Za zaposlenike HEP-a, po svemu sudeći, kriza u državi ne postoji. Od 1. listopada dobili su novi Kolektivni ugovor kojim im je nova Uprava na čelu s Pericom Jukićem zajamčila brojna materijalna prava i pogodnosti kakve mnogi drugi zaposleni, uključujući i njihove kolege iz državne uprave, a pogotovo zaposleni u privatnom sektoru, mogu samo sanjati.
Ostala im sva prava
Prema novom Kolektivnom ugovoru, oko 11 tisuća zaposlenih u HEP grupi imat će pravo na - regres za godišnji, uskrsnicu, dar za dijete, naknadu za topli obrok. A osim dodatka na ukupni staž radnicima HEP-a zagarantiran je i dodatak na plaću za neprekidni radni staž u toj kompaniji od 0,15 posto po godini staža, tzv. nagrada za vjernost. Osim svih navedenih materijalnih prava koje je Uprava dala radnicima, KU se obvezao i da će, ako budu dobri poslovni rezultati, zaposleni dobiti i stimulativni dodatak na plaću koji bi se isplaćivao na temelju godišnje mase za plaće.
Sva ta prava radnicima HEP-a zajamčena su do 30. lipnja 2016. godine, jer je na taj rok ugovor sklopljen, a osim toga njime je jasno propisano da se - ne može otkazati prije isteka roka.
I ne samo to - novi predsjednik Uprave HEP-a i 14 njegovih kolega, direktora ostalih poduzeća iz grupe, u novi KU su uglavili i odredbu da se materijalna prava zaposlenih mogu i povećati odnosno dodati nova poput rekreacije za radnike, osiguranje, stipendiranje djece... Osim toga zaposlenicima HEP-a zagarantirana su sva prava iz KU i u slučaju da se dijelovi HEP-a privatiziraju. U tom slučaju bi se i na radnike u toj novoj tvrtki primjenjivala sva prava iz ovog KU dok se ne sklopi novi, a najdulje godinu dana.
Proračunska rupa
Tako dok Milanovićeva Vlada muku muči s ogromnom proračunskom rupom koja bi u 2015. trebala biti 12 milijardi kuna, pa se najavljuje i smanjenje plaća za zaposlene u državnom sektoru, državno poduzeće HEP to kao da se ne tiče. Činjenica je da je HEP u 2013. godini poslovao iznimno dobro pa im je dobit nakon oporezivanja iznosila 1,3 milijarde kuna, a u prvih devet mjeseci ove godine je, prema tvrdnjama njihovih sindikata - 2,3 milijarde kuna. I upravo je to glavni argument Sindikata HEP-a kojim brane ovakav Kolektivni ugovor.
- Nas se ne može uspoređivati s državnim i javnim sektorom. HEP je trgovačko društvo koje je na tržištu, poput Končara i Konzuma, jedino što nam je vlasnik država. I lani i ove godine HEP-ova dobit se mjeri u milijardama kuna. Pa zar radnici HEP-a nisu tome pridonijeli i nisu li zaslužili prava poput toplog obroka i prijevoza?! Pet mjeseci smo imali Pravilnik i nikakva prava. A iz HEP-a je otišlo 1800 ljudi i nitko nije ni trepnuo - u dahu će reći predsjednik Hrvatskog elektrogospodarskog sindikata Dubravko Čorak koji zastupa oko 7 tisuća radnika HEP-a.
Čorak nije zabrinut za reakcije iz Vlade koja je početkom prošle godine dala naputak da se prava iz kolektivnih ugovora režu i u javnim tvrtkama.
- Ne zanimaju me ni Milanović ni Vrdoljak. Ako Vlada misli da nemamo pravo na ovakav Kolektivni, neka ga raskine! - odlučno poručuje Čorak. Podsjeća međutim da je njihov KU raskinula Račanova Vlada, zbog čega su podnijeli sudsku tužbu i dobili spor.
