Udruživanje ili smrt - to je sve što je preostalo hrvatskim građevinskim tvrtkama u skoroj budućnosti, tvrde za Jutarnji list dobro upućeni u građevinski biznis u Hrvatskoj.
Nekoliko mjeseci prije ulaska Hrvatske u Europsku Uniju i otvaranja tržišta većina domaćih građevinskih tvrtki na koljenima je i samostalno se ne mogu boriti protiv svjetskih građevinskih divova. Iako se godinama priča kako bi domaći građevinari trebali zajednički nastupati na tržištima, to se nije dogodilo.
U vrijeme građevinskog buma u Hrvatskoj čelnici vodećih domaćih građevinskih tvrtki nisu željeli ni čuti za međusobnu suradnju. Osjećali su se jakima i neuništvima, pojedini direktori nogom su otvarali vrata predsjednika uprava HAC-a i ARZ-a i nemetali im svoje uvjete. Luka Miličić, direktor Dalekovoda, tada je imao nadimak El Bahati, a Željko Žderić Smail Aga.
Danas je situacija uvelike drugačija. Posla nema, strana konkurencija ubrzano preuzima i ono malo posla, a dio nekada jakih tvrtki, kao što su Konstruktor i Dalekovod, je pred stečajem. Predstavnici Vlade stoga već mjesecima vode razgovore s domaćim građevinskim tvrtkama kako bi se dogovorilo njihovo udruživanje i zajednički izlazak na tržište.
Više izvora u Vladi i građevinskim tvrtkama potvrdilo nam je da je održano nekoliko krugova razgovora, ali zasad bez konkretnog dogovora, premda je svima jasno da je to jedini put za opstanak. Prema neslužbenim informacijama, u konzorciju bi se mogli naći Viadukt, Tehnika, Hidroelektra-Niskogradnja, Zagreb-Montaža, Dalekovod, Bilfinger Đuro Đaković Montaža i Zagorje Tehnobeton. Institut IGH nije obuhvaćen jer on nije građevinska kompanija.
Stroga pravila
Kako tvrde naši sugovornici, jedan takav konzorcij imao bi pokrivene sve segmente građevinskog posla - visokogradnju, niskogradnju, opremanje i metalne konstrukcije. Tako udruženi domaći građevinari imali bi neke šanse u borbi protiv stranih kompanija na domaćem tržištu, ali i za izlazak na strana tržišta. Uostalom, Viadukt, Dalekovod, Zagreb-Montaža i Tehnika imaju iskustava rada u inozemstvu.
Skeptici napominju da će se i takav konzorcij teško probiti na tržištu Europske Unije i ostatka Europe, gdje se natječaji za projekte raspisuju po pravilima Europske banke za obnovu, a njihove uvjete domaće kompanije teško mogu zadovoljiti. Uz to, napominje se da naše građevinske tvrtke nisu prošle restrukturiranje, a radna snaga im je mnogo skuplja od bugarske ili rumunjske pa su stoga nekonkuretni na tržištu.
Vlada se u pružanje pomoći oko udruživanja domaćih građevinara uključila iz jednostavnih razloga. Usprkos teškom stanju, i danas se sedam posto od ukupnih prihoda u Hrvatskoj ostvari u građevinskom sektoru koji zapošljava oko 80.000 ljudi. Zato je jasno postavljen cilj da se taj sektor pokuša spasiti.
Prema nekim procjenama, iza tog plana stoje Zagrebačka, Privredna i još neke banke koje su milijunskim iznosima kreditirale domaće građevinare i njihovim spašavanjem zapravo žele spasiti svoje investicije. Osim toga, više banaka suvlasnice su domaćih građevinara i u interesu im je da tvrtke ne propadnu.
Prekasno spajanje
Iako inicijativa u stručnoj javnosti nailazi na odobravanje, mnogi smatraju kako će udruživanje, ako ga bude, doći prekasno. Upozorava se da su velike strane građevinske tvrtke iskoristile vrijeme dok su se domaći građevinari svađali i polako preuzimale tržište. Prije svih austrijski Strabag, francuski Bouygues i austrijski Alpine Bau. Strabag je na velika vrata u Hrvatsku ušao preuzimanjem gradnje autoceste Zagreb - Macelj od tvrtke Walterbau. Nakon toga je hrvatska podružnica tvrtke na natječajima dobivala sve više poslova i istovremno počela gradnju infrastrukture u Hrvatskoj.
Odnosno, Strabag je ciljano kupovao građevinske tvrtke koje su u vlasništvu imale sirovine - kamenolome i asfaltne baze: Kamen Ingrad, Cestar, Croatia Asfalt, Euroasfalt , PZC Split te Pomgrad. Istovremeno je osnovao i Strabag Hidroinženjering za vađenje kamena i šljunka. Na taj način ovladao je sirovinama nužno potrebnima za gradnju i održavanje prometnica. Usto, Strabag je financijski izrazito jak. Njihovi predstavnici u Hrvatskoj nikad nisu “plakali” u HAC-u ili ARZ-u kad im HAC ili ARZ ne bi navrijeme platili. Za nenaplaćen iznos u Hrvatskoj zadužili bi se u Austriji uz kamatu od dva posto, a ovdje bi penale za kašnjenje plaćanja naplaćivali uz 17 posto kamate.
Francuski Bouygues, koji preko svoje Bina Istre gradi Istarski ipsilon, proširio se i na sjever Hrvatske. Njegova tvrtka Colas 2007. je za 22 milijuna eura kupila tvrtku Ceste Varaždin, a austrijski Alpine Bau kupio je Osijek Koteks.
Krah slovenskih tvrtki
Naši sugovornici upozoravaju na model propasti slovenskih građevinskih tvrtki nakon ulaska u EU. One su na europskom tržištu nastupale pojedinačno i jedna po jedna odlazile u stečaj zato što nisu dobivale posao jer nitko nije želio prihvaćati financijske garancije njihovih banaka. U samoj Sloveniji, pak, Strabag je bez problema pobjeđivao na sve više natječaja i preuzeo tržište jer su mu austrijske banke izdavale garancije. Nešto slično događa se u slučaju gradnje novoga zagrebačkog aerodroma: hrvatske tvrtke nisu dovoljno jake da bi pribavile garancije banaka za kreditiranje koncesijskih projekata pa će glavni izvođač radova biti Bouygues.