Ronioci angažirani na istrazi smrti 20-godišnje Austrijanke Verene Heinz pronašli su u moru kod Malinske, kako smo neslužbeno doznali, odbačeni ronilački uteg o kojem je za Jutarnji govorio Verenin otac Dieter, kao i nogu nesretne djevojke koja joj je amputirana u naletu glisera.
Također, prema neslužbenim informacijama kojima raspolažemo, lokacija na kojoj su pronađeni ovi ključni dokazi udaljena je, procjenjuje se, oko 200 metara od obale.
Riječ je o zoni u kojoj glisiranje nije dozvoljeno jer je granica 300 metara, ali jednako tako, prema tumačenju Lučke kapetanije koje se više puta isticalo, i zoni u kojoj nije dozvoljeno ni kupanje ni ronjenje (osim ako nije organizirano, s voditeljem i brodicom) s obzirom na to da je granica 100 metara od obale. Ta je “tampon-zona”, inače, propisana upravo zbog sigurnosti kupača i ronilaca.
Početak potrage
Riječki lučki kapetan Darko Glažar, pod čijom je ingerencijom istraga ove pomorske nesreće, rekao nam je da ne može komentirati nikakve eventualne nalaze jer je istraga još u tijeku.
- Sve što je vezano uz istragu je tajna i nemam nikakvih komentara - rekao nam je kapetan Glažar.
Policija je dva dana ronila na području nesreće
Četvrtak je bio drugi dan pretrage morskog dna pokrenute nakon što je otac 20-godišnje Austrijanke Verene Heinz u razgovoru za Jutarnji list prozvao institucije za niz propusta. U Malinskoj ispred beach-bara Mul, gdje se prošli tjedan dogodila nesreća u kojoj je smrtno stradala Verena Heinz, na zadatku su bili ronioci-vatrogasci s područja Opatije i Rijeke. Nakon što je Dieter Heinz, koji je i sam udaren u naletu glisera, za naš list iznio podatak da je na mjestu nesreće morao ostati pojas s dva kilograma olova, izdan je nalog za pretragu mogućih lokacija.
Pretraga morskog dna započela je u srijedu nešto poslije 12 sati. Na mjesto očevida izašli su ronioci, policijski inspektori, posada pomorske policije na patrolnom čamcu P-115, državna odvjetnica te lučki kapetan. Nakon prvog zarona, koji je trajao nešto manje od jednog sata, četiri ronioca izašla su praznih ruku. Naravno da su na plaži izazivali nedoumicu, a tek su poneki znali pravi razlog njihovih urona. Oni su pak imali puno savjeta koje su mrmljali ispod glasa: pa zašto rone tamo, pa gliser je dolazio iz Njivica, to je na drugoj strani; ma bila je nevera nekidan, ‘ko zna di je to odnijelo, trebali su odmah pretraživati, a ne nakon osam dana...
Potraga za svjedocima
Neslužbeno smo saznali da osim sudionika nesreće, koji imaju oprečne izjave o mjestu nesreće, postoje i vjerodostojni svjedoci; oni pak spominju treću lokaciju na kojoj se nesreća dogodila. Naravno, svaka se od tih lokacija pomno pretražuje. Pri drugom zaronu u sklopu pretrage signalna je bova pomaknuta gotovo ispred označenog prilaza za plovila na rivu. Ronioci su ponovno krenuli u potragu, a na površinu su izašli već nakon 30 minuta.
Glavna meta potrage bio je uteg. Policajci su nam objasnili da takav dokaz - zbog proteka vremena i ostalih okolnosti - nije nužno vjerodostojan, ali će im svakako pomoći.
Reporteri u moru
Policajce smo obavijestili da namjeravamo zaroniti i pretražiti teren. Kada smo im objasnili da smo svjesni da ne smijemo dirati dokaze, da ćemo ih u slučaju pronalaska samo fotografirati, izmjeriti dubinu i udaljenost od kopna, prihvatili su pomoć i rekli da bismo im takvim postupkom jako pomogli, ali da budemo vrlo oprezni jer je to ipak mjesto nesreće. Valja napomenuti da je tijekom tog drugog zarona manje plovilo prišlo ronilačkoj bovi na manje od 20 metara i udaljilo se tek na intervenciju patrolnog čamca. Nekoliko minuta kasnije još je jedna barka prišla bovi, ali je već na zvučni signal policije skiper korigirao putanju.
Očito je da educiranost o značaju ronilačkih bova nije najbolja. Po dolasku na obalu lučki je kapetan obavijestio inspektore da je u drugom zaronu pretražena dubina od 14 do 18 metara te da će se potraga nastaviti u petak. Za razliku od policijskih inspektora, lučki kapetan, ronioci i posada broda nisu bili spremni ni za kakvu komunikaciju. To je bilo vrlo čudno jer su čak i kolege ronioci s kojima se tim Jutarnjeg lista privatno poznaje okretali glave, zavijeni u zavjet šutnje, jedva da su nevoljko i pozdravili.
Takvo ponašanje u ronilačkom svijetu nije uobičajeno. Tim Jutarnjeg lista sastavljen od triju članova u vodi te jednog na kopnu krenuo je u zaron dvije minute prije sedam sati. Vidljivost je bila vrlo dobra, više od 10 metara. Pretraživalo se u cikličkim krugovima na dubini od 13 do 24 metra. Tlo na dubini koju smo pretraživali blago pada, pa je kvadratura pregledanog terena vrlo velika, sigurno više stotina metara. Tlo je bilo pješčano i ne pretjerano zahtjevno za pretragu. U potrazi je upotrijebljen sigurnosni konop koji je konstantno držao udaljenost između ronioca.
Očevici u šoku
Najveći su problem bili trpovi crne boje. Kako smo saznali od gospodina Heinza, odbačeno olovo bilo je gumirano crnom gumom, pa je svaki trp bio potencijalni predmet interesa. Na dnu smo pronašli više disalica, maski, boca, čaša, naočala, ali sve su bile obrasle morskom florom i faunom i očito su tu duže vrijeme. Prosječna temperatura mora na toj je dubini 17 Celzijusa, a prosječna dubina cijelog zarona bila je 14 metara. Pred kraj zarona upotrijebljene su i vrlo jake podvodne lampe kojima je tim bio opremljen, ali ni to nije pomoglo.
Završetak zarona bio u je 20.17. Naša pretraga od 79 minuta, kao i prethodne, nažalost, nije urodila plodom. Nakon što smo izronili, u beach-baru Mul osoblje, ali i gosti, raspitivali su se o slučaju: što smo našli, koliko će to još trajati i sl. Očito je svima ovakva situacija velik uteg, a onima koji su vidjeli beživotno tijelo mlade Austrijanke na zadnjoj platformi glisera i neizbrisiva trauma o kojoj ne žele razgovarati.