi Orepiću kada je napustio Most. Danas, pak, neki mediji navode da je Šimić član Udruge nezavisnih čiji je “mozak” još jedan bivši ideolog Mosta i politički analitičar Ivica Relković.
Koliko se točno novca okrene kod plaćanja tih kampova, nije poznato. Procjene su različite. Neki procjenjuju da se iznos kreće od nekoliko milijuna do desetak milijuna kuna. No, ta je vrijednost puno veća ako se u obzir uzmu brojne donacije privatnih dobročinitelja, zaklada i udruga. Cijene za polaznike iznose od 100 i 350 kuna do 1000 i 2200 kuna. Svaki od 50 kampova ima više termina, neki imaju jedan, neki četiri, a neki traju cijelo ljeto, i to uglavnom po sedam dana. Nađi sugovornici procjenjuju da je riječ o ukupno 20 tisuća polaznika.
- Financiramo se projektno, apliciranjem na međunarodne i tuzemne natječaje, donacijama dobročinitelja i putem crowdfunding kampanja - rekli su nam u Magisu, udruzi koju, između ostalih, financira Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, ali i Zaklada Rhema, jedan od većih donatora brojnih kršćanskih udruga u Hrvatskoj.
Kako je Jutarnji prije pisao, glavni inicijatori Zaklade su Mirjana i Ivica Topčić, vlasnici tvrtke Tim kabel, te Ksenija i Ivić Pašalić, nekadašnji moćni hrvatski političar, a danas vlasnik tvrtke Mundus Viridis. Topčići i Pašalići su kroz tu zakladu, osnovanu 2014., bili jedni od glavnih financijera vodećih udruga domaće konzervativne scene. Kroz cjelogodišnje natječaje financirali su udruge Željke Markić i Ladislava Ilčića, zatim Vigilare Vice Batarela i CoK Stjepana Bartulice, ali ove su godine te udruge preskočene.
Prema rezultatima natječaja vrijednog 1,9 milijuna kuna za 2019. godinu, Zaklada financijski podupire katolički portal bitno.net, udrugu Ime dobrote koja stoji iza Laudato televizije i istoimenog portala, udrugu 40 dana za život, pro life inicijativu koja organizira volontere za molitvu pred hrvatskim bolnicama u kojima se rade pobačaji, te druge kršćanske udruge kojima je jedini cilj evangelizacija i duhovnost društva. Na listi je i Studentski katolički centar SKAC Palma iz Palmotićeve s kojim Magis dijeli adresu i koji također organiziraju ljetni program.
Najpopularniji Goli otok
- Magis ni u jednoj godini postojanja nije ostvario višak prihoda od sudjelovanja u programima, nego su programi realizirani s pokrićem troškova. U 2018. godini prihodi od doprinosa za troškove programa iznosili su 55 tisuća kuna, a rashodi 60 tisuća kuna. Manjak prihoda nadoknađuje se donacijama i međunarodnim natječajima. Sredstva prikupljena na međunarodnim natječajima većinski se koriste za infrastrukturu nužnu za održavanje programa - odgovorio mi je Magis tim, objašnjavajući da “zbog rada u pripremi programa na terenu ne mogu osigurati telefonsku dostupnost”.
Jedan od njihovih najpopularnijih ljetnih programa od 2015. održava se na Golom otoku. U uvjetima gladi i samoće možemo prepoznati kako Bog osobno brine za svakoga od nas i prihvaća nas, tvrde sudionici. Na Golom otoku polaznicima nude ignacijevske duhovne vježbe uz isusovačko vodstvo.
- Traju sedam dana i program je zadan prema uputama Ignacija iz Loyole - Duhovne vježbe. Program se provodi u tišini koja sudioniku omogućava odmak od žrvnja svakodnevice, promišljanje i kušanje donesenih i predstojećih životnih odabira i odluka koje tek treba donijeti u svom životu - objasnili su nam u Magisu nedovoljno opširno.
Goli otok
Kako izgledaju dani u šutnji na Golom otoku, približila nam je 40-godišnja Zagrepčanka, ugledna odvjetnica koja je za ovaj tekst odlučila ostati anonimna, a na ovaj ljetni katolički kamp odlazi posljednje tri godine.
