Prvo su danima spavali u autu, potom imali kamp kućicu i šator, pa su dobili kontejner. Uskoro i drugi, jer ih je šestero. Zahvaljivali su Bogu jer ide ljeto, pa će ionako više boraviti vani. Još u četvrtak nisu znali kad bi opet mogli imati dom s čvrstim temeljima. Jedan telefonski poziv za vikend vratio je dobro raspoloženje u dvorište Dragićevih.
Jutarnji list je šesteročlanu obitelj izabrao kao jednu od njih pet, kojima će Požgaj grupa iz Velikog Bukovca izgraditi novi dom. I to ne bilo kakav – 82 kvadrata visokokvalitetne drvene kuće, praktički neograničenog roka trajanja.
Tko je bio emotivniji, izaslanice iz Požgaj grupe ili Dragići, teško je bilo prosuditi. Međusobno su se gledali kroz maglicu od suza.
- Ovo je za nas budućnost. Vama iz Jutarnjeg se zahvaljujemo što ste nas se uopće sjetili u tolikom moru nesreće, a obitelji Požgaj nek' je zdravlja. Zbog djece nam je, a i da baka i djed u tim godinama nisu po kontejnerima – kaže Zoran Dragić.
Otac mu i majka su tužni, tek im je malo bolje nego u siječnju, kad smo ih upoznali. Dom u kojemu su proveli više od 50 godina braka, izrodili djecu i dobili unučad, mora se srušiti.
Ines Ivanković i Božena Nemec iz Požgaj grupe, na visoki, improvizirani stol, razastrle su nacrte trosobne drvene kuće, koju će u suradnji s Jutarnjim, pokloniti Dragićima.
- Požgaj grupi je drago što smo iznova na dobroj adresi, ovoga puta zahvaljujući Jutarnjem listu. Tu je krasna obitelj, kojoj ćemo ovom donacijom omogućiti novi početak. Nadamo se da će u svojoj kući biti sretni. Unaprijed zahvaljujemo i ostalim donatorima, koji će donirati ostalo što je potrebno da kuća postane dom – rekla je Božena Nemec.
Iz Požgaja su spremni početkom sljedećeg mjeseca doći na teren i početi s izgradnjom kuće, koja je već sad u visokoj fazi dovršenosti. Za izgradnju kuće treba im mjesec dana pa će Dragići još tijekom proljeća useliti u kuću.
- Drvene su se kuće pokazale zahvalne po pitanju statičke sigurnosti pa obitelji to može pružiti dodatni mir u budućnosti - život bez strepnje da će im podrhtavanje tla donijeti opasnost ili im uništiti dom – kaže Božena Nemec.
Zoran Dragić, supruga Danijela, njegovi roditelji Miloš i Radojka te djeca Vasilije i Vasilisa donedavno su spavali u kontejneru, na šest spojenih madraca, kao sardine. Veći kontejner nisu odmah tražili, čekali su, kako je polovicom siječnja Jutarnjem rekao Zoran, „da se prvo narodu osigura da svi dobiju krov nad glavom“. Kad više nije bilo obitelji bez smještaja, Caritas je Dragićima poklonio još jedan kontejner. Bio je to, sad već pravi „luksuz“, iako bi oni to napisali bez navodnika.
Skromni su ljudi, radišni. Zoran od ponoći do jutra razvozi kruh za lokalnu firmu, Danijela je gerontodomaćica. Uz svoju je obitelj, brinula o šest staračke nejači. Vasilije ide u predškolu, Vasilisa najviše voli „paziti“ baku i djeda... Iako oboje gluhonijemi, njih se troje savršeno razumije.
Vasilisa voli goste. Iz Grada Petrinje ih još nije dočekala. Nitko nije došao u Moštanice i rekao im što i barem otprilike kad bi mogli nešto očekivati. Bili su samo statičari volonteri i na kuću zalijepili crvenu naljepnicu.
Kuća za Dragiće, druga je koju je Požgaj grupa darovala na Baniju, planiraju zbrinuti pet obitelji.
U drvenu kuću, za koju su trupci izrezani i pripremljeni za gradnju, u pogonu tvrtke na sjeveru zemlje, za koji će tjedan useliti i Dalibor Vignjević s kćerkom Lili (12). Cijelu je Hrvatsku dirnula priča o samohranom ocu iz Gline, koji se bori s opakom bolešću, a u potresu je ostao i bez doma.
Ni on nije čekao gradsku vlast da se pokrene i možda mu osigura barem zemljište za izgradnju kuće, pa ga je kupio sam, novcem od donacija. Vignjeviće je Požgaj grupi predložio Živi zid, koji je i pomogao s djelom opreme.
- Ovo je ogledni primjerak da je moguće brzo, kvalitetno zbrinuti ljude. Prošla su dva mjeseca od potresa, a Dalibor i Lili su pred useljenjem. Kad imate prave ljude, može se – kaže, misleći na Nikolu Požgaja, direktora istoimene obiteljske tvrtke.
- Ova je kuća manja, 52 kvadrata, jer ih je dvoje. Svatko ima svoju sobu, tu je kupaonica i najveća prostorija za kuhinju, blagovaonicu i dnevni boravak – nabraja Ines.
Ona objašnjava, Dalibor pokazuje. Još uvijek samo drvene zidove, on već vidi kao uređeni prostor. U svojoj ga je glavi stoput već preuredio. Zna da želi bijele zavjese u dnevnoj sobi, svoju će urediti minimalistički, samo krevet i ormar.
- Volim gledati drvo, dobro mi čini – smije se. Lili će svoju sobu urediti kako želi. Ona je u ponedjeljak bila prvi dan u školi, nakon što je poslije potresa, sanirana osnovna šteta.
Dalibor će uz kuću, dograditi veliku, ostakljenu terasu. Na njoj će biti i jedan kaktus, kaže.
I Vasilisa u svojoj kući, kaže, hoće cvijeće. Pokazuje livadu iza kuće, gdje će ga ubrati.
Uz drvenu konstrukciju, Požgaj grupa donira ulazna i unutarnja vrata, drvene dijelove namještaja iz svojeg asortimana (krevete, stolove, stolice, pisaći stol, ormare).
Njihovi partneri Lokve i Pana doniraju kompletnu vanjsku stolariju. Za instalacije, aparate i kupaonicu, traže se drugi donatori. Valja još napraviti temelje i nabaviti krovni pokrov. Dalibor Vignjević, uz pomoć je Živog zida i novcem od donacija, sve riješio.