Prvog dana Nove godine 20-ak bivših lučkih radnika koji žive u zgradama na Trgu kralja Tomislava u Pločama moglo bi završiti na ulici. Baš tada istječe rok u kojem se kao korisnici lučkih stanova u Pločama moraju izjasniti prihvaćaju li ponudu za otkup tih stanova po komercijalnim uvjetima, koje im je ponudila aktualna uprava Luke Ploče d.d., ili će život nastaviti kao beskućnici o kojima će brigu nastaviti voditi Centar za socijalnu skrb.
- Ne znam ni kud ću ni što ću. Očajna sam - kaže nam Lorita Ostojić, jedna od nesretnih stanara lučkih stanova koji ove godine dočekuju najgori Božić u životu. Strah i neizvjesnost vidi im se u očima. Dočekali su nas u petak ujutro u središtu Ploča, raspoređeni u dvije grupe kako bi zadovoljili mjere.
- Gutamo normabele k'o bombone. Ne jedemo, ne pijemo, ne spavamo. Život nam se pretvorio u pakao - govore nam bivši radnici, od kojih neki imaju i 40 godina staža u Luci.
Neki su otkup dobili
Riječ je uglavnom o stanovima od 30 do 50 kvadrata. Nije to, kažu, nikakav luksuz, nego nužni krov nad glavom. Velik broj stanova je i derutan izvana i iznutra, ali jedini je topli dom za 20-ak ogorčenih Pločana, koji nemaju novca za otkup, pa će, prema svemu sudeći, završiti na ulici u jeku pandemije koronavirusa.
- Što nam preostaje nego da postavimo šator nasred Ploča i u njemu živimo - rezolutna je Milena Ilić.
Ona, kao i njezini susjedi, traži da im se omogući otkup stanova u kojima žive od 1994. po modelu nositelja stanarskog prava, što se primjenjivalo za sve društvene stanove nakon osamostaljenja Hrvatske. Drugim riječima, kada bi im se priznalo nositeljsko stanarsko pravo, stanove bi otkupili za 40-ak tisuća kuna, a ovako im je određena cijena od 800 eura po kvadratu.
Pločani o kojima pišemo već su odavno u mirovini, koju su zaradili radeći na dokovima Luke Ploče. Budući da su penzioneri, nemoguća im je misija otkupiti stanove po komercijalnim uvjetima koje im je ponudila Luka Ploče. Ušteđevine nemaju, kreditno su nesposobni.
Ante Dugandžić ostaje bez stana, a branitelji su bili i on i sin.
- Rukovodioci u Luci su stanove otkupljivali za 20.000, 30.000 kuna, a mi sada moramo iskeširati 60.000 eura. Nama su samo obećavali - bit će, bit će. Pa vidite dokle su nas doveli - ogorčen je Dugandžić, koji traži priznavanje stanarskog prava, a Luka
Ploče ih tretira kao da su bili podstanari u najmu punih 27 godina.
Neki od njih su renovirali stanove, ulažući novac u nekretninu.
- Ja sam u moj stan do sada za različite popravke uložio više od 200.000 kuna, što znači da sam ga već otplatio i pretplatio, a sada hoće da ga još jednom otkupim - ogorčen je Branko Marević.
Novca za kupnju stanova nemaju pa, ako se ne dogodi kakvo čudo, mogu očekivati deložaciju jer će Luka stanove prodavati na tržištu. Gotovo je sigurno da će se kupac naći, ali to neće biti dosadašnji stanari.
Ovaj slučaj nije samo pravno, nego i političko pitanje jer se bivšim radnicima godinama obećavalo da će steći stanarsko pravo i otkup. Svi ističu da su prevareni i ostavljeni. Ljute se i na gradonačelnika Mišu Krstičevića. Ovi Pločani samo žele platiti stanove po cijeni po kojoj su rukovodioci otkupili svoje stanove.
- Izbace li nas iz stanova, život će nam biti uništen - zaključuju.
"Rok je bila 1995."
U priopćenju Luke Ploče stoji kako je "činjenica da je Luka Ploče d.d. nesporni vlasnik 26 stanova na području grada Ploče, a u kojima već dugi niz godina žive radnici i bivši radnici Luke Ploče d.d. i njihove obitelji u svojstvu najmoprimaca (22 stana) ili zaštićenih najmoprimaca (četiri stana)."
Navodi se i da "većina postojećih najmoprimaca (22 od 26) nije imala stanarsko pravo na stanovima koje koristi, a zaštićeni najmoprimci koji su imali stanarsko pravo (četvero od njih 26) nisu pravovremeno dostavili zahtjev za kupnju stana (do 31. prosinca 1995. godine), tako da prodaja stanova prema Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo - nije moguća."