Ogorčeni kolege
Novi rastrošan Kolektivni ugovor HEP-a već je naišao na oštre kritike i to od kolega iz drugih sindikata. Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika (SDLSN) upozorava kako sada ono “što Vlada i ministri ukidaju u javnim i državnim službama, od Vlade imenovani direktori ugovaraju u državnim tvrtkama”.
- Dodaci na plaću za neprekidni staž i dodaci na prehranu radnika prava su koja je Vlada silom zakona i pregovaračke batine uskratila zaposlenima u javnoj upravi i istovremeno planira nova smanjenja plaća u slučaju da joj ne pođe za rukom uštedjeti dodatnih 650 milijuna kuna kroz smanjenje broja zaposlenih i racionalizaciju poslovanja, što joj u pravilu ne polazi za rukom - naglašava glavni tajnik SDLSN-a Siniša Kuhar koji smatra da ovakva situacija ukazuje na nepostojanje politike plaća u javnom sektoru, odnosno mehanizma kojim bi se one uskladile na dulji rok.
- Stoga svatko tko radi u javnoj službi i državnom tijelu ima puno pravo zapitati se zašto je njemu država maćeha, a ne manje vrijednim radnicima HEP-a brižna majka sina jedinca - slikovito opisuje Kuhar. HEP-ovi sindikati imaju odgovor za kolege u državnom sektoru.
- Briga me za državne sindikate. Napadaju nas jer nisu sposobni na isti način zaštiti svoje članove - kaže Čorak.
Osiguran im je i dar za djecu te uskrsnica
- regres za godišnji: 2500 kuna neto
- uskrsnica: 400 kuna bon ili dar u naravi
- nagrada za dugogodišnji rad: od 1500 (za 10 godina) do 5500 kn (za 45 godina staža u HEP-u)
- dodatak za radni staž kod poslodavca: 0,15 posto za po godini staža
- dodatak na ukupni staž: 0,5 posto po godini staža
- stimulativni dodatak (prema ostvarenim rezultatima HEP-a): sredstva za to iznose do 0,65 posto od ukupne mase za plaće
- poklon za djecu za Božić: 600 kuna (novac ili bon)
- potpora za rođenje djeteta: 3326 kuna
- dobrovoljni mirovinski fond HEP-a: svakome članu jednokratno 400 kuna plus godišnji poticaj od 15 posto na uplaćeni doprinos godišnje, do maksimalno 740 kuna
- otpremnina: 60 posto bruto plaće po godini staža
- dodatak na prehranu: 0,92 bodova po satu (vrijedost boda 7,14 kn bruto)
Komentar Mladena Plešea: Država pala pred ucjenom
Ucjene sindikata Hrvatske elektroprivrede da će, ako se ne potpiše kolektivni ugovor, štrajkati, što bi moglo dovesti do problema s opskrbom struje jer će, kako su još ranije najavili, polako, bez žurbe procjenjivati kada će pristupiti otklanjanju kvarova, odazivati se na pripravnost i prekovremeni rad, očito su pred zimske hladnoće uplašile Upravu i Vladu. Pa su pristali na uvjete koji su ostalim tvrtkama u državi apsolutno nezamislivi. I koji će izazvati ogorčenje u javnosti. HEP je neracionalan mastodont pod kontrolom HNS-a i ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka koji bezobzirno guta novac građana, u kojemu se krši zakon o javnoj nabavi, gdje je državna revizija utvrdila da je samo na projektu HE Ombla koji nije realiziran, potrošeno 28,7 milijuna kuna.
Ali unatoč tome HEP-ovi sindikalisti toliko su se obahatili da u vrijeme kada svaki pojedinac, obitelj, tvrtka, država, maksimalno štede da bi smanjili troškove i dugove te preživjeli kao zajednica, dijele lekcije i optužuju druge sindikate da su sami krivi što se i oni nisu uspjeli izboriti za bolje uvjete. I pritom im ne pada na pamet postaviti pitanje što bi se dogodilo s gospodarstvom i financijama kada bi se svi, ne mareći za dugogodišnju krizu, ponašali tako bezobzirno i ucjenjivački.