Nakon gotovo tri tjedna potrage za legendarnim savskim splavarom Borisom Sučecom (52), njegovo je tijelo pronađeno u ponedjeljak ujutro uz lijevu obalu rijeke, nedaleko od mjesta gdje je rođen i gdje je živio. Mrvo tijelo u šikari kraj obale pronašao je na žalost baš Sučecov otac Franjo, koji je i sam do mirovine radio na skeli. Tijelo mrtvog sina pronašao je u Dubrovčaku Lijevom, mjestu s lijeve obale rijeke koja dijeli dvije županije, Zagrebačku i Sisačko-moslavačku. Shrvan tugom, o tome je izvijestio policiju.
Kraj splavarske ere
Borisova sestra Jasna, iako uplakana i u šoku, smogla je snage reći nekoliko riječi o svojem bratu. - Svi su ga voljeli, bio je prekrasna osoba. Nije se ženio i nema djece. Nema naznaka da će itko nastaviti baviti se splavarenjem. Pokop će biti u četvrtak na našem mjesnom groblju - rekla je.
Smrt splavara Sučeca označio je i kraj ere spajanja dviju obala Save skelom u velikogoričkom kraju. Naime, Boris Sučec nema djece, a posao splavara naslijedio od svog oca, koji je taj posao radio 30 godina. Skela je od pamtivijeka povezivala dvije savske obale - odnosno mjesta Dubrovčak Lijevi s Dubrovčakom Desnim, a pokojni Boris tim se poslom samostalno bavio 17 godina. O njemu je snimljen i dokumentarni film “Posljednji savski skeledžija” autora Zorana Ožetskog, u kojem Boris govori o tome kako živi od rijeke Save, ali i za nju. U tom filmu Sučec je govorio baš o rizicima kojima je izložen, pogotovo za visokih vodostaja, kada Sava postaje ćudljiva. - Noću treba provjeravati je li splav još na mjestu. Rijeka je tada divlja, brza i nepredvidiva - zaključio je tada ne sluteći što će ga zadesiti šest godina kasnije. Na kraju je, u 52. godini, u svojoj voljenoj Savi skončao u nesretnom spletu okolnosti, u nezapamćeno visokom savskom vodostaju i poplavama koje su zadesile njegov zavičaj.
Potraga cijelog kraja
Posljednji put viđen je 12. veljače, pa iako nema pouzdanog svjedoka, pretpostavlja se da je pao sa skele baš u trenutku kada je došao provjeriti njezin vez. Naime, tih dana zbog jakih struja skela nije radila. Nakon što su shvatili da ga nema, otac Franjo, sestra Jasna i mještani alarmirali su policiju. Dvadeset dana za njim su tragali lokalni policajci, prijatelji, sestra i otac, koji ga je naposljetku, u ponedjeljak u 9.20 sati pronašao mrtvog uz nasip rijeke.
Otac Franjo, koji je obitelj i sebe prehranjivao prevozeći ljude i vozila preko Save punih 30 godina, o tragičnom ishodu potrage za sinom izvijestio je policiju. Na mjestu pronalaska tijela proveden je očevid, a potom je tijelo prevezeno u Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku, gdje će obducenti utvrditi je li uzrok smrti ono što se pretpostavlja - utapanje.
Splavar Boris Sučec živio je s ocem u kući u kojoj je i rođen u Dubrovčaku Desnom. Prije šest godina reporterka Jutarnjeg lista je u sklopu reportaže o savskim splavarima zabilježila i njegov pogled na taj posao nekad i tada. Prema njegovim riječima, do gradnje novog mosta u tom kraju od splavarenja se itekako lijepo moglo živjeti.
- Iskreno, uh, prije je bilo sto euri dnevno čistoga - rekao je prisjećajući se lijepih vremena. Mladost na skeli prekinuo mu je je rat. Po povratku s fronte vratio se na posao. Dobio je koncesiju od Općine i odlučio to raditi do penzije, bez obzira na bitno manji promet i manju zaradu.
Teško, al bolje od ureda
- Težak je to posao. Nekiput danima ne mogu voziti zbog vjetra, a kad Sava naraste, skelu moram privući do obale. Ali bolje je nego u kancelariji. Uredski posao ne bih moga podnijeti, najljepše mi je na mojoj Savi - pričao je našoj novinarki u reportaži Boris Sučec.