Na prvom katu ruševne kuće, bez priključka za struju i vodu, u hrpi smeća punog štakora, u srcu zagrebačkog Trnja, Đurđa sjedi na kauču s jeftinom plastičnom krunicom u ruci.
I svake večeri u tom kutu hladne, pljesnive sobe s urušenim stropom postavlja si isto pitanje.
Kako sam ja završila u ovom paklu?
Imala sam sve, kaže mi, supruga i četvero djece, obiteljsko imanje, brata i sestru, radila kao krojačica, putovala, učila francuski.
Danas, sa 69 godina na leđima, ono što posjeduje stane joj u maleni dječji ruksak vječno obješen na lijevom ramenu, i dvije plastične vrećice u desnoj ruci.
Osobna i zdravstvena iskaznica, iskaznica pučke kuhinje i nešto sitnog novca u novčaniku. Prastari mobitel, par narukvica pokupljenih u smeću i jedna krunica. Dvije, tri majice, jakna...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....