- Prvi put odlučila sam otići očekujući da će to biti prilika za dobar fizički odmor, ali i psihički, bez distrakcija, buke, posla, kafića i mobitela kako bih mogla sabrati misli i u šutnji se približiti Gospodinu. Nisam mnogo znala o povijesti Golog otoka i o tome što se tamo odvijalo. Prije prvog kampa odlučila sam se informirati i pročitala sam knjigu Michaela D. O’Briena “Otok svijeta” koja mi je približila sliku toga kroz što je na tom otoku prolazio hrvatski narod - govori preporučujući knjigu, pa ubrzo nastavlja: - Nemoguće je ne osjetiti tu težinu i bol kada kročite na Goli otok. Ona isijava iz tih grafita i razrušenih građevina. No, zato mi je posebno milosna ta činjenica da je Bog došao i na takvo mjesto te da ljudi danas svjesno odlaze na Goli otok kako bi vratili snagu, upoznali sami sebe i Boga.
Bila je smještena u staroj zgradi koja je zapravo dio bivšeg zatvora, nazvan Žica, koji je ograđen žicom po kojoj je i dobio naziv. Prostori su očišćeni koliko je to moguće, a spava se na “luftićima” i u vrećama za spavanje u odvojenim muškim i ženskim sobama. Na otoku nema ni struje, ni vode, a mobiteli i svi gadgeti u ovom kampu su zabranjeni. Koristi se jedino Biblija.
Na dan se smije govoriti samo 20 minuta. To je vrijeme predviđeno za razgovor sa svećenikom ili pratiteljem kojeg ima svaki sudionik tijekom duhovnih vježbi u šutnji, o dnevnoj temi koja je postavljena već ujutro.
- U šutnji se razmatra o temama kao što su tko je Bog, stvaranje svijeta, postaje Isusova života i iz konteksta Biblije promišljamo o svojim situacijama i problemima. Sve to bilježimo u svoj duhovni dnevnik. Netko crta, netko piše pjesme ili priče, ja sam se odlučila za esejistički tip zapisa - objašnjava zagrebačka odvjetnica.
Kaže da joj kamp u šutnji pomaže u boljem prihvaćanju same sebe, u odnosima s drugim ljudima, prihvaćanju različitosti i sferi odgovornosti. Za nju je svaki odlazak na Goli otok povratak sebi i povratak Bogu kojeg prepoznaje u prirodi koja je okružuje u pustoši Golog otoka. Šutnja joj ne pada teško, štoviše. Dobar je predah nakon bučne svakodnevice. No, ima i onih koji ne mogu ispuniti obećano. Odu prošetati po otoku, kažu sebi naglas neke stvari ili razgovaraju sa svećenikom.
- Neće biti izbačeni zbog toga što su progovorili, ali nije u redu ne ispuniti zacrtani cilj. To je trening duga - ističe odvjetnica koja se za ljetni kamp prijavljuje već u travnju jer je Goli otok rasprodan.
Pomama nikad nije bila veća, a ljetni katolički kampovi naprosto bujaju iz godine u godinu. Mnogi vjeruju kako je porast broja katoličkih ljetnih kampova rezultat jačanja laičke katoličke scene u Hrvatskoj koja se, prema mišljenju mnogih, počela buditi pojavom građanskih inicijativa koje su predvodili Željka Markić, Vice Batarelo i Ladislav Ilčić, koji su široj javnosti postali poznati svojim političkim aktivizmom.
No nisu tada nastali prvi katolički kampovi, objašnjava don Ivan Marijanović.
- Salezijanci u Hrvatskoj djeluju već stotinjak godina, a posebno gaje igru i sport kao dimenziju odgoja. Čim je to bilo moguće, početkom 70-ih pokrenuli smo prve kampove jer je naše poslanje raditi s mladima, promicati cjelovit odgoj te izgradnju vlastite osobnosti kroz igru i duhovni život. Kao mladi svećenik, ja sam 80-ih bio voditelj ljetnih kampova koji su se tada prvi put intenzivirali - priča don Ivan.
Salezijanci i danas održavaju ljetni kamp za djecu na Prviću gdje su prilagodili stari samostan. Od lipnja do početka rujna ljeto tamo provede osam grupa sa po 80 djece mlađe dobi. Za one starije, studente, organiziraju kamp u Postirama na Braču koji vodi don Damir Stojić.
Program krov, kruh, knjiga i Krist
Prema uzoru na velikog odgojitelja, Talijana don Bosca, “oca i učitelja mladih”, salezijanci djeci i mladima žele pružiti “3 k i K” - krov, kruh i knjigu te postati prijatelj Kristu.
