Živim kao pas. Ne spavam, jedem kad stignem i što stignem. Nemam života. Svaki sljedeći dan mi je teži od prethodnoga. Mrtav sam umoran – u jednom nam dahu odgovara dr. Ivan Stanić na pitanje kako je.
Jedini epidemiolog u novom žarištu pandemije u Hrvatskoj nije dobro. Ovih dana iz samoizolacije obavlja uobičajenih stotinjak poziva na dan. Jedini je epidemiolog na 45.000 stanovnika Ličko-senjske županije.
Korona virus u nekoliko je dana pomeo Ličko-senjsku županiju. Sa 177,1 zaraženih na 100.000 stanovnika u 14 dana, Lika je jučer, 10. listopada i dalje bila ispred ostatka države po broju bolesnih od Covida-19. Slijedi Krapinsko – zagorska sa 172 slučaja. U Gradu Zagreb, u kojemu je svakodnevno najveći broj novozaraženih, ima 122 slučaja na 100.000 stanovnika.
Brojke se svakodnevno mijenjaju, ali za dr. Stanića ne mijenja se ništa.
Doktor Stanić boji se brojki. Svaka je, osjeća, minuta njegovog mira manje.
Samo jedna je pozitivna stvar.
- Nakon objave moje muke u Jutarnjem, dobio sam vojnog epidemiologa u ispomoć. Svaki se tjedan rotiraju i malo je lakše. Ali toliko je to jadno, u odnosu na standarde – govori dr. Stanić.
Otac je dvoipolgodišnjeg sina, kojega kao i suprugu gotovo uopće ne viđa.
- Supruga je na specijalizaciji u Zagrebu, ja sam na raspolaganju danonoćno. Dijete nam odgajaju drugi – rezigniran je. Kad supruga dođe vikedom, on ima najviše posla.
Ovogodišnja ljetovanja za njega su bila stresna. Ivan Stanić na Zrću nikad nije bio, ali Zrće je 'došlo' k njemu.
- Mladi su se bolesni vraćali sa Zrća pa bude neka svadba i nama ne treba puno da se stanje pogorša. Pa kad bukne u Domu umirovljenika, a što se dogodilo u ponedjeljak, sve ode k vragu – govori.
Kraj svemu ne vidi. Cjepivo je jedini spas. Epidemiolozima i pacijentima.
- U ponedjeljak dođem na posao da bih se odmorio od vikenda. Krajem tjedna se javljaju prvi simptomi zaraženih vikend ranije i ovaj su im vikend taman gotovi rezultati testiranja. I onda počinje rudarenje, kako to zovemo. Pozivi zaraženima, kontaktima, na tri mjesta upisivanje osnovnih podataka. Jednih te istih - priča. Lički Zavod za javno zdravstvo su dr. Stanić, liječnica školske medicine s medicinskom sestrom i mikrobiolog. Svi pomognu s upisima kad stignu. Ispod stotinjak poziva ne prođe dan.
- I da sam velika centrala, teleoperater, bio bi to veliki broj, a imam ja i puno drugog posla – umoran je.
Ni doma nema mira. Pozivi u 11 navečer redovni su.
U utorak su između 23 sata i ponoći bila tri poziva. Na privatni telefon.
Nekoliko puta tijekom razgovora za Jutarnji, dr. Stanić moli da naglasimo da nema samo on problem, nego je to problem svih hrvatskih epidemiologa.
- Kad se virus probije u dom ili bolnicu, milijun je to poziva s milijun strana i milijun kombinacija. Svi mi živimo burn out. Toliko kontinuiranog pritiska posla, bez mogućnosti dana mira punih devet mjeeci, ostaviti će danak. Organizam je pod enormnim stresom. Dolazi do kardiovaskularnih poremećaja, hormonskih sustava, dijabetesa... sve kronične nezarazne bolesti kojima je triger stres. Ne jave se odmah, polako se razvijaju – svjestan je dr. Stanić zdravstvenog rizika kojima su izloženi epidemiolozi.
Jedva čeka cjepivo i misli da antivakserima tu nema mjesta.
- Pokaže li se cijepivo zaštitno i sigurno, apsolutno sam da ono bude obavezno u kalendaru cijepljenja. Znam da će tu doći do etičkog pitanja da svatko ima pravo izbora, ali ja sam pristalica teorije da je to u redu, dok svojim izborom ne ugrožava prava drugih – kaže.
Dr. Stanić ima 33 godine.
- Specijalizirao sam kad se onaj šišmiš pokakao na tržnici u Wuhanu. U prosincu sam položio specijalistički ispit i uletio u vatru. Ova euforija protiv epidemiologa je nevjerojatna. Pa nismo se valjda samo mi, hrvatski liječnici, urotili protiv građana. Cijeli svijet radi isto, nisu valjda svi ludi. Idu drvljem i kamenje na nas, pa oboli mater, oboli ćaća. Više se ne priča da je korona lažna. To je psihički bulling na epidemiologe.
Jutros u 12.10 dr. Stanić bio je u ogromnoj žurbi. Glas na telefonom bio je gotovo paničan. Ostavili smo ga da se bori sa svojim demonom biti epidemiolog u Hrvatskoj u vrijeme pandemije.