Pred Hrvatskom je, ako je vjerovati ministrima, najteža godina od završetka Domovinskog rata. Stanje na terenu govori da nisu daleko od istine.
U 2013. ušli smo s gotovo 360.000 nezaposlenih, padom proizvodnje, erozijom životnog standarda, višim cijenama i realno nižim plaćama. Ukratko, četverogodišnjoj recesiji još se ne nazire se kraj iako izgleda da smo dno već dotakli.
Jutarnji je analizirao 12 najvećih strahova s kojima smo ušli u novu godinu i čija bi realizacija za Hrvatsku predstavljala najcrnji scenarij.
Najgore se već dogodilo
Krenimo redom. Za većinu naših sugrađana strah od gubitka posla i svega onoga što slijedi - od naglog rezanja potrošnje, čak i na najosnovnijim stvarima, pa do ovrha - vjerojatno je, sam po sebi, i najgori scenarij koji im može donijeti ova godina. No, problemi, koji će odrediti naše sudbine, mogući su i na makro-planu. Oni se kreću u širokom rasponu od daljnjeg pada kreditnog rejtinga, preko rasta javnoga duga i skupljeg zaduživanja, pa do zazivanja u pomoć svjetskog financijskog policajca. Posebna (mada malo vjerojatna) priča bio bi neulazak u EU u planiranom terminu: tako što srušilo bi i posljednje nade za gospodarski oporavak, pošto se svi Vladini planovi na ovaj ili onaj način temelje na članstvu u EU od 1. srpnja.
Optimizam na kušnji
Vladin optimizam ne dijele nužno i poslovnjaci, koji upozoravaju da mnogi nisu spremni odgovoriti na prejaku europsku konkurenciju. Njima su važnija tržišta zapadnog Balkana od jedinstvenog tržišta EU.
S EU ili bez nje, mine oporavku postavljaju i domaći političari. Pred Hrvatskom su lokalni izbori, zbog kojih bi javna potrošnja mogla odletjeti u nebo, a proklamirano Vladino jedinstvo staviti na kušnju.
Strah od gubitka tržišta u regiji
Iz CEFTA-e, gdje smo dominirali, u EU kao nepoznati
Uđe li Hrvatska bez posebnih problema u EU kako je i planirano, u ovoj godini, oprostit će se od CEFTA-e, regionalnog tržišta slobodne trgovine koje danas uključuje šest zemalja. S obzirom na to da hrvatska poduzeća, posebno prehrambena, u robnoj razmjeni dominiraju CEFTA-om, u mnogo njih uvukao se strah da će se gubitkom tog važnog bescarinskog tržišta suočiti s nepremostivim problemima jer ih s druge strane čekaju moćni europski igrači i ogromno tržište na kojemu su hrvatski proizvodi nepoznati. O svojim strahovima su obavijestili Vladu, zatraživši od nje da hitno pronađe rješenje jer je vremena sve manje.
Strah od skupoće
Inflacija raste zbog skupih energenata i ulaska u EU
Nova poskupljenja u 2013. sasvim su izvjesna. U prilog tome govore kako izmjene u poreznom sustavu, koje su djelomice posljedica usklađivanja s propisima EU, tako i povećanje cijena hrane i energenata na svjetskom tržištu. No, 2013. po tome neće biti izuzetak. Naime, cijene u Hrvatskoj nastavile su rasti i tijekom krize, kada je potrošnja bila vrlo slaba. Tako smo, primjerice, 2011. zaključili s inflacijom od 2,3 posto, dok je u 2012. ona, prema ocjenama analitičara, iznosila oko tri posto. U odnosu na prosjek cijena 2005., cijene na malo u Hrvatskoj potkraj prošle godine bile su za četvrtinu više. Ukratko, Hrvati su navikli na cjenovne šokove.
