PRVI PUT CIJELA ISTINA

DRUGA STRANA DELOŽACIJE Kupac kuće obitelji Cvjetković prijavio je merčepovce za ubojstvo obitelji Zec

Ivan Kobaš, odvjetnik Borisa Žibrata, koji je na dražbi kupio kuću, otkriva da je njegov klijent prijavio ratne zločine u Pakračkoj Poljani. Danas obje strane strahuju od deložacija: Cvjetkovići jer će ostati bez doma, a Žibrat jer ga svaki pokušaj stoji tisuću eura
 Ranko Šuvar/CROPIX

Slučaj deveteročlane zagrebačke obitelji Cvjetković, koja već 15 godina vodi sudske sporove pokušavajući zadržati kuću na Bukovcu koja je na dražbi prodana zbog neplaćanja kredita Croatia banci, danima se ne skida sa stranica vodećih medija. No, u pozadini te priče još su dvije, možda i zanimljivije priče koje otkrivaju mnogo o jednom od najdugovječnijih ovršnih postupaka u Hrvatskoj.

Životna ušteđevina

Najprije je zanimljiv Boris Žibrat, čovjek koji je prije pet godina na javnoj dražbi od Croatia banke kupio kuću u Mogilskoj 5. Riječ je o umirovljenom djelatniku Ministarstva obrane čije je djelovanje obavijeno popriličnim velom tajnosti. Tako uopće nije htio razgovarati s novinarima Nedjeljnog Jutarnjeg, no ovlastio je svog odvjetnika Ivana Kobaša da prenese njegove stavove i razjasni njegovu ulogu u slučaju. Kobaš kaže kako je u čitavoj priči žrtva isključivo Žibrat, koji se već pet godina ne može useliti u kuću na koju je potrošio čitavu životnu ušteđevinu.

- Moj klijent kuću je legalno kupio, na javnoj dražbi, jer sada živi u manjoj, neadekvatnoj kućici na Žitnjaku te si je htio osigurati stambeni prostor. Kuća na Bukovcu procijenjena je na 654.305 kuna, a moj klijent kupio ju je za 523.444 kune, kao jedini ponuditelj na dražbi. Mogao je čekati drugu, treću dražbu pa kuću dobiti debelo ispod vrijednosti, no nije to učinio. Uopće nije “dobro prošao”, kako pišu mediji, pogotovo ako se zna da ga svaki pokušaj deložacije košta oko 1000 eura koje mora platiti - kaže Kobaš, dodajući kako je apsurdno da su mediji i “ulica” na strani onih koji ignoriraju sudske odluke i zakone, a protiv čovjeka koji je po zakonu kupio kuću i ostao u situaciji da je “bez novca, bez životne ušteđevne i bez kuće koju je legalno kupio”.

Protekle tri deložacije nisu uspjele jer su se u dvorištu Cvjetkovića utaborili aktivisti i građani, no što će se dalje događati, Kobaš ne želi otkriti. Ipak, dosta mu je, kaže, nefunkcioniranja pravosuđa, ali i potpuno iskrivljene medijske slike o slučaju, jer je Žibrat u medijskim izvještajima označen kao glavni negativac. Oko njega su se počele ispredati i različite priče dvojbene točnosti. Tako je i do nas dospjela informacija kako je Boris Žibrat bio dio zloglasne postrojbe Tomislava Merčepa, takozvanih merčepovaca, odgovornih za neke od najgnjusnijih zločina devedesetih, poput ubojstva obitelji Zec, i zločine počinjene u Pakračkoj Poljani.

Intenzivan progon

- A moj klijent ne da nije merčepovac, nego je prvi koji je njih prijavio. Boris Žibrat 1991. se priključio Domovinskom ratu kao dragovoljac i vrlo brzo prešao u sastav Vojne policije, a 1993. počeo je raditi u kriminalističkom odjelu Vojne policije. Upravo je on sastavljao jedno od prvih izvješća, kao vojni inspektor, u slučaju ubojstva obitelji Zec te podnosnio prijave protiv merčepovaca - kaže Žibratov odvjetnik.

Informacija je vrlo neobična. Uvidom u arhivu Globusa, koji se devedesetih najviše i najdetaljnije bavio Tomislavom Merčepom, razvidno je da su istragu u slučaju Zec vodili pripadnici MUP-a, dakle civilne, a ne vojne policije. Ime Borisa Žibrata baš se nigdje ne spominje u tim arhivskim materijalima. Moguće je jedino da je Žibrat bio pripadnik tajne skupine sačinjene od pripadnika više službi koja je sastavljala famozan dokument nazvan “Informacija”, na temelju koje se kasnije krenulo u intenzivniji progon Merčepovih ljudi.

Druga glasina koja se proteklih dana počela širiti Zagrebom jest ona o Žibratu kao o jednom od prvih članova pokreta Živi zid, čiji aktivisti sprečavaju deložaciju iz Mogilske. Koliko bi god to bilo tragikomično, čini se da nije istina. Kobaš kaže kako njegov klijent nikada nije bio član ni jedne stranke, udruge ili organizacije. A da nije član Živog zida te da to nikada nije ni bio, potvrdio nam je, nakon provjere, Ivan Vilibor Sinčić, kandidat Živog zida za predsjednika države na nedavnim izborima.

- Odlučio sam istupiti jer sam vidio da se sa svim pričama šteti pravima mog klijenta. Sud ulice nikad nije dobra stvar, a pogotovo je loša stvar kada se vrši politički pritisak na pravosudnu vlast, što bi trebalo biti nedopustivo u demokratskoj zemlji. Ipak, saborski zastupnik Furio Radin otvoreno napada sud, a čuo sam da je i eurozastupnica Marijana Petir govorila protiv deložacije. To je apsurdno, ti ljudi pozivaju na kršenje zakona vlastite države - kaže Žibratov odvjetnik Kobaš.

Pitamo ga kako Žibrat na sve gleda s ljudske, moralne strane te je li se s obitelji Cvjetković pokušao što dogovoriti.

- Ne razumijem zašto bi se on s njima išta trebao dogovoriti. U tom je slučaju samo jedna stvar važna - ti ljudi žive u tuđoj kući i ne žele se iseliti. Gospodin Žibrat osjeća se užasno jer je doveden u ovakvu situaciju da se ne poštuju njegova prava. Uostalom, zar bi svaki vlasnik stana trebao dopustiti svom podstanaru da ostane u njegovoj kući koliko hoće, iako ne može platiti? Gdje je tu pravda? - pita Kobaš.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. svibanj 2024 12:15