Mete su sljedeće: Ivan Vrdoljak, Vesna Pusić, Jasminko Umičević, Ivan Krešić, Davor Mayer. Zadatak nam je oformiti što je moguće detaljniji dosje o tih pet osoba. Cilj je prikupiti što više informacija - s fokusom na negativne informacije - o njihovu osobnom životu. Ključ relevantnosti (istrage op.a.) je spor INA-MOL, s posebnim pogledom na razvoj spora i koje potencijalne scenarije njegova okončanja će (osobe koje se istražuje op.a.) izglednije podržati ili mu se protiviti”, ovaj ulomak iz korespondencije elektronskom poštom dio je komunikacije u međunarodnoj obavještajnoj akciji koja se u potpunoj tajnosti odvijala tijekom prošle godine u Hrvatskoj.
Operacija se protezala kroz tri države Europske unije, u njoj je sudjelovalo više stranih i domaćih građana - mahom nekadašnjih djelatnika nacionalnih obavještajnih agencija - s ciljem otkrivanja klasificiranih podataka i informacija vezanih za arbitražni postupak i pregovore između hrvatske Vlade i mađarskog MOL-a, kao i privatnih podataka o dijelu hrvatskih protagonista tog procesa, među kojima i visokih državnih dužnosnika. U sklopu cijele akcije strani obavještajci prikupljali su privatne informacije o bivšoj potpredsjednici Vlade Vesni Pusić - faktički drugoj osobi po hijerarhiji u državnoj izvršnoj vlasti - te njezinoj obitelji, poslovima i financijskom stanju njezina supruga, vršili izviđanja lokacija na kojima se privatno kretala te čak i snimali njezinu zgradu. Ova skandalozna operacija osujećena je akcijom domaćih sigurnosnih službi, a u široj javnosti bila je potpuno nepoznata do prije dva tjedna, kad je prve informacije o njoj objavio tjednik Nacional, pozivajući se na više izvora iz domaćeg političkog i obavještajnog miljea. Priču je dodatno potencirao sam Ivan Vrdoljak koji je u prošlotjednom intervjuu na pitanje o špijunskoj aferi rekao “kako su se tijekom pregovora dešavale razne prljave igre”.
Ipak, Jutarnji list ekskluzivno donosi i prve materijalne dokaze skandala. Radi se o dijelovima e-mail prepiske i završnog izvještaja - desetak stranica teksta - iz kojih nedvojbeno proizlazi kako se nad spomenutim hrvatskim građanima vršila obavještajna obrada, i to ozbiljnih razmjera. Da se radi o vjerodostojnim dokumentima, odnosno da su se spomenuti događaji dogodili, Jutarnjem listu potvrdila je i sama Vesna Pusić.
- Imala sam tu informaciju da su i mene pokušali diskreditirati, ali to ni na koji način nije utjecalo na moj posao i stavove koji su u funkciji zaštite hrvatskih interesa - kratko je izjavila bivša potpredsjednica Vlade.
Uljučila se i SOA
Ostale osobe navedene kao mete operacije nisu bili spremne govoriti o cijelom slučaju. Bivši ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak poručio je da je “o tome rekao sve što je mogao reći”, dok su članovi Uprave Ine Davor Mayer i Ivan Krešić te naftni konzultant Jasminko Umičević ustvrdili tek da “nemaju komentara”. Ta nevoljkost ne čudi, s obzirom na to da se radilo o operaciji u koju je po svemu sudeći bila uključena Sigurnosno-obavještajna agencija, i to vezanoj na proces arbitraže i pregovora u kojoj postoji cijeli niz klasificiranih podataka, koji bi kroz objavu detalja slučaja mogli biti kompromitirani. Ipak, iz samih dokumenata koje posjeduje Jutarnji list i nekih neslužbeno prikupljenih informacija moguće je rekonstruirati određena saznanja o tome tko su bili ljudi koji su vodili akciju, koji su bili njihovi ciljevi, motivi i metoda rada.
Iako na dokumentima nema nikakvih oznaka, s obzirom na više detalja, poprilično je izvjesno da naručitelj dolazi iz Mađarske ili nastupa u ime neke tamošnje institucije ili tvrtke. Prema neslužbenim informacijama, operacija je počela angažmanom jedne privatne britanske kompanije za “business intelligence”, inače poznate po tome da zapošljava umirovljene djelatnike britanske obavještajne agencije MI6. Ta tvrtka potom je angažirala tvrtku u Sloveniji, a slovenska tvrtka i jednu detektivsku agenciju iz Osijeka. U tom trećem koraku operaciju su otkrile hrvatske službe, vrlo brzo stavljena je pod kontrolu, a kasnije je i prekinuta.
Koje su sve aktivnosti u sklopu te kontraakcije poduzete i koje informacije prikupljene može se tek nagađati, no iz sadržaja izvještaja koje u posjedu ima Jutarnji list proizlazi da je opseg operacije bio znatno širi od standardnog poslovnog informiranja. Prema navodima iz izvještaja, informacije o “metama” prikupljane su detaljnom obradom privatnih kontakata, ali i “razgovorima s predstavnicima policije, tužiteljstva, sudstva i regulatornih tijela”. Uz to, specifična uputa naručitelja istražiteljima da se fokusiraju na prikupljanje “negativnih informacija” budi sumnju da su se ta saznanja namjeravala koristiti za difamaciju ili nezakoniti pritisak na neke od ljudi koji su ocijenjeni ključnima za definiranje hrvatske pozicije u sporu protiv MOL-a.