- Čovjek je tragač za istinskim vrijednostima, a u tome su istaknuti posebno mladi. K tome, danas svjedočimo velikom broju ljetnih katoličkih kampova u ponudi jer su bolji uvjeti u društvu, zrelija je svijest Crkve i pojavljuju se karizmatični pojedinci poput don Damira - objašnjava don Ivan Marijanović.
Na tom tragu s godinama su nastali i mnogi drugi klasičniji kampovi, ali i neki luksuzniji. Neki kampovi za dječake održavali su se u raskošnoj vili na Šipanu u vlasništvu Željke Markić i njezine obitelji. Na tom imanju nalazi se bazen okružen maslinama i malonogometno igralište.
“Danas završava kamp za dečke, peti po redu na našem imanju na Šipanu. Tjedan dana nogometa, košarke, kupanja, druženja, molitve, pjesme, noćnih potraga za blagom i strateških igara završili smo misom na otvorenom”, napisala je 3. srpnja 2017. godine Željka Markić na svojem profilu na Facebooku, potkrijepivši post smajlićima, zahvalama i fotografijama, a mediji su otkrili da duhovni program provode svećenici dominikanci i temelje ga na učenjima Opusa Dei.
Uz Magis, udruga koja se ističe u organizaciji kampova je Kursiljo. Riječ je o katoličkom pokretu koji je sredinom prošlog stoljeća pokrenula grupa angažiranih laika i svećenika, a u Hrvatskoj djeluje od 1974. godine. Ljetne programe organiziraju od početka 2000-ih, kaže nam Matej Markić, 26-godišnji diplomirani teolog iz Sesvetskog Kraljevca, koji se nada da će se zaposliti kao vjeroučitelj. Dotad volonterski pomaže u organizaciji kampova.
- Kursiljo je poseban jer uz kampove za mlade ima i specifične kampove za mlade obitelji. Tu spadaju parovi koji su do deset godina u braku i koji imaju djecu u dobi do deset godina. Kampovi se održavaju na Krapnju, žene spavaju u franjevačkom samostanu, a dečki u bungalovima. Uz desetak laika animatora, kapacitet je još 80-ak polaznika.
U terminima ljetovanja za mlade obitelji na Krapanj pozovemo psihologa ili druge srodne stručnjake koji su na raspolaganju za razgovor s mladim roditeljima, dok volonterke tete čuvalice za to vrijeme brinu o mališanima, no samo dok je vrijeme rada u grupi, odnosno tri sata na dan - objasnio nam je Markić. Dodao je da tjedan dana boravka u kampu po osobi stoji do 1100 kuna, a za djecu je jeftinije, dok oni slabijeg imovinskog statusa ne trebaju ništa pridonijeti.
- Kao volonter, najviše od sebe dajem na terminima za srednjoškolce i kod njih najbolje vidim plodove svog rada. Dođu uplašeni, teško im se socijalizirati jer su u novom okruženju, ali polako se otvaraju te su na kraju tužni jer moraju ići doma. Meni je fascinantno koliko se promijene u tjedan dana - ističe ovaj teolog. U njihovu je kampu redovito marketinška stručnjakinja iz Zagreba, naša sugovornica, koja ističe kako je zadivljena djevojkama koje su “toliko autentične u svojim vrijednostima i okrenute Bogu, unatoč svakodnevnim iskušenjima”.
Bagatela u odnosu na pravi kamp
- Kada se sjetim sebe u njihovim godinama, poželim da sam tada bila zrela poput njih danas. Uživam u tom društvu s kojim dijelim iste vrijednosti i stavove, koje me u potpunosti razumije. Obavezno dvaput godišnje idem na duhovne vježbe i kada se vratim, jednostavno lebdim. Bolji sam čovjek i uviđam tu ljepotu i lakoću života, iako su životne okolnosti koje su me dotad sputavale ostale nepromijenjene - objašnjava.
Među prvim ljetnim katoličkim kampovima su Modrave, u organizaciji već spomenutog centra SKAC Palma, koji se održavaju od 2003. godine. No, i dotad su katolici zajedno išli na more, objašnjava don Boris Jozić koji je ove godine već dva puta dospio u javnost - prvo tako što je svojim nagovorom oduševio katolike okupljene u Areni na koncertu “Progledaj srcem”, a potom teološkim pogledom na vježbanje i tijelo u sklopu projekta “Fit katolik” održanog u parku Maksimir.
