Prošla je godina dana od formiranja Vlade. Može li se na osnovi dosadašnjih rezultata računati da će ova Vlada izgurati mandat do kraja?
- Dobili smo povjerenje građana za mandat od četiri godine. To je redovan ustavni period u kojem smo zacrtali određeni plan i program. Iza nas je prva godina u kojoj ocjene doživljavamo kao prolazno vrijeme. Radimo posao, a što će biti nakon toga, reći će birači. S tim što u svakom trenutku nastojimo slušati građane. Slušati ih, ali opet voditi ovu zemlju. Dakle, ne samo slijediti neke instinkte nego i voditi zemlju. Put nije po sredini. Da je tako, svi bi vozili državnim autopilotom.
Možete li pojasniti svoju izjavu da ništa niste obećavali u izbornoj kampanji. Znači li to da ubuduće nema nikakvih obećanja ili Vlada bez obećanja zapravo znači i Vlada bez obaveza?
- Nismo obećavali bajke. Bili smo realni i trezveni, i to je smisao moje izjave.
Obećanja i obaveze
No, Vlada bez obećanja zapravo priziva i Vladu bez obaveza?
- To nitko nikada nije rekao. U državu se uvodi red. Na mnogim poljima. Kriza je velika, najveći ekonomski umovi i najveće države nemaju jedinstvenu formulu rasta. Mi nemamo rasta i vjerujemo da ćemo ga u sljedećoj godini pokrenuti. Države oko nas, izgleda, neće uopće. Prognoze za Hrvatsku su skromne, a za ostale još lošije. Ali, rekao sam - nema izgovora i izvlačenja na druge.
Kako biste sumirali prvu godinu: BDP pada svaki kvartal, srušen je kreditni rejting, pada industrijska prozvodnja, raste nezaposlenost...
- Kao tešku godinu u koju smo uvodili reda. I to smo obećali: govorili smo o redu i radu. Ovo s redom je lakše. Svi bi htjeli promjene, ali kada se u bilo koju promjenu na bilo kojem području krene, mnogi pružaju otpor. S radom je teže. Manji je problem nezaposlenih koji možemo definirati ovako ili onako.
Kako je to “manji problem s nezaposlenima”?
- Što je nezaposlena osoba - je li to onaj tko je na Zavodu za zapošljavanje ili onaj tko aktivno traži posao i preuzeo bi ga sutra. To onda nisu iste brojke, iako su i jedne i druge indikativne. Ali nisu presudne. Presudan je mali broj ljudi koji uopće radi. Premalo ljudi u Hrvatskoj uopće radi.
No, svi tvrde da ste umanjili probleme i precijenili mogućnosti svoje Vlade?
- Mandat traje četiri godine i ja tako živim i radim. A neke projekcije gledate i za više od četiri godine, bili na vlasti ili ne. Ovo što radimo u fiskalnom sektoru i općenito u funkcioniranju države, u sektoru pravosuđa, stvari su koje bi trebale davati učinka na duže razdoblje.
Recite mi onda što biste uzeli u obzir kao svoje najveće postignuće u ovoj prvoj godini mandata?
- Više reda i, vjerujem, veće povjerenje u institucije. Naravno, nikome ne možete utjerati taj osjećaj. To je ono što ja osjećam i što mogu dokumentirati.
Nezadovoljni premijer
U čemu ste podbacili?
- Recite vi.
Dramatičan pad BDP-a, egzodus stranih investicija...
- Ja sam nezadovoljan. Tko može biti zadovoljan padom BDP-a od skoro minus 2 posto. Investicija će biti u godinama koje dolaze. Pitanje je hoće li one kao takve biti dovoljne da podignu povjerenje, polet, veću potrošnju građana, građevinarstvo... Uspjeh polazi od toga da li vas građani i investitori vide kao stabilnu i uređenu državu.
A onda nam S&P sruši rejting...
- Kad su nam podignuli rejting, rekao sam: “bez euforije, jer nam ga sutra mogu srušiti”. Kad nam ga je jedna agencija smanjila i dala negativan predznak, rekao sam “bez panike, jer to je samo mišljenje jedne agencije”. Agencije razmišljaju na svoj način, njihovi nalazi su frustrirajući i za najveće države na svijetu. A sindikati razmišljaju na svoj način. Mi smo u sredini, ali, na žalost, ne na autopilotu, da kažemo ovo je geometrijska sredina i tuda vozimo. To nije jamstvo uspjeha.