Krajnji cilj akcije
Za neke od njih istražitelji su tako prikupljali informacije o njihovu privatnom životu, odnosno obiteljskim prilikama, snimani su njihovi domovi, a postoje i indicije da su nezakonito praćeni. U slučaju Roberta Ježića - ključnog svjedoka u slučaju Ina - MOL - izričito su se tražile informacije o njegovu zdravstvenom stanju - boluje li od raka i od koje vrste. S obzirom na to, ali i na činjenicu da su kao mete navedeni Mayer i Krešić - važni svjedoci optužbe na suđenju bivšem premijeru Ivi Sanaderu u procesu Ina - MOL - otvara se pitanje bi li se “negativnim informacijama”, da su prikupljene, pokušalo utjecati i na taj pravosudni postupak. O tome se tek može nagađati, dok je puno izvjesnije da je glavni interes ipak bio arbitražni sporazum.
Pri tome je vrlo indikativan odabir “meta”. Osim već spomenutih Mayera i Krešića, koji su svjedočili i u sklopu arbitražnog procesa, pod obradom je bio i Jasminko Umičević, čija je tvrtka Oil&Gas Consulting sudjelovala u izradi studije poslovanja Ine - klasificiranog dokumenta kojim je analizirano poslovanje Ine od ulaska u MOL-a u vlasničku strukturu do pokretanja arbitražnog postupka i kojim je utvrđena šteta od zaustavljanja Ine u razvoju. Taj dokument jedan je od glavnih dokaza hrvatske tužbe na arbitraži, a mjesecima su se oko njega u Hrvatskoj vodile žestoke bitke. Naime, u tom su opsežnom dokumentu, osim izračuna šteta koje je država kao dioničar pretrpjela, detaljno razrađeni scenariji i strategija pregovora hrvatske Vlade i MOL-a pa je stoga razumljivo da su svi zahtjevi mađarske strane da im se studija da na uvid odbijeni. Vrdoljak je odbio i zahtjev hrvatskog predsjednika Nadzornog odbora Ine Siniše Petrovića da mu se studija dostavi, strahujući vjerojatno da bi na taj način došla u posjed MOL-ovih članova tog tijela.
Je li moguće da je upravo taj dokument - proglašen državnom tajnom - bio krajnji cilj istražitelja? Indikativna činjenica u tom kontekstu jest da se dio operacije provodio i u Sloveniji, gdje je i ured Branka Žibreta, regionalnog principala svjetske konzultantske tvrtke A. T. Kearney koja je bila glavni autor tajne studije o Ini, ali i savjetima sudjelovala u stvaranju strategije hrvatskoga pregovaračkog tima. No, u dostupnim dokumentima slovenski dio operacije se ne spominje. Ne spominje se niti - što je još jedan važan detalj - cijeli niz hrvatskih dužnosnika koji su tada bili uključeni u Vladin odnos prema Ini.
Tako se, primjerice, istražitelji uopće nisu bavili trećim hrvatskim članom Uprave Ine Nikom Dalićem, niti jednim članom Nadzornog odbora, pa ni Sinišom Petrovićem, predsjednikom tog tijela i osobnim prijateljem tadašnjeg premijera Milanovića, koji je nedvojbeno bio osoba od utjecaja. U dokumentima nema niti spomena Mladena Pejnovića, tadašnjeg šefa Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, koji je uz Vrdoljaka bio drugi član Vladina tima u pregovorima s MOL-om. Zašto oni nisu ocijenjeni interesantnim “metama” može se samo pretpostaviti. S druge strane, ako je nova Vlada bila upoznata s ovim slučajem - a za vjerovati je da ih je SOA o tome izvijestila - ta činjenica baca sasvim novo svjetlo na odluku o produženju mandata postojećim hrvatskim članovima Ine, ali i na poprilično čvrst stav koji je Vlada, sudeći po izjavama Bože Petrova, zauzela vezano za odnose i arbitražu s MOL-om.
Međudržavni incident
Ovakav incident, iako se radilo o bivšoj Vladi, zasigurno neće pomoći proklamiranoj politici povrata povjerenja između Hrvatske i Mađarske, naročito u okolnostima sve veće napetosti zbog skorog kraja arbitražnog spora. Za Hrvatsku je ipak važna činjenica da su kroz funkcioniranje njezina sigurnosnog aparata i drugi put u godinu dana, nakon slučaja sa Slovenijom, spriječene nelegalne manipulacije u arbitražnim sporovima i tako zaštićen nacionalni interes.
‘To nije bila jedina akcija vezana uz Inu’
Iako o tome ne postoje pisani tragovi, Jutarnjem listu iz više je izvora potvrđeno da obavještajna akcija protiv Vesne Pusić, Vrdoljaka i ostalih nije bila jedina koja se dogodila u slučaju Ina/MOL. Navodno je jednog od važnih protagonista cijele priče u tijeku pregovora u više navrata kontaktirao i posjećivao operativac jedne strane obavještajne službe upadljivo mađarskog imena, predstavljajući se kao poslovni čovjek i posrednik zainteresiranih ulagača za kupnju dionica Ine, i to s ciljem vrbovanja i kasnije diskreditacije hrvatskog sugovornika.
Ipak, ni njegov dolazak nije prošao mimo hrvatskih sigurnosnih službi te je čitavo vrijeme bio pod nadzorom. Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja, “investicijski posrednik” je odustao od akcije i nije se više pojavljivao. Iz dobro obaviještenih krugova saznajemo kako je moguće je da će te aktivnosti biti objelodanjene na skorašnjem ročištu arbitraže ICSID u Washingtonu.