Državna zaduženost
Javni dug blizu zabranjene granice od 60 posto BDP-a
Država će za sljedeću godinu trebati platiti 15 milijardi kuna glavnice plus kamate, a to će moći vratiti samo novim zaduživanjem. U planu izvršenja proračuna stoji da će se država moći zadužiti nešto iznad 26 milijardi kuna. Pad kreditnog rejtinga neugodno je iznenadio Vladine dužnosnike, čiji se strah od nemogućnosti zaduživanja na inozemnom tržištu za sada pokazao neosnovanim jer se cijena zaduživanja nakon ocjene kreditne agencije nije značajno povećala. Činjenica je da će vrijednost javnog duga u 2013. stići nadomak 60 posto BDP-a, što je linija koja se ne smije prijeći ako je državi cilj što prije se kandidirati za ulazak u eurozonu.
Strah od ostanka izvan granica EU
Bez članstva u Uniji, padamo u ponor recesije
Premda su šanse da se ostvari crni scenarij neulaska Hrvatske u EU 1. srpnja vrlo male, ta mogućnost postoji. Okidač za nešto takvo mogla bi biti, primjerice, odluka Slovenije da do daljnjega odgodi ratifikaciju hrvatskog Pristupnog ugovora. Ostanak izvan EU za Hrvatsku bi imao teške posljedice. Prije svega, našu bi zemlju lišio mogućnosti korištenja izdašnih sredstava iz fondova Unije, a negativno bi se odrazio i na njene izglede da privuče strana ulaganja. Štoviše, bez prevelikog pretjerivanja, mogli bismo reći da bi nam ostanak izvan EU vjerojatno zabio posljednji čavao u recesijski lijes, u kojem tavorimo već pune četiri godine.
Hoćemo li uspjeti privući ulagače
Investicije su jedino bez čega sada ne možemo
Investicije su jedine koje zemlju mogu izvući iz krize - mantra je koju ponavlja svaki političar i ekonomist. Strah od nedolaska investitora, koji su podignuti na pijedestal jedine snage koja može promijeniti mračne gospodarske trendove, toliko se uvukao u svakodnevicu da se u međustranačkim prepucavanjima često upire prstom tražeći krivce za izostanak investicija. Stoga Vladini dužnosnici ponavljaju da će učiniti sve što je u njihovoj moći da privuku što veći broj ulagača koji će biti spremni uložiti koju kunu u Hrvatskoj, gdje je novca sve manje. Problem je, međutim, što ih zasad nema na vidiku u cijeloj regiji.
Strah od MMF-a
Dođe li svjetski policajac, počinju prave reforme
Opasnost od povratka Međunarodnog monetarnog fonda već je godinama jedna od najvećih fobija u Hrvatskoj. Dolasku MMF-a protive se sindikalci, ali i političke elite, koje ne žele da im međunarodni financijski policajac puše za vratom. No, rezanje hrvatskog rejtinga krajem prošle godine Hrvatsku je - htjeli mi to ili ne - gurnulo u pravcu MMF-a. Zagovornici novog aranžmana s tom međunarodnom institucijom tvrde da bi zagrljaj MMF-a državi olakšao zaduživanje i ubrzao strukturne reforme. U svakom slučaju, Hrvatska je u ovoj godini, bez obzira na skori ulazak u Europsku Uniju, bliža MMF-u nego što je to bila lani.
Strah od političke nestabilnosti
Uzdrmana Vlada ubrzala bi put do samog dna
Vlada Zorana Milanovića ima stabilnu većinu u Saboru, no zbivanja koja u posljednje vrijeme tresu Kukuirku koaliciju zabrinjavajuća su. Staru smo godinu ispratili sukobom SDP-a i IDS-a oko nastupa na predstojećim lokalnim izborima u Istri, te distanciranjem HNS-a od uvođenja najavljenog poreza na nekretnine. I dok bi Kukuriku mogao preživjeti izlazak IDS-a iz vladajuće koalicije, s HNS-om bi to išlo puno teže. U svakom slučaju, unutarkoalicijski sukobi prijetnja su stabilnosti Vlade, a nestabilna Vlada za sobom bi mogla povući i novi pad kreditnog rejtinga, što znači i još sporiji izlazak iz recesije.