- Prije bi župnik par mladih iz svoje župe na nekoliko dana poveo na ljetovanje u jedan od samostana na obali, a sada su ljetni kampovi pravi uigrani program i sve su prisutniji posljednjih godina. Kada bih sve išao brojati, vjerujem da organiziranih ljetnih kampova ima više od 50. Odlično je što je svaki od njih zapravo po nečemu poseban i što se cjenovno prilagođava grupi kojoj je namijenjen, stoga cijena na kraju za tjedan dana ispadne prava bagatela kada je usporedi s uobičajenim troškovima ljetovanja - objašnjava don Jozić koji je sam, prije nego što je postao svećenik, bio na animatorskom ljetu na Malom Lošinju, kampu koji organizira Zagrebačka nadbiskupija o svom trošku, kako bi mladi naučili kako biti animatori. Danas, pak, kao svećenik često je duhovni pratitelj na kampovima i svima koji o kampovima imaju kritike poručuje: “Dođi, vidi i probaj”.
Hod po Hrvatskoj
Kako biti animatorica na Malom Lošinju, 2006. godine učila je i sestra Dijana Lončarek. No bilo je to prije samostana, kaže ova u javnosti omiljena članica Družbe milosrdnih sestara svetog križa koja je, vodeći program koncerta “Progledaj srcem” u zagrebačkoj Areni, ostala zapažena kao časna s odličnim smislom za humor.
- Ja sam još studentica na studiju fizioterapije, a što će biti poslije sa mnom, pitaj Boga, Bože mi prosti - smije se sestra Dijana na pitanje bi li voljela raditi s mladima u ljetnim katoličkim kampovima.
Susreti hrvatske katoličke mladeži u Sisku
- Mladi uvijek iniciraju stvari, a mislim da je ovaj pozamašan broj kampova jednostavno nastao iz potrebe mladih. Kampovi su uvijek prožeti molitvom, a teme se prolaze u tišini i samoći. No, u kampovima je istaknut i taj element igre, a u tome su najbolji salezijanci čije se poslanje na tome zasniva - objašnjava sestra Dijana.
Da kampovi ne moraju biti vezani isključivo za jedno mjesto, objasnila nam je Paula Stier, područna predsjednica zagrebačkog područja Frame, odnosno franjevačke mladeži koja slovi za jednu od najbolje organiziranih. Paula je kći HDZ-ova Davora Ive Stiera.
- Framaši svake godine organiziraju Hod Frame kako bi 2. kolovoza bili u Assisiju, na dan kad je sv. Franjo izmolio potpuni oprost za cijeli svijet. Na taj dan u Assisiju u Porcijunkuli, kapelici unutar veće kapelice Gospe od Anđela, može se izmoliti potpuni oprost. Nas oko 250 framaša, šest dana ranije hodamo kroz Hrvatsku, svake godine drugačijom rutom. Ove je godine od Čakovca do Krapine i potom se na granici ukrcavamo u bus i vozimo do Assisija gdje četiri dana provodimo prateći stope sv. Franje.
Ove godine hod počinje 23. srpnja i traje do 3. kolovoza, a u jednom danu prođemo 20-ak kilometara. Uz preporuku policije kojoj najavljujemo hod, utvrđujemo rutu i zaustavljamo se putem, često u mjestima u koja stignemo svjedočimo veseljem i pjesmom. Svaku večer uglavnom smo smješteni po školama, spavamo u dvoranama u vrećama za spavanje, kao i poslije u Assisiju - objašnjava 21-godišnja Stier, studentica komunikologije.
No na Hod Frame mogu samo članovi Frame, a trošak hoda je 900 kuna. Na putu ih prate časne koje inače rade u bolnicama kao prva pomoć, a logističku službu čine stariji framaši, članovi franjevačkog svjetovnog reda.
- Meni je ovo četvrti Hod na koji idem. Iako je franjevačka karizma važna za moju obitelj, odluka da se priključim Frami bila je moja.U Belgiji, gdje sam prije živjela, također bila povezana sa župom koja je bila franjevačka. Kada se moja obitelj preselila u Samobor, roditelji su me odveli u franjevačku crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije kako bih se uključila u neku zajednicu. Kroz Framu sam se lakše prilagodila novoj sredini - istaknula je Stier.