Više od godinu i pol od početka ponovljenog suđenja Draženu Slavici, optuženom za stradanje vatrogasaca na otoku Kornatu, danas je objavljena druga nepravomoćna presuda.
Predsjednik Sudskog vijeća Županijskoga suda u Zadru Boris Radman u 11 sati objavio je presudu. Dražen Slavica oslobođen je optužbi za kornatsku tragediju, javlja Zadarski.hr. Sudac Radman istaknuo je da Slavici ni sa čim nije dokazano da je počinio kazneno djelo koje mu se stavljalo na teret.
"Ovo je za mene treća oslobađajuća presuda, a ja već 11 godina stojim na mjestu s mojim poginulim kolegama s Kornata, a proglašen sam državnim neprijateljom broj 1. Teško mi je, to su bili moji prijatelji, kumovi, poznanici. Istraga je od samog početka išla samo u smjeru proglašenja mene kao jedinog krivca, kazao je Slavica koji će se konzultirati, dodao je, sa svojim odvjetnikom Čedom Prodanovićem što može reći u izravnim razgovorima koje su tražile televizijske kuće. Mora biti oprezan i zbog obitelji stradalih", napomenuo je Slavica i dodao kako je i dalje u vatrogasnom sustavu i da redovno ide na liječničke preglede. "Unatoč pritisku koji nosim sve ove godine, zdravlje mi je dobro", rekao je Slavica, piše 057info.
Ponovljeno suđenje bivšem glavnom šibenskom vatrogasnom zapovjedniku počelo je u rujnu 2016.. Suđenje je ponovljeno jer je Vrhovni sud ukinuo oslobađajuću presudu iz formalnih razloga. Naime, u sudskom vijeću tijekom prvostupanjskog postupka bilo je troje umjesto petero sudaca.
Slavica je jedini optužen za stradavanje 30. kolovoza 2007. godine kada je pod nikad u potpunosti razjašnjenim okolnostima poginulo 12a vatrogasaca iz JVP-a Šibenik, te DVD-a Tisno i Vodice, dok je jedini preživjeli Frane Lučić zadobio teške tjelesne ozljede.
Bivši vatrogasni zapovjednik Dražen Slavica u intervjuu za Nedjeljni Jutarnji prije 9 godina ispričao je što se događalo kobnoga dana kada se dogodila jedna od najvećih mirnodopskih tragedija u Hrvatskoj.
- Bio je to jedan od onih tipičnih dana u ljetnim mjesecima. Puhala je od jutra jaka južina, što je već samo po sebi rizičan faktor za požare, bili smo pri kraju sezone, već prilično premoreni. Dan ranije buktio je veliki požar na Hvaru, gdje smo i mi poslali dio svoga ljudstva.
Sjećam se točno da smo do tog jutra imali četiristo intervencija u šezdeset dana. Ja kao zapovjednik nisam izravno sudjelovao u svih četiristo intervencija, ali svaka je prošla kroz moju glavu i u svakoj sam, barem u jednome segmentu, morao sudjelovati. To čovjeka sasvim smori. Odmah je počelo s požarom na Kornatu. Ubrzo je planulo i kod Drniša, pa kod Šibenika. No, taj je požar brzo ugašen, a onaj drniški su lokalni vatrogasci uspijevali držati pod kontrolom. Zatim je planulo kod Vodica, i taj se požar vrlo brzo razvijao i prijetio katastrofalnim posljedicama.
No, to su bile okolnosti koje se, ipak, rutinski savladavaju, kao i u tisuće ranijih prilika, sve dok od zapovjednika gašenja u Vodicama, dakle zaobilazno, nismo dobili informaciju da su se vatrogasci na Kornatu našli u teškoj situaciji i da im treba pomoć. Nakon toga je svaka veza bila prekinuta, poklopio se niz nesretnih okolnosti, od nepokrivenosti Kornata mobitelskom vezom do niza drugih o kojima se u ovo vrijeme puno govorilo i pisalo, i dogodilo se ono što se dogodilo.
A šta je to bilo, ja ne mogu reći, jer ne znam. To već, evo skoro dvije godine ponavljam. Pa ljudi, ja sam bio četrdeset milja od mjesta požara, ja samo mogu imati pretpostavke, a nikako sigurna saznanja. Istina je, međutim, i to da su sve naše hipoteze, postavljene u tih prvih pet dana nakon tragedije, opstale do danas i potvrđene su u naknadnim ekspertizama. Nijedna nije pobijena, pričao je tada Slavica.