Dobro, ali i sami ste tvrdili da je zemlja u izvanrednim okolnostima, a kad padne rejting, kažete da nema panike. Dojam je u javnosti da se Vlada ponaša kao da je situacija redovna, da nema ni depresije, ni recesije...
- Je li to dojam javnosti ili vaš dojam? Jer mi se tako ne ponašamo. Ni u jednom trenutku nismo pokazali euforiju, ne zamagljujemo sliku stvarnosti. Želimo biti odgovorni i realni pred javnošću. Ponekad uspijevamo u tome, a ponekad i ne.
Kad uzmemo u obzir činjenicu da se dva koalicijska partnera ne mogu dogovoriti o uvođenju poreza na imovinu, što mislite da ljudi kažu?
- To samo govori da se Vlada bavi problemima. Da se o njima razgovara i promišlja, da se donose odluke i da o nekim stvarima treba razgovarati i usuglašavati se.
HNS je rekao da se ne promišlja o tim stvarima...
- To baš nije istina.
Što je istina?
- Istina je ono što ćemo na kraju odlučiti. To je prvi prijepor u okviru Vlade u godinu dana.
Meni se čini kao veliki prijepor...
- Nije velik, ali je prijepor. To je koncepcijska razlika.
Kako koncepcijska, kad je glavni strateg HNS-a Radimir Čačić sjedio na svim sastancima, znao metodologiju poreza i što se njime želi postići. U čemu je onda problem?
- Provocirate me?
Naravno.
- Legitimno, ok. Problem je u tome što očito nismo dovoljno razgovarali. A razgovarali smo, apsolutno. A razgovarat ćemo još. Naša su snaga naši argumenti. A i onda kad budem uvjeren da su argumenti na mojoj strani, neću primjenjivati silu. Samo želim pokazati koji su argumenti. Zato smo uzeli više mjeseci, a ne nekoliko tjedana. To nije sudbinsko pitanje, ali ga u ovom trenutku smatramo relevantnim, usklađujemo se s dominantnom europskom praksom, ali idemo razgovarati. Rekao sam kako želim da se svaki hrvatski građanin u tom sustavu prepoznaje, i svaki investitor. Ali posao radimo ozbiljno i detaljno, o svemu smo razgovarali, pa i ovome zakonu. Ako je bilo nekih nesporazuma ili ako netko nije čuo - ponovit ćemo. To je to, više nemam što reći o porezu na nekretnine. Mogu reći da sam zadovoljan kako funkcionira koalicija u ovih godinu dana i ako je ovo najveći nesporazum, onda nesporazuma nema.
Neobičan HNS
Ako nesporazuma nema, što znači priopćenje HNS-a da je potrebno nešto mijenjati u strategiji Vlade?
- To pitajte HNS. To priopćenje je neobično i zadržat ću se na tome.
Viđate li Radimira Čačića?
- Gospodin Čačić je i dalje predsjednik HNS-a i normalno je da smo u kontaktu. Puno bolje je bilo kad je sjedio u Vladi. Optimalno je stanje kad je predsjednik stranke ključnog koalicijskog partnera i član Vlade, a po mogućnosti i užeg kabineta. To je optimalno, a ovo stanje nije negativno, ali je zahtjevnije. Ali, na takva pitanja s kim se nalazim i o čemu razgovaramo neću odgovarati.
Nedostaje li vam u Vladi?
- Da. Dobro smo surađivali, vrlo dobro.
To što se dogodilo u Puli s SDP-om, pa zatim raspuštanje Županijskog odbora SDP-a. Ne ponaša li se SDP u takvim situacijama kao i HDZ?
- To nije usporedivo.
HDZ je imao slične situacije, primjerice, u Zagrebu i Rijeci gdje su maknuti ljudi koji nisu bili bliski središnjici stranke. Dojam je da je tako i u SDP-u?
-To su potpuno različite situacije: tko je i kako raspušten i pod kojim okolnostima u slučaju SDP-a i slučaju HDZ-a.
Na koji način?
