Na pitanje u kojem se smjeru kreće Rijeka u 21. stoljeću više nema, kao u posljednjih 300 godina, jednoznačnog odgovora. Praktički do jučer rješenje je bilo jednostavno - Rijeka je lučki, industrijski grad, za nju drukčija sudbina ne postoji. Na takav se status gledalo kao na nešto što je zacementirano, samorazumljivo, a to je, na kraju krajeva, i dovelo do toga da je Rijeka postala jedan od gubitnika tranzicije.
Još osamdesetih godina 20. stoljeća postalo je jasno da tvornice s tisućama srednje i nisko kvalificiranih radnika, kao što su Torpedo, Hartera, "Rikard Benčić" ili bakarska Koksara, u riječkom okruženju nemaju budućnost, a da je njihovo umjetno održavanje na životu samo pretapanje iz šupljega u prazno. I brodogradnja je već osamdesetih počela...