Najavu kako je EK objavila da strategija "Od polja do stola" ima središnje mjesto u provedbi Zelenog plana smo analizirali s Tugomirom Majdakom, državnim tajnikom u Ministarstvu poljoprivrede koji je i radio na tim inicijativama u EU.
Novost je da strategija "usmjerava pažnju budućih nacionalnih politika na održivu i efikasniju poljoprivredu i proizvodnju hrane, uz poseban naglasak na prehrambene sustave te pojačanu brigu o klimi, okolišu i zdravlju" već je dočekana kod domaćih udruga kao neodrživa jer hrvatska poljoprivreda zaostaje za nekoliko ciklusa ulaganja u konvencionalnu proizvodnju i zato nije konkurentna.
- Upravo u tome je naša prilika. Sada više nego ikad dolazi do izražaja dodana vrijednost hrane te će se tražiti proizvodnja i finalna prerada u blizini mjesta potrošnje, kao i uređeni i transparentni odnosi u lancu opskrbe hranom. Naša aktualna poljoprivredna nekonkurentnost i neproduktivnost, ali i izražena pozitivna bioraznolikost prema ovim navodima smatrat će se pozitivnom. No, baš iz ovih pozitivnih i negativnih obilježja naše poljoprivrede ne smijemo uletjeti u zamku i dokazivati kako je potrebno još više naglasiti okolišnu dimenziju na štetu proizvodnje hrane i našeg određenja za povećanjem samodostatnosti u strateškim poljoprivrednim proizvodima, kaže Majdak.
On smatra da predloženi prijedlog smanjenja upotrebe i rizika od pesticida za 50%, smanjenje upotrebe gnojiva za 20%, smanjenje prodaje antimikrobnih sredstava za životinje iz uzgoja i akvakulturu za 50% te podizanje razine ekološke poljoprivrede na 25% poljoprivrednih zemljišta, ne treba gledati isključivo kroz prizmu ugroze ambicija hrvatske poljoprivredne proizvodnje.
- Prilika je ovo da u budućem razdoblju provedemo regionalizaciju poljoprivrede i iskoristimo posebnosti panonskog područja s jedne strane te planinskog, mediteranskog dijela s druge strane, uz pomoć naše agronomske struke, te da sada konačno pametno ciljamo i programiramo proizvodnju hrane - zaključuje Majdak.
