KORISNE UPUTE

Dubrovačka pedagoginja: Pet savjeta za uspješnije učenje i pet najčešćih roditeljskih pogrešaka

‘Kada dijete nauči učiti, škola postaje lakša, a samopouzdanje raste‘, kaže pedagoginja Mira Šejtanić

Piše:

Silvia Rudinović/Dubrovački vjesnik

Objavljeno: 12. ožujka 2026. 19:00

Mira Šejtanić

Cropix

Hrvatske su škole idealne za štrebere. Rečenica koju je znanstvenik Boris Jokić izgovorio prije deset godina, nažalost, i danas vrijedi. Sve ostalo se u tih deset godina promijenilo. Učenicima koji danas odrastaju u digitalnom svijetu, možda više nego prije, trebaju savjeti kako se nositi s postojećim obrazovnim sustavom, piše Dubrovački vjesnik.

Školska pedagoginja Mira Šejtanić kaže kako, u razgovoru s učenicima i roditeljima, često čuje isto pitanje: kako pomoći djetetu da lakše uči?

- To je kompleksan problem kojemu je potrebno prići oprezno, korak po korak. Jasno je da mnogi učenici ulažu trud, ali im gradivo ipak djeluje teško i nerazumljivo. S druge strane, roditelji žele pomoći, ali ponekad nisu sigurni na koji način to učiniti. Kao pedagoginja u osnovnoj školi, svakodnevno se susrećem s različitim situacijama. Ima tu situacija kada dijete ne zna započeti učenje, pa do toga da su tu roditelji koji žele pomoći, ali iz dobre namjere ponekad naprave pogreške. I roditeljima i učenicima napominjem kako učenje nije samo pamćenje činjenica. Učenje je zapravo vještina koja se razvija. Smatram da, kada dijete nauči učiti, škola postaje lakša, a samopouzdanje raste. Važno je naglasiti da pružanje pomoći djetetu ne znači da zadatak napravimo umjesto njega. Pomoć znači da dijete usmjeravamo, postavljamo pitanja i zajedno razmišljamo o rješenju. Na taj način dijete uči kako doći do zaključka, razvija samostalnost i vjeru u vlastite sposobnosti – kaže Mira Šejtanić.

Pedagoginja dubrovačke škole navodi i objašnjava pet savjeta za učinkovitije učenje:

1. Učiti redovito, a ne samo prije testa

Djeci je puno lakše kada svaki dan ponove dio gradiva. Već 15 do 20 minuta ponavljanja dnevno može napraviti veliku razliku i smanjiti stres prije ispita. Na taj savjet često dobivam odgovor da djeca, uz puno izvanškolskih obaveza, ne stižu pa je moje pitanje na koliko to sportova idu djeca? Mišljena sam da svaki učenik, bilo u osnovnoj ili srednjoj školi, ima u danu barem 45 minuta koje bi aktivno trebalo posvetiti školi. Kada se jednom aktivno krene, onda sve ide lakše.

2. Pisati kratke bilješke i izdvojiti najvažnije

Umjesto da pokušavaju zapamtiti cijelu stranicu teksta, učenici mogu podcrtati ključne riječi ili napraviti kratki sažetak. Učenje s razumijevanjem još uvijek je “in” i prijeko potrebno. Kada dijete samo napiše bilješku, gradivo se lakše pamti. Samim tim, kada se izdvoje najvažnije činjenice, kreće slijedeći savjet.

3. Učiti naglas i pokušati objasniti gradivo drugome

Ako učenik može roditelju ili prijatelju objasniti ono što je naučio, to znači da je gradivo zaista razumio. Na ovaj savjet roditelji često naglašavaju njihove poslovne obveze, umor, iscrpljenost te zapravo sveprisutan nedostatak vremena. Razumijem da su vremena izazovna. Međutim, ponekad je dovoljno i nekoliko minuta, kratko poslušati dijete dok objašnjava što je naučilo ili mu postaviti jedno ili dva pitanja. Takvi mali trenuci pažnje mogu djetetu puno značiti jer dobiva priliku ponoviti gradivo, ali i osjetiti podršku i interes roditelja za njegov trud. Ovdje jako puno pomaže izrada umnih mapa. Kroz praksu, često puta s učenicima učim na koji način napraviti ispravnu umnu mapu kako bi mogli sami sebe zainteresirati za učenje.

4. Učiti u mirnom prostoru

Za učenje je važna koncentracija. Televizija, mobitel ili stalni prekidi otežavaju pamćenje i razumijevanje. Najbolje bi bilo da djeca u sobi u kojoj uče nemaju televizor, mobitele da ostavljaju u nekoj “zajedničkoj prostoriji” te da sami sebe “nagrade” s korištenjem istog nakon što uspiju savladati gradivo.

5. Praviti kratke pauze

Nakon 30 do 40 minuta učenja dobro je napraviti kratku pauzu. Mozak se tada ima vremena „odmoriti“, a dijete se lakše ponovno usredotoči. Također, super stvar je možda obiteljski pratiti neke kvizove na TV-u. Na taj način možemo zapamtiti puno činjenica, novih informacija, a na kraju i ispitati sebe koliko zapravo znamo. Napraviti neku vrstu “natjecanja”. Tko će više točnih odgovora znati, pa zašto ne, i “pogoditi”.