- Na svaki način. HDZ je raspustio organe stranke koji su tek nekoliko mjeseci ranije izabrani. To SDP nikada nije napravio. To za mog mandata nikada nije učinjeno, osim u slučaju 2009. kad su bili predsjednički izbori i kad je kandidat SDP-a bio Ivo Josipović, a tadašnji i sadašnji gradonačelnik Zagreba kandidirao se kao neovisni kandidat i pobjegao je od svoje stranke. Prevario ju je i zato je izbačen. Poslije je rekao da se razišao s vodstvom, ali da je ostao socijaldemokrat. Nakon tog bolnog razlaza SDP je dobio sve izbore. To je jedini slučaj otkad sam ja predsjednik SDP-a.
Pa nekidan ste raspustili SDP u Međimurju?
- E, nisam. U Međimurju nije raspuštena organizacija, nego je raspušten Županijski odbor stranke, što je velika razlika u odnosu na organizaciju koja ima tisuću članova. Taj županijski odbor odlučio je tajnim glasanjem, bez provedene ankete u javnosti, što nije obavezno, te bez anketiranja članstva SDP-a, odnosno referenduma među članstvom, što je postala dobra praksa u SDP-u, ne kandidirati za još jedan mandat aktualnog župana Ivana Perhoča koji uživa veliku podršku građana, a koji je ujedno predsjednik županijske organizacije SDP-a. Odlučili su dati podršku potpuno anonimnom načelniku jedne od najmanjih općina u Međimurju. To smo držali neodgovornim prema građanima Međimurja i bahatim odnosom prema biračima.
Mislite da će se Bernardića, nakon Predsjedništva vaše stranke, odreći i Gradski odbor?
- U gradu Zagrebu razgovaramo i predlažemo. Kad je u pitanju kandidat za gradonačelnika, nitko nije raspušten. Inače, ako je to već nužno, ograničavamo se samo na raspuštanje čelnih tijela organizacije, a ne cijele organizacije. Pa, tako i u Istri, jer smo željeli da nakon deset godina političke pasivnosti stranka dobije, što je opet jednoglasna odluka Predsjedništva, šansu da tu ambicioznije pokušaju neki novi ljudi. Nikakvo raskidanje koalicije nije uopće spominjano. Reakcija nekih naših političkih partnera je u tom trenutku bila neobična.
Dobro, ali što ako Gradski odbor SDP-a odbije odluku?
- To ne mogu komentirati. Predsjedništvo je vrlo jedinstveno. Predložili su da kandidat za gradonačalenika bude Rajko Ostojić. Izbori u Zagrebu su za nas jako važni i tu je naša odgovornost velika i Zagrepčani je s pravom očekuju. Izbori su direktni i smatramo da je naša obveza ponuditi najbolje, a Rajko je bolji od svih ostalih kandidata, bez da se itko uvrijedi.
Jeste li napravili anketu gdje ste suočili Ostojića i Bandića?
- Rajko Ostojić je najbolji kandidat ne samo od SDP-ovaca već i od svih drugih koji su do sada istaknuli svoje kandidature. Tu nema nikakve sumnje. Zagreb stagnira, dugovi su veliki, rješenja se ne nude, a rezultata je malo. Zagrebu je nužan zaokret
Recite mi: je li vam situacija lakša ili teža zbog činjenice da je Hrvatska, praktički, zemlja bez opozicije?
- Kao što znate, stanje u drugim stankama ne komentiram, pa tako ni opoziciju. Ni u Saboru, osim kad namjerno provociraju. Onda im moram odgovoriti jer to je jezik koji jedino razumiju. Ali, ne spominjem njihovu ekonomsku politiku, ono što su ostavili iza sebe, reforme koje nisu ni taknuli, jer prepisivanje europske regulative nisu reforme.
Je li pretjerujete u takvim istupima? Kažu da ste bahati i nepristojni. Jeste li tada pretjerali?
- Ako sam pretjerao - ispričao sam se. To je stvar političke kulture. Ali rekao sam - s pristojnima pristojno, a s nepristojnima ne ide pristojno.
Kako vam se čini šef HDZ-a Tomislav Karamarko? Zapravo, što mislite o ljudima koji sad vode HDZ?
- Baš ništa.
Bozanić daje prilično oštre izjave o demokratski izabranoj vlasti u Hrvatskoj. U posljednjoj božićnoj poruci rekao je da ova vlast donosi zlo Hrvatskoj. Kako biste komentiralu tu izjavu?