Strah od blokada i ovrha
Preživljavanje uz pomoć zaštićenih računa
Prema posljednjim podacima Financijske agencije, čak 242 tisuće građana ima blokirane račune, a njihov je ukpan nepodmireni dug premašio 16 milijardi kuna. Podatak je to koji direktno pokazuje kako ekonomska kriza utječe na život u godini u kojoj je uz smanjenje kupovne moći izbrisano i 200.000 radnih mjesta. Stoga je za očekivanje da se u ovoj godini broj blokiranih računa i ovrha neće značajnije smanjivati, zbog čega je strah od ovrha građana opterećenim kreditima i nezaposlenošću više nego opravdan i, na žalost, realan, o čemu mogu svjedočiti mnogi njihovi rođaci i poznanici koji otvaraju zaštićene račune.
Strah od sve manjih primanja
Hrvatske plaće i europske cijene - sve dublji jaz
Neto plaće u prošloj su godini u prosjeku smanjene oko pet posto, zbog čega bi je mnogi najradije što prije zaboravili. Problem je, kako su to neke konzultantske kuće otkrile u svojim istraživanjima, da domaći menadžeri na krizu uglavnom odgovaraju kresanjem troškova, od čega je smanjenje plaća najčešća mjera. Za očekivanje je da i u 2013. godini nastave smanjivati plaće kao odgovor na krizu jer su gotovo svi akteri suglasni da će biti jednako teška. Stoga je strah od smanjenja plaća sasvim realan u državi u kojoj se cijene približavaju prosjeku Europske Unije dok se plaće od toga sve više udaljavaju.
Strah od ostanka bez posla
Galopirajućoj nezaposlenosti nema kraja
Broj nezaposlenih u Hrvatskoj raste iz dana u dan i zasad nema naznaka da bi tome mogao doći kraj. U 2013. ušli smo, pokazuju podaci s burze rada, sa 358.214 nezaposlenih. Ne treba se stoga čuditi prognozama da ćemo proljeće dočekati s oko 400.000 nezaposlenih, posebno ako se uzme u obzir da mnoge naše tvrtke pravo restrukturiranje tek čeka uoči ulaska u EU. Kao i svake godine, vojsku nezaposlenih na trenutke bi trebala smanjiti turistička sezona. Velika očekivanja u sferi povećanja zaposlenosti u Vladi imaju i od najavljenog investicijskog ciklusa, kao i od skorog članstva u EU.
Potrošnja građana na dnu
Radimo za manje plaće, a troškovi života rastu
Sve manje plaće i sve viši troškovi života srušili su osobnu potrošnju na kojoj počiva današnja ekonomija. Prošle godine zabilježen je najveći kvartalni pad potrošnje u posljednje dvije godine. Galopirajuća nezaposlenost i sve manja kupovna moć natjerali su građane da dignu ručnu kočnicu u potrošnji, što zemlju i njezino gospodarstvo tjera da se okreću u začaranom krugu recesije. Kako gotovo svi upozoravaju da će 2013. godina u najmanju ruku biti jednako teška kao i prošla, uz neizostavno zazivanje štednje i pokrivanje samo onim čime se raspolaže, ne treba očekivati nikakve bitne pomake u osobnoj potošnji.
Strah od velike potrošnje države
Građani će još dugo plaćati zbog pada kreditnog rejtinga
Ove se godine u Hrvatskoj održavaju lokalni izbori, koji će biti prvi pravi test popularnosti stranaka. U borbi za glasove hrvatske stranke i lokalni čelnici dosad su se pokazali vrlo darežljivima u trošenju novca poreznih obveznika. Dovoljno je, uostalom, pogledati investicije čije su pokretanje lokalni čelnici čuvali baš za kraj svog mandata. No, u 2013. ni središnja država baš ne planira previše štedjeti, što pokazuje i proračun, koji je državu već stajao kreditnog rejtinga. Građane bi u konačnici moglo stajati i puno više jer će rasipnost političara i njihove (predizborne) dugove još dugo morati otplaćivati.