Pedagoginja OŠ Lapad uz ove savjete navodi i pogreške koje roditelji često nesvjesno rade. Dobre namjere djeci nekad ne pomažu, nego im otežavaju. Ove je pogreške sugovornica izdvojila kao najčešće koje uočava u radu s djecom:

1. Roditelji rade zadatke umjesto djeteta

Kada roditelj napiše zadaću ili riješi zadatak umjesto djeteta, dijete dobije rješenje, ali ne nauči kako do njega doći. Znam da je jednostavnije odmah doći do odgovora, ali domaći rad je tu s razlogom. Da se dijete “preispita” što je usvojilo, a što nije. Na kraju krajeva, s današnjom tehnologijom, i oni sami mogu doći do točnog odgovora. Samo ih treba uputiti na koji način istraživati.

2. Roditelji čitaju lektiru umjesto djeteta

Često roditelji kažu kako su tekstovi iz lektire preteški ili sadrže riječi koje djeca ne razumiju pa zato oni čitaju knjigu umjesto njih. Međutim, mnogo je korisnije da dijete samo čita tekst. Ukoliko naiđe na riječ koju ne razumije, može je zapisati na papir. Nakon toga roditelj može objasniti značenje tih riječi. Na taj način dijete razvija rječnik, razumijevanje i samostalnost.

3. Prevelik pritisak zbog ocjena

Ako se stalno govori samo o ocjenama, djeca počinju učiti iz straha. Mnogo je važnije razviti naviku učenja i razumijevanje gradiva. Ocjene su važne radi upisa u srednju školu. Za državnu maturu opet se vraćamo na znanje.

4. Uspoređivanje s drugom djecom

Svako dijete ima svoj tempo učenja. Usporedbe s drugima često smanjuju samopouzdanje. Kao roditelji moramo shvatiti da su djeca individue. Mislim da će se složiti roditelji koji imaju više od jednog djeteta, da nije svako u isto vrijeme skinulo pelene, progovorilo niti prohodalo. Tako je i s učenjem. Svatko se prilagođava svome tempu rada. Mi smo tu kao lagani povjetarac da im pušemo u mlada jedra.

5. Nedostatak rutine

Djeci je lakše učiti kada imaju raspored – vrijeme za učenje, igru i odmor. Tu bi svakako naglasila ulogu roditelja koji moraju postavljati jasne granice. Dakle, činjenica je da djeca vole pravila i vole granice. Samo ne znam koliko smo mi, roditelji, dosljedni u istima – kaže Šejtanić i poručuje: „Za sami kraj, istaknula bih kako djeca nikako ne trebaju biti savršenstvo. Trebaju podršku, razumijevanje i strpljenje. Kada dijete naučiti kako učiti, kada ima podršku roditelja, te kada su škola i obitelj u partnerskom odnosu, sve ide na bolje - poručuje sugovornica”, piše Dubrovački vjesnik.

Zabrana mobitela: hoće li to riješiti problem?

Od ožujka 2026. godine na snagu je stupio novi pravilnik o pedagoškim mjerama u školama. - Njegov cilj nije samo sankcioniranje neprimjerenog ponašanja, nego prije svega odgojno djelovanje i prevencija. U tom kontekstu, sve se više govori i o ograničavanju korištenja mobitela u školama i tijekom nastave. Međutim, važno je naglasiti da mobitel sam po sebi nije nužno nešto loše. Kao i svaki alat, važno je kako ga koristimo. Djeca danas odrastaju u digitalnom svijetu i potpuno izbjegavanje tehnologije nije realno ni potrebno – kaže pedagoginja Mira Šejtanić.

Umjesto demoniziranja mobitela, djecu bi trebalo naučiti pravilnom i odgovornom korištenju tehnologije. Nije to lak zadatak kad ni odrasli u tome nisu na razini zadatka. Pedagoginja ističe da mobitel može biti koristan alat za učenje – kroz obrazovne aplikacije, istraživanje informacija, snimanje bilješki, učenje stranih jezika ili rješavanje školskih zadataka. Problem nastaje kada se koristi isključivo za igrice, društvene mreže i skrolanje bezvrijednih sadržaja.

- Upravo zato je važna prevencija i usmjeravanje djece – naučiti ih kako tehnologiju koristiti pametno i odgovorno. Možemo to usporediti i s jednim jednostavnim primjerom iz svakodnevnog života. Prije nego što je izumljena perilica rublja, ljudi su rublje otkuhavali u velikim loncima i prali ga u potocima ili na rukama. To je bio težak i dugotrajan posao. Danas imamo perilice koje nam olakšavaju život. To, naravno, ne znači da je nekada bilo bolje ili da bi se trebali vratiti pranju rublja u potoku. Razlika je u tome što smo naučili koristiti novi alat koji nam je olakšao svakodnevni život. Isto je i s mobitelima. Tehnologija sama po sebi nije problem – važno je kako je koristimo i kakve navike razvijamo. Kada se korištenje mobitela u školi ograniči, učenici često više vremena provode u razgovoru, igri i druženju. Tada se razvijaju socijalne vještine, suradnja i osjećaj pripadnosti skupini, a djeca češće provode vrijeme u igri na otvorenom. Upravo zato je važno djecu učiti ravnoteži – koristiti tehnologiju kada nam pomaže, ali znati je i ostaviti po strani kada je vrijeme za učenje, igru i druženje. Kada djeca tijekom odmora ne koriste mobitele, primjećuju se brojne pozitivne promjene. Djeca nam postaju kreativnija, maštovitija, razgovaraju, druže se. Ono najvažnije, razvijaju socijalne vještine koje su im potrebne za život – poručuje Mira Šejtanić.