Samo malo više od dva posto hrvatskih građana bilo je zaraženo koronavirusom, pokazalo je serološko istraživanje stručnjakinja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) dr. Tatjane Vilibić-Čavlek i dr. Irene Tabain. To je istraživanje provedeno na uzorcima krvi 1051 građanina koji su prikupljeni iz bolničkih laboratorija, domova zdravlja i zavoda za javno zdravstvo diljem Hrvatske. Niska prokuženost u našoj populaciji, što znači i nizak broj ljudi otporan na zarazu, pokazuje da je najveći dio hrvatskih građana i dalje ugrožen koronavirusom SARS-Cov-2.
Slična razina prokuženosti zabilježena je, primjerice i u Češkoj i Sloveniji, koje su se slično kao i naša zemlja u proljeće rano zatvorile te nisu imale veliki broj oboljelih tijekom prva tri pandemijska mjeseca. No čak i zemlje poput Španjolske, koja je s milijun zaraženih i 28.365 umrlih bila jedna od najpogođenijih europskih zemalja, imaju mali broj prokuženih stanovnika. Tako je serološka studija 70.000 španjolskih građana, objavljena nedavno u Lancetu, pokazala da je njih svega pet posto razvilo antitijela na koronavirus. To je daleko od “imuniteta krda”, kako u medijima nazivamo kolektivni imunitet, koji se za Covid-19 procjenjuje na oko 60 posto.
- Kolektivni imunitet jest oblik zaštite od epidemijskog širenja infektivne zarazne bolesti u kojem infektivna klica (patogen) ne uspijeva prijeći sa zaraženog na zdravog pojedinca zbog činjenice da u populaciji postoji dovoljan postotak pojedinaca imunih na djelovanje tog patogena. Što je postotak imunih pojedinaca u populaciji veći, to je mogućnost prijenosa zaraze i nastavka epidemije manja. Po toj logici očigledno je da postoji neki postotni prag populacijske imunosti koji gasi postojeću epidemiju i onemogućava nastanak nove. Upravo taj prag nazivamo kolektivnom imunošću i on je za svaku zaraznu bolest različit - pojasnio je Zlatko Trobonjača, redoviti profesor na Medicinskom fakultetu u Rijeci.
- Iako je u slučaju Covida-19 kolektivni imunitet procijenjen na oko 60 posto, brojka može varirati od sredine do sredine jer i brzina širenja epidemije ovisi o nizu društvenih faktora. Kulturološka, tradicijska, religijska, gospodarska i druga društvena obilježja mogu značajno utjecati na epidemiju Covid-19 jer se bolest primarno prenosi izravnim međuljudskim kontaktom. Zato su u većoj mjeri ugrožena gusto naseljena urbana područja u odnosu na ruralne krajeve. U tim urbanim područjima ljudi više borave u zatvorenim prostorima, što podrazumijeva uvjete života, uvjete rada, transporta i slobodnog vremena, zbog čega i razina kolektivnog imuniteta može biti značajno veća nego u ruralnim područjima. Pored toga, osjetljivost na SARS-CoV-2 virus nije ista u svim dobnim populacijama kao niti po spolu, pa kolektivni imunitet ovisi i o demografskim podacima pojedinih područja - pojasnio je prof. Trobonjača.
Naš sugovornik ističe kako se kolektivni imunitet za zarazne bolesti u principu stječe preboljenjem bolesti ili cijepljenjem.
- Stečena imunost je specifična za patogen, pa tako primjerice, prebolimo li rubeolu ili se cijepimo protiv nje, postajemo imuni protiv virusa rubeole, ali ne i protiv virusa, recimo, ospica. Zahvaljujući cijepljenju, u modernim zapadnim društvima postignute su takve razine kolektivnog imuniteta koje su iz svakodnevnog života praktički u zaborav bacile niz različitih opasnih bolesti, poput ospica, pertusisa, difterije, rubeole, zaušnjaka, dječje paralize, tetanusa itd. Neke su bolesti u potpunosti iskorijene, poput velikih boginja 1976. godine, a protiv mnogih se uspješno borimo cijepljenjem, primjerice influence, hepatitisa B, bjesnoće, pneumokokne i hemofilus infekcije ili infekcije s opasnim humanim papiloma virusima, iako smo u mnogim bolestima još uvijek daleko od kolektivnog imuniteta - naglasio je Trobonjača.
“Imunitet krda” u fokusu je rasprava još od ožujka kad je britanski premijer Boris Johnson donio odluku da se ta zemlja “neće zatvarati” nego će se dopustiti slobodno kolanje koronavirusa. Ideja je bila da se što veći broj mladih ljudi zarazi i time nacija stekne kolektivni imunitet. No ubrzo se pokazalo da je britanski javni zdravstveni sustav pred “raspadom” zbog velikog broja oboljelih, a i sam Johnson se zarazio i jedva izvukao živu glavu, pa se moralo odustati od te strategije. Iako to u javnosti nikad nije priznao, i kontroverzni švedski epidemiolog Anders Tegnell svoju je strategiju borbe protiv koronavirusa bazirao na stjecanju kolektivnog imuniteta. No koronavirus je prodro u tamošnje domove za starije pa je u toj zemlji preminulo 5526 ljudi (od 74.898 oboljelih), daleko više nego u susjednim zemljama koje su uvele mjere fizičke distance.
Unatoč tome, dio znanstvenika i dalje se zalaže da se kolektivni imunitet kod Covida-19 dostigne slobodnim kolanjem virusa u populaciji.
- Ne mislim da je to dobar stav iz nekoliko razloga. Kao prvo, epidemija Covida-19 neće stati u trenutku kada se dosegne prag kolektivnog imuniteta. Lako možemo očekivati da bi bilo i 10-20 posto više inficiranih u jeku epidemije od praga kolektivnog imuniteta, a to znači da bi i do 80 posto populacije moglo preboljeti ovu bolest slobodnim kolanjem virusa bez cijepljenja. Ova bolest nije gripa i nema puno veze s gripom, što znači da su posljedice bolesti, koje uključuju oštećenja različitih organa i smrtnost bolesti, posve drugačije - smatra prof. Trobonjača.
Ističe kako je neosporno da su zdravstveni djelatnici proteklih mjeseci puno naučili o novoj bolesti i kako je liječiti, zbog čega će i ishodi biti puno bolji.
- Ipak, drastično preopterećenje zdravstvenog sustava je neizbježno u slučaju slobodnog kolanja virusa, što će opet neminovno voditi u pad kvalitete tretmana, ne samo ove, nego i niza drugih opasnih bolesti. Vidimo da je smrtnost u preopterećenim zdravstvenim sustavima u populaciji starijih ljudi prelazila i 20-30 posto. Imamo li mi ikakvo moralno pravo poigravati se životima naših staraca i naših kronično bolesnih sugrađana? Onima koji ne drže previše do protuepidemijskih mjera, napomenuo bih samo jednu činjenicu, da sav ovaj standard i moderne uvjete života dugujemo isključivo našim starcima, pa najmanje što možemo učiniti jest da ih sačuvamo koliko god možemo do izuma cjepiva - zaključio je prof. Trobonjača.