- Ne bih je komentirao.
Ipak je Hrvatska 86,34 posto katolička zemlja, a ljudi, barem dio, ipak slušaju što govori Kaptol? Ne možete baš reći da vas nije briga?
- To je drugo pitanje. Slažem se da je tako i mi to poštujemo. Mi smo vlast lijevog centra, ljevice, liberalna vlast, naš svjetonazor je poznat. Uvjeren sam da nije konfliktan. I baš zato što je poznat i najavljen, ljudi su pri zdravoj svijesti birali i znali su koga biraju. U kampanji smo govorili i o medicinski potpomognutoj oplodnji i zakonu koju nije bio dobar, o zdravstvenom i građanskom odgoju kao obvezi svakog modernog obrazovanja. Očito je, već dugo vremena, da biti katolik, aktivni ili tradicijski, nije isto što i biti istomišljenik u stavovima s crkvenim vrhom u Hrvatskoj. Ljudi imaju različite identitete i sustave vrijednosti. Postoji ono što zovem sidrima. Koja su duboko ukopana i ne treba ih mrdati. A imate ono što su obične kontrolne točke, prolazna vremena. Dakle, nešto što je nekome jako važno i katolik je, a nekome drugome tko je također katolik nije važno i na to gleda potpuno drugačije.
Hrvatski interes
Je li vam Crkva veća oporba od HDZ-a?
- Nije.
Kako ćete nastaviti dijalog s Kaptolom nakon takvih izjava. Možete li prijeći preko toga?
- U hrvatskom interesu spreman sam prijeći i preko puno ozbiljnijih stvari.
Kako gledate na uvođenje zdravstvenog odgoja u škole? Konzervativni roditelji to apsolutno ne prihvaćaju, a s druge strane riječ je o suštinskim, prirodnim stvarima koje bi trebale biti poznate mladom čovjeku. Vodi se rasprava o uvođenju zdravstvenog odgoja, a neke katoličke organizacije kažu da se radi o uvođenju pornografije u škole. Kako u ovoj državi postići dogovor kad se oko tako banalne stvari događaju takvi lomovi u društvu?
- Teško, zato i radimo na teškim zadacima. Imate protivnike koji imaju svoje argumente. Prema nekim empirijskim pokazateljima, znatna većina građana podržava pravo djece na informaciju temeljenu na znanstvenim činjenicama. To je novitet i vidjet ćemo kako će to djelovati u praksi. Kao što je bilo i s vjeronaukom u školama prije 15 godina. I tu je i opstaje. Učinit ćemo sve da one koji to smatraju ofenzivnim ne provociramo i da ih zaštitimo. Ali, moramo krenuti, barem po uzoru na veliku većinu zemalja, Njemačku na primjer. Ako su već nekome Danska i Švedska previše.
Kakav je vaš stav kao roditelja prema tome?
- Afirmativan.
Kritike sindikata
Kako gledate na odnos Slavka Linića i Radimira Čačića?
- To morate pitati njih dvojicu. Kao predsjednik Vlade gledao sam na to kao na radni odnos. To su dva čovjeka s velikom energijom, s puno znanja i iskustva. To su bili posebni teškaši u Vladi. Naravno, dok je Čačić tamo bio.
Čačić u nekim istupima spominje povratak u Vladu, nakon odsluženja kazne. Je li to za vas prihvatljivo?
- Nisam čuo za tako nešto niti mogu odgovarati na hipotetska pitanja.
Kolike su šanse da kaznu odsluži u Hrvatskoj?
- To prije svega ovisi o mađarskom pravosuđu. Volio bih da bude tako.
Sindikati kažu kako ih često napadate s argumentom da ne shvaćaju težinu ekonomske situacije, a onda oni kažu da samo kopiraju ponašanje vaše Vlade.
- Prvo, nisam čuo za takve kritike sindikata. Oni su prema nama vrlo oštri i grubi, a ja to u pravilu ne komentiram. I nakon našeg neplaniranog susreta u Bruxellesu u Europskom socijalno-ekonomskom vijeću i nakon ovog zadnjeg rejtinga, mislim da su nekim čelnicima sindikata, posebno u javnim službama, neke stvari malo jasnije. Ne želim reći da ne razumiju stvari, nego da su ih malo jače osvijestili. Njihov spektar ideja i odgovornosti je po definiciji uži nego naš. Oni se prije svega bave interesima svog članstva i zaštitom stečenih prava i anticipacijom novih.
