Njemački vojni izaslanik u marionetskoj pronacističkoj NDH Edmund Glaise von Horstenau, svojevrsni Hitlerov viceguberantor kod Ante Pavelića, bio je uvjereni nacist još u rodnoj Austriji, dugo prije Anschslussa, mada, navodno, već nakon njemačke okupacije Francuske 1940. više nije vjerovao u konačnu pobjedu. No, bio je “vjeran odabiru” pa je, kako sam kaže, stao pod zastavu, “makar i poderanu”.
Doduše, Glaise von Horstenau malo “šmira” jer je još početkom tridesetih odabrao “tu zastavu” kao istaknuti i angažirani član austrijske nacionalsocijalističke stranke, pa je kao Hitlerov čovjek bio austrijski ministar rata i pripremao pripojenje, a poslije je kao čovjek od povjerenja poslan k ustaškim marionetama na Balkan, u Zagreb, kako bi osigurao nesmetan protok željezničke pruge prema Grčkoj.
Edmund Glaise von Horstenau rodio se u austrijskoj časničkoj obitelji uvjernih monarhista, pa je i sam nakon sudjelovanja u Prvom svjetskom ratu teško primio raspad K. und K. monarhije, zalažući se u skljaštrenoj austrijskoj republici povratak Habsburgovaca. Upravo zato stao je uz Arthura Seyss-Inquarta, vođu “ostmarkskih” nacista.
Sudjelovao je u ratu protiv Francuske, a nakon sloma Jugoslavije u travnju 1941. šalju ga u Zagreb, premda je otvoreno izražavao prezir i antipatije i prema Paveliću osobno i prema ustaškom pokretu, ali i Hrvatima kao Slavenima koji su prema ideologiji koju je prigrlio bili ipak drugorazredna ili čak trećerazredna rasa.
Na fotografiji: Edmund Glaise von Horstenau
U svojoj knjizi dao je dobar prikaz stanja u NDH, ali, kako kaže povjesničar Tvrtko Jakovina, bez obzira na cinizam, pa i duhovitost, ni kao vrijedni svjedok vremana nikad nije propitivao vlastite poteze i razmišljanja te se, iako je ostavio vrijedno svjedočanstvo o ustaškom režimu i onome što se zbivalo u Hrvatskoj toga doba, ipak pitamo je li dovoljno moralno vjerodostojan ili je samo nadmeni pripadnik više rase i klase koji sve promatra sa svoje ideološke razine.
- Da je barem bio malo bolji čovjek - kaže Josip Pandurić, vlasnik izdavačke kuće Disput, koja objavljuje značajne Horstenauove memoare na hrvatskom.
Edmund Glaize von Horstenau nije jednom pisao u Berlin prosvjedujući protiv ustaških pogroma nad Srbima, ali ne zbog brige za Srbe, nego zato što su ti ustaški zločini rađali otpor i stvarali nesigurnost na povjerenom mu području, kojim su, umjesto nacističkih saveznika ustaša, vladali hrvatski partizani.
Horstenau je 1944. godine bio umiješan u neuspjelu urotu Vokić-Lorković protiv Ante Pavelića, što ga je na kraju stajalo položaja jer ga je tadašnji veleposlanik Trećeg Reicha Siegfried Kasche opozvao s dužnosti. Nakon toga postavljen je za vojnog arhivara za jugoistok, gdje dočekuje savezničku okupaciju Austrije.
Zarobljavaju ga i šalju u vojni logor Langwasser kod Nürnberga, gdje je, bojeći se da ne bude izručen Jugoslaviji, 20. srpnja 1946. godine počinio samoubojstvo.