Iako su joj još prije tri i pol godine liječnici zbog dijabetesa morali amputirati potkoljenicu, za Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje 52-godišnjoj Zagrepčanki Eloni Pernar nije “narušena radna sposobnost”, pa već trećim vještačenjem pokušava dokazati da zaslužuje invalidsku mirovinu. Odnos institucije baca je u očaj jer, kaže, više ne zna kako ljudima objasniti da ona jest invalid.
- Ili možda čekaju da mi noga ponovno izraste - gorko pita Elona.
Od dijabetesa je oboljela sredinom 90-ih. Stanje joj se iz godine u godinu pogoršavalo, a 2012. donesena je odluka - desna noga mora biti amputirana. Problemi su se počeli pojavljivati i u lijevoj nozi, zbog čega joj je operirana peta i ne može stati na nju, pa bi joj se bez pomoći ukućana bilo nemoguće brinuti za sebe.
Dvije odbijenice
Kreće se isključivo uz pomoć invalidskih kolica na koja također nema pravo jer bi, tvrdi država, mogla koristiti protezu, a nikoga ne zanima što ne može stati na drugu nogu. Za kolica se snašla, dobila ih je od prijateljice kojoj je umrla majka invalid, no ipak dane provodi u kući. Ranu na desnoj rozi mora previjati svakodnevno, u čemu joj pomaže terenska medicinska sestra.
Unatoč očitom invaliditetu, za HZMO to nije dovoljan dokaz da Elona nije sposobna raditi. Cijeli život provela je na tehničkim poslovima u zagrebačkom ZET-u, uglavnom radeći stojećki, pa je potpuno jasno da se na taj posao ne može vratiti. Ipak, HZMO smatra drugačije. U dva navrata Eloni su poslali rješenje kojim se njen zahtjev za invalidsku mirovinu - odbija.
Novo razočaranje
“U provedenom je postupku, na temelju nalaza ovlaštenog vještaka... utvrđeno da kod osiguranika nije nastupila invalidnost”, stoji u kratkom obrazloženju odluke donesene u ožujku 2013. E. Pernar je na taj dokument uložila žalbu i ponovno otišla na vještačenje. Tamošnji je liječnici nisu, veli, ni pogledali pa ironično kaže da možda, eto, nisu vidjeli da nema nogu. Uslijedilo je novo razočaranje.
U srpnju 2014. došlo je novo, odbijajuće rješenje koje je ovoga puta sadržavalo nešto detaljnije, no podjednako apsurdno obrazloženje.
“Utvrđeno je da kod osiguranika ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer ne postoji trajni gubitak radne sposobnosti, niti je radna sposobnost smanjena za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika”, birokratska je, hladna formulacija koja bi u slobodnom prijevodu značila: Elona je, iako bez noge, sposobna raditi baš kao i zdravi ljudi.
Treće vještačenje
- Žalila sam se i na tu odluku te sam u ožujku otišla na treće vještačenje. Rješenje još nije stiglo i ne znam što mogu očekivati, iako su mi u HZMO-u rekli da će se sve riješiti, Zakon propisuje da na bolovanju mogu biti najviše tri godine, a ja sam taj rok već prešla za devet mjeseci. Borim se, ali me sve to iscrpljuje jer više ne znam što da učinim. Čak su mi i moji bivši kolege u ZET-u rekli neka zovem novinare, jer ovo više nema nikakvog smisla. Noga nikako da mi izraste, a ne dolazi ni penzija - žali se Elona Pernar.
Od 1. 1. vještačenja provodi Zavod koji nije organiziran
HZMO-u smo uputili zahtjev za objašnjenje ove apsurdne priče. Obećali su provjeriti što se u navedenom slučaju dogodilo, no do zaključenja ovoga broja nisu nam poslali odgovor. U Središnjoj službi rekli su nam tek kako je od početka ove godine za vještačenja zadužen Zavod za medicinska vještačenja, no “oni još nisu organizirani, nemaju administraciju niti odjel za odnose s javnošću te ih je teško kontaktirati”.