Za sljedeću godinu spominje se prebacivanje težišta na privatne investicije.
- Investicija će biti, iz EU fondova i u energetiku, i u željeznice, to gotovo da mogu jamčiti. Pitanje je hoće li to biti dovoljno za novi model rasta i dinamiku rasta. To samo po sebi nije dovoljno.
Što je s MMF-om?
O tome sam već sve rekao ovih dana. Razgovori da, ali smatramo da nam sada aranžman nije nužan.
U odnosu na ministra Jakovinu, kojeg ste samo upozorili zbog njegova sukoba interesa, Mirela Holy je prošla s puno težim posljedicama. Je li veća pogreška Holy ili Jakovine?
- Holy je dala ostavku zbog nedopuštenog zadiranja u ingerencije u dijagonalnom resoru. To je činjenica. Je li to bilo zlonamjerno ili koruptivno? Mislim da nije. Ali je za to platila ozbiljnu političku cijenu. Jakovina je napravio tehnički propust. Sukob interesa se upravo sprečava da bi se osujetilo nešto gore od toga. U slučaju Jakovine nema nikakvog sukoba interesa. U čemu ga ima? U tome što nije prijavio ili prenio na odvjetnika firmu koja ne radi već godinama? Ili u tome što je tvrtka dužna šest tisuća kuna za vodni doprinos Hrvatskim vodama? I nije dužan on, nego njegova tvrtka, pravna osoba.
Tu postoji propust jednog ministra koji mora biti svjestan da će dio javnosti i medija biti uvijek sklon sve relativizirati i izjednačiti. Primjerice, plagijat diplomskog rada s tehničkim propustom u provođenju jednog specifičnog zakona. Jer posljedica tog zakona je da su ljudi počeli izjednačavati formalno provođenje zakona sa sukobom interesa, odnosno s kaznenim djelom. Razne zemlje to imaju riješeno na različite načine.
Pustite Gotovinu
Slovenija i ratifikacija pristupnog ugovora? Krucijalno je pitanje mogućnost blokade?
- Dok god ovisite o nekome, formalno, pravno i politički, niste potpuno sigurni. Ratifikacije idu, dvadeset ih je, a još šest je u proceduri. Dakle, jedino još Slovenija nije. Uvijek je moguće vršiti neprincipijelan pritisak, ali vjerujem da će Slovenija priznati i prepoznati da je Hrvatska ispunila sve svoje obaveze.
Može li se zamisliti scenarij u kojem Slovenci do 1. srpnja ne naprave ono što moraju. Dakle, ne ratificiraju pristupni sporazum. Što se onda događa s nama?
- Uvjeren sam da će sve napraviti i da ćemo se na kraju dogovoriti jer Hrvatska poštuje svoje obaveze.
Po anketi 65 posto Hrvata kaže da Vlada vodi državu u krivom smjeru. Nije li to depresivno i konačno jasan znak da ljudi traže od Vlade reforme? Kakav je osjećaj uopće biti na čelu Vlade kad je takav odnos građana prema vašoj provedbi politike?
- Iza nas je godina mandata, ne živi se bolje, nezaposlenost raste. Dijelimo sudbinu većine vlada koje se na ovaj ili onaj način bore s krizom. Plaćamo danak gomilanja i nerješavanja problema, visoke zaduženosti i neodgovornog trošenja iz prethodnih mandata, ali i globalne krize. Znali smo što nas čeka, znali smo da neće biti ni lako ni jednostavno. Preuzeli smo odgovornost, ona je samo naša. Neke mjere će tek pokazati rezultat, neke su tek pred nama.
Čudi li vas general Gotovina i ono što govori o Srbima, Vladi, kako odgovara desnici koja ga je prozivala zbog za njih neprihvatljih izjava: jeste li, dakle, očekivali da će on nakon Haaga postati najbolji maneken lijeve koalicije?
- Ostavimo generala Gotovinu izvan dnevnopolitičkih prepucavanja. Oslobađajuća presuda generalima važna je za Hrvatsku, u nju smo vjerovali kao što je, duboko sam uvjeren, vjerovala i većina građana Hrvatske. Lijevica i desnica tu